Dva radnika izvučena su živa iz tunela u Nepalu devet dana nakon smrtonosne poplave
Stručnjak za izgradnju tunela koji je učestvovao u operaciji spašavanja iz blokiranog tunela nepalske hidroelektrane opisao je za BBC kako su uspjeli doći do preživjelih.
Arnold Dix savjetuje nepalske vlasti nadležne za hidroenergiju kako da prokopaju put kroz blokirani tunel do hidroelektrane Trishuli 3A, jedne od nekoliko hidroelektrana koje su pogođene prošlosedmičnom razornom bujičnom poplavom na granici Nepala i Tibeta.
„To je čudo za čudom“, rekao je o činjenici da su u petak pronašli dvojicu muškaraca, s obzirom na brojne izazove s kojima su se suočavali.
Prva prepreka bila je pronaći hidroelektranu u pejzažu koji je zbog poplave postao gotovo neprepoznatljiv. U katastrofi je do sada poginulo 1.300 ljudi.
„Nikada nisam doživio operaciju spašavanja u kojoj ste morali tražiti ulaz u tunel koji se ranije nalazio uzbrdo, a sada je bio pod zemljom. Možete zamisliti kolika je bila lavina – potpuno je zatrpala ulaz“, rekao je Dix, koji je predsjednik Međunarodnog udruženja za tunele i podzemni prostor.
Koristeći inženjerske metode, stare topografske karte, satelitske snimke područja nakon katastrofe, videosnimke iz helikoptera i „sve drugo što smo mogli pronaći na površini planine, poput električnih stubova“, Dix i njegov tim su triangulacijom odredili vjerovatni položaj ulaza i počeli kopati.
Pronašli su ga – ali sljedeći izazov bio je pronaći preživjele.
„Znali smo da bi trebali biti negdje dalje, ali nismo znali tačno gdje. Zato jednostavno morate početi kopati u pravom smjeru. I osluškivati možete li nekoga čuti“, rekao je.
Spasioci su morali proći kroz tunel koji je bio potpuno blokiran blatom i kamenjem – od kojih su neki bili veći od automobila – te su morali pribjeći upotrebi eksploziva kako bi raščistili put.
„Morali smo koristiti eksploziv, što inače nikada ne radimo zbog rizika da raznesemo ljude [zarobljene u tunelu], ali i da raznesemo sami sebe“, rekao je Dix.
Pohvalio je nepalsku vojsku za ono što je nazvao „divnim poslom“ u preciznom izvođenju eksplozija kako bi osigurali da ne destabilizuju tunel.
Istovremeno, otkrili su da je tunel i dalje pun vode.
Koristeći bagere i pumpe, nepalski spasioci iskopali su niz kanala od tunela sve do rijeke izvan njega kako bi omogućili da se voda ispumpa i isprazni.
Na kraju su morali iskopati prolaz, „mali tunel veličine čovjeka“, kroz ruševine na vrhu tunela.
Prednost tog položaja „je u tome što možete koristiti krov prvobitnog tunela kao krov svog malog tunela. Osim toga, to smanjuje rizik od poplave“, rekao je Dix.
U ranim jutarnjim satima u petak spasioci su čuli nešto za šta su pomislili da bi mogli biti glasovi.
Prema lokalnim izvještajima, povikali su: „Ne brinite, ovdje smo da vas spasimo“ – a zatim čuli slab odgovor: „U redu.“
Ubrzo nakon toga izvukli su Sanjayu Shaha i Kabira Maharjana, žive.
Međutim, smatra se da je još nekoliko desetina ljudi zarobljeno unutar tunela, pa je posao daleko od završenog.
Spasioci se približavaju „Zoni Zlatokose“
Dix procjenjuje da su do sada iskopali oko 60 metara od ulaza i da će morati iskopati još 150 metara kako bi stigli do hidroelektrane koja se nalazi duboko unutar planine.
Spasioci se nadaju da ruševine i materijal koji je donijela poplava nisu doprli do elektrane, jer bi u suprotnom „bilo svakakvih komplikacija – bilo koga u elektrani moglo je pogoditi kamenje i blato ili je mogla biti poplavljena“.
Tim na terenu i dalje se suočava sa značajnim opasnostima.
„Dalje ispred nas, čak i sada, mogli bismo naići na vodu koja bi mogla udaviti ljude koji kopaju tunel“, rekao je Dix. „Također postoji rizik od nove poplave izvana, pa bi voda mogla doći iza nas. Dakle, postoji opasnost da se suočimo s vodom s obje strane.“
Ipak, ohrabreni uspješnim spašavanjem u petak, tim se sada nada da će na vrijeme doći do još preživjelih.
„Veliko je olakšanje što smo na pravom putu. To nam daje novu energiju i potvrđuje da naš način razmišljanja [o tome kako izvesti spašavanje] funkcioniše… nikada ranije nismo radili nešto slično.“
Dix je rekao da se sada približavaju onome što je nazvao „Zonom Zlatokose“, koja bi bila „povoljnija za život“.
Ta zona nalazi se na najvišem nivou hidroelektrane, gdje postoji određeni prostor u kojem bi se mogli nalaziti preživjeli.
„Izvukli smo dvije osobe. Kada bismo igrali u kasinu, neki bi možda rekli da je vrijeme da odemo, ali mi kažemo: igra se nastavlja, vrijeme je da izazovemo kuću.“
