Home » Centralni program obilježavanja 32. godišnjice zločina u Stupnom Dolu počeo Maršom “Trasa spasa”
AGRESIJA|GENOCID|URBICID NAŠI DANI

Centralni program obilježavanja 32. godišnjice zločina u Stupnom Dolu počeo Maršom “Trasa spasa”

Obilježavanje 32. godišnjice ratnog zločina nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša nastavlja se danas Maršom mira „Trasa spasa“, polaganjem cvijeća i centralnim programom sjećanja u Stupnom Dolu.

Program obilježavanja počeo je u utorak, 21. oktobra, komemorativnom akademijom održanom u Radničkom domu u Varešu. Događaju je, uz brojne građane, prisustvovao i muftija sarajevski dr. Nedžad-ef. Grabus, koji je podsjetio da je zabrana ubijanja nevinog čovjeka dio svih religija i svih pravnih sistema.

U srijedu, 22. oktobra, u sali Srednje škole „Nordbat 2“ održano je okupljanje bivših logoraša, nakon čega je uslijedio mimohod sjećanja kroz grad te obilazak mezarja Glavica, gdje su ukopani šehidi Vareša.

Današnji program započeo je u 8.00 sati Maršom mira „Trasa spasa“, čiji je polazak bio s autobuske stanice u Vareš Majdanu. Učesnici prolaze putem kojim su 1993. godine mještani Stupnog Dola pokušali pronaći spas od napada jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a marš završava u Stupnom Dolu, gdje će biti održana centralna manifestacija sjećanja.

Bajro Likić, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Stupni do je pred početak Marša “Trasa spasa” u Varešu pozdravio učesnike te zahvalio nastavnom osoblju osnovnih i srednjih škola za pomoć u organizaciji.

20251023_080905_copy_2000x1126.jpg - Centralni program obilježavanja 32. godišnjice zločina u Stupnom Dolu počeo Maršom
Bajro Likić (Foto: Sedin Salić/Preporod.info)
– Prije 32 godine na današnji dan u 8.10 sati izvršen je teški zločin nad mještanima Stupnog Dola. Ovom trasom spasa spasili su se naši sugrađani koji su preživjeli – poručio je Likić. 

Od 8.30 sati imami Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Vareš obišli su sva mezarja na području Vareša i Stupnog Dola – od Pomenića, Dabravina, Hodžića i Budoželja, do Stupnog Dola. U 11.30 sati uslijedit će polaganje cvijeća na spomen-obilježje, prigodna obraćanja te dova na mezarju žrtava. Nakon podne-namaza, proučit će se i Kelimei-tevhid pred šehide Bosne i Hercegovine.

Ratni zločin u Stupnom Dolu počinjen je 23. oktobra 1993. godine, kada su pripadnici HVO-a ubili više desetina bošnjačkih civila, među kojima je bilo i žena, djece i staraca, a selo je potom spaljeno i uništeno. Taj događaj ostao je jedno od najtragičnijih poglavlja ratnih stradanja Bošnjaka u srednjoj Bosni i Zeničko-dobojskom kantonu. Za zločine počinjene u Stupnom Dolu, Haški tribunal i domaći sudovi osudili su više pripadnika HVO-a na višegodišnje kazne zatvora.

Život se vratio u Stupni Do, kuće se digle iz pepala, ali preživjeli nose sa sobom rane i sjećanja na zločin

U Stupnom Dolu je kuća Zahide Likić, koju smo zatkeli kako sjedi ispred nje, piše Hayat. Preživjela je zločin koji je počinjen na današnji dan u ovome selu, udaljenom nekoliko kilometara od Vareša.

Govori nam da je teško zaboraviti 23. oktobar 1993. godine.

Preživjela sam strašnu grozotu. Pucalo se sa svih strana. Najviše se sjećam kad su me zarobili i kad su mi moje dijete doveli od četiri i po godine kao živi štit. Poslali su me u rov, da kažem da se naši predaju. Međutim, bio mi je djever u rovu, nije mi dao da izađem, a oni su doveli dijete. Dijete me zvalo mama, mama izađi kao živi štit. Ja sam pošla da izađem, djever me povukao za trenerku dolje u rov. Kazao mi je: “kućeš, što ćeš, ubit tebe? Dovest ćeš ih možda ovdje, šta će s nama bit? Tako da sam čitav dan bila u rovu. Nisam znala da li su djeca živa – prisjeća se Zahida.

Ona se u nastavku razgovora prisjeća prodavnice u kojoj je prvobitno bila zarobljena.

Tu prodavnicu su zapalili i u njoj ovu djevojku što je sa mnom bila zarobljena, a bila je silovana. Ona je izgorila ostalo je nekih par kosti – govori Zahida sa stankom dubokih uzdaha.

U Stupnom Dolu zatekli smo Zahidu: Preživjela sam strašnu grozotu, nisam znala da li su djeca živa

Živjela tri dana bez znanja da li su joj djeca živa, jedan sin joj je tada imao četiri i po, a drugi dvije godine.

Preživjela su obojica. Sama su išla kroz selo. Ovaj stariji je vodio drugog. Nosio je brata od dvije i po godine kroz selo pod kišom metaka, dok su gorile kuće po selu i sakrili su se u kući – prisjeća se Zahida.

Govori nam da je samo jedno tijelo od 38 ukupno ubijenih, nisu našli.

Komšinica što je bila sa mnom zarobljena, niko je nikad nije našao. Tu je izašla, pitali su je gdje će i tako da su je ubili, u mojoj kući. To je jedina žena što nije pronađena, ona nema nišana – govori Zahida.

U Stupnom Dolu zatekli smo Zahidu: Preživjela sam strašnu grozotu, nisam znala da li su djeca živa

U Stupnom Dolu je ubijeno 38, među kojima je bilo petero djece od dvije do devet godina.

Ubijeno je dijete generacija mog mlađeg, ta je čitava porodica ubijena. Tu je bilo dvoje djece, jedno dvije, a drugo tri godine – svjedoči Zahida poslije 32 godine od počinjenog zločina.

Život se vratio u Stupni Do, kuće se digle iz pepala, ali preživjeli nose sa sobom rane i sjećanja na zločin.