Prvi spomen Visokog u pisanim historijskim dokumentima zabilježen je prije 670 godina u povelji bana Tvtka I Kotromanića kojom se potvrđuje i produžava prijateljstvo, sloboda trgovine i povlastice Dubrovčanima. Povelja je pisana na latinskom jeziku i izdata 1. septembra 1355. godine „in castro nostro Vizoka vocatum“, “u našem gradu zvanom Visoko”.
„Mi Tvrtko, po milosti božjoj, ban Bosne, svojim vjernim prijateljima, vlasteli i općini grada Dubrovnika – poštovanje i veliko prijateljstvo. Poslali ste k nama plemenite muževe – gospodina Šimuna Rastića i gospodina Klimu Desana, vaše drage građane, sa vašim poveljama. Primivši vaše povelje i zakletve, kao što ste tražili i željeli, i kao što dolikuje vašoj velemožnosti, pažljivo smo ih čuli i razumjeli, te izjavljujemo da smo ih, kao što ste željeli i kao što dolikuje vašem veličanstvu, milostivo prihvatili, te smo zajedno sa najodličnijim mladim knezom Vukom, našim predragim bratom, i posebno sa prečasnom gospođom Jelenom, našom preljubljenom majkom, – vas i vaš grad, sa svim onim što mu pripada, primili i primamo u svaku našu milost i vjernost; primili smo vas i primamo u svaku milost i prema svakom običaju i pravu i u svaku zaštitu i sloboštinu, koju ste prije imali, u vrijeme svijetle uspomene našega predšasnika i strica, pokojnog bana bosanskog Stjepana; i vi ćete biti sudionici našega prijateljstva i (prijateljstva) sviju onih koji našu volju izvršavaju. U svjedočanstvo ove odluke izdajem i uručujem ispravu, ovjerenu pečatom pokojnog bana bosanskog Stjepana, jer do sada svoga pečata još nemamo. Dano i učinjeno u našem gradu, zvanom Visoko, prvog dana mjeseca septembra, godine gospodnje 1355.“
Centar srednjovjekovne Bosne
Ranije se govorilo se o uspostavi muzeja na prostoru gdje su stolovali bosanski vladari, što godinama ostaje samo želja entuzijasta…
Ilma Sirčo odlučila na izradu idejnog projekata za “Muzej srednjovjekovne Bosne – Mili”. Kaže da je lokalitet 2013. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila nacionalnim dobrom, ali da konkretnih planova za njegovo “iskorištavanje” nema. To su bili razlozi zbog kojih se odlučila da izradi projekat muzeja.
“Takav tip muzeja – otvoreni tip – nema nigdje na području Bosne i Hercegovine i bilo bi neophodno napraviti jedan takav muzej, gdje bi na jednom mjestu imali priliku saznati sve o srednjovjekovnoj Bosni, gdje bi bilo sve hronološki poredano, jer je pravilno razumijevanje prošlosti ključni faktor u kulturi. U Milama i cijeloj dolini Visokog u Srednjem vijeku vođen je intenzivan vjerski, politički, ekonomski i kulturni život. Arheološka iskopavanja su pokazala da je u dolini Visokog bilo središte srednjovjekovne Bosne i bosanske vlastele. Tu su se nalazile i najvažnije političke organizacije, onda kraljevsko, stolno i saborno mjesto bosanske države i krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva, nekropola stećaka, a po nekim istraživanjima, kaže se da se tu nalazio najstariji univerzitet u Evropi.”
Tokom Bosne i visočkom dolinom prije 7.000 godina – središte života i kulture šireg područja
