– Mehmed Car turski da uvidi Bosnu, prisvučen u kaluđerske haljine dodje sa dva druga pod Jajce. Kod Vienca ga ufate njeka loveća gospoda, i kralju dovedu; kralj nesamo ga nehtjede posjeći, nego se s njim pobrati, počasti ga, i danjak mu pomnoživši, pusti ga.
Hrabri branitelj krstjanstva ugarski kralj Matijaš, toliko zlo dočuvši, podgovori njegova sina Stiepana, i brata mu Radivoja da ga umori, obećavši jim krunu bosansku. Njima se liepa prigoda pruži!
Njekakav hrvatski ban Vukman povriedi granice bosanske, Tomaš s vojskom poleti prot njemu, nu došavši na polje Bihaćko, jedne noći bude zadavljen od sina, i brata; tude bude zakopan, pa mu se i danas grobnica znade!
– Gadni ovaj zločin dugo je sakriven bio; nu najzad kao svjedok koj je iz mraka gledao, očituje ga staroj kraljici Katarini neimenovani sluga, nepoznatog vojvode.
Srdita Katarina javi cielu stvar caru Mehmedu, i zamoli nek osveti svoga pobru; al Car tada nemogne, nego joj pošalje mač s naškim nadpisom: ‘Car Mehmed šalje kraljici Katarini u znak obrane.’
Posli pako dodje u Bosnu sa silovitom vojskom, i jako ju porobi, nu da ju neosvoji, uzrok bi priveliko mito koje mu Tomašević dade. Sad Katarina videći veliko zlo koje je Bosni učinila Turčina pozvavši, hode u Rim pokoru do smrti činiti.
- Ovu priču bilježi fra Antun Knežević u knjizi Kratka povjest kralja bosanskih. Knežević je bio mišljenja da nije istinita i da je Mađari pripovjedaju s ciljem da ocrne Bosnu i Tomaševića a sebe opravdaju.
(MiruhBosne)
