Liban se suočava sa rastućom zabrinutošću zbog onoga što zvaničnici opisuju kao potencijalno izraelsko zadiranje u njegove priobalne energetske resurse, nakon što je izraelska vojska objavila kartu kojom se proširuje njena tampon zona u Mediteran, što postavlja pitanja o sudbini gasnog polja Qana.
Mapa, koju je izraelska vojska objavila 19. aprila usred krhkog primirja s Hezbollahom, prikazuje raspoređivanje njenih snaga nakon njihovog napredovanja u dijelove južnog Libana, što je, prema Izraelu, imalo za cilj spriječiti direktne prijetnje njegovim sjevernim gradovima.
Novoizraelska “Žuta linija”, koja označava proširenu tampon zonu oko 5-10 km unutar libanske teritorije, izgleda da se proteže ne samo preko područja južno od rijeke Litani – gdje su izraelske snage prodirale dublje tokom nedavnog rata – već i u pomorska područja, uključujući vode povezane s plinskim poljem Qana.
Razvoj događaja izazvao je uzbunu u Bejrutu, posebno jer je Liban osigurao prava na istraživanje u Kani prema sporazumu o pomorskoj granici s Izraelom, postignutom uz posredovanje SAD-a 2022. godine, nakon godina složenih pregovora.
Analitičari i posmatrači upozorili su da bi izraelsko širenje operativne mape na more moglo signalizirati pomak ka uspostavljanju utjecaja nad resursima na moru, što odražava ono što na kopnu opisuju kao doktrinu “prednje odbrane”.
Liban se sada suočava s izazovom kako odgovoriti na ono što vidi kao novu prijetnju svom suverenitetu, kako na kopnu, tako i na priobalnoj ekonomskoj liniji.
Penzionisani brigadni general Mounir Shehadeh, bivši šef libanskog Vojnog suda, rekao je da će se Izrael suočiti sa značajnim izazovima u pokušaju da kontroliše ili eksploatiše priobalne resurse plina.
„Kontrola nad plinskim poljima nije tako jednostavna. Polje nije samo pomorski prostor“, rekao je za Arab News, napominjući da polja poput Qane (Blok 9) zahtijevaju opsežnu infrastrukturu, uključujući platforme za bušenje i proizvodnju te uključivanje međunarodnih kompanija poput TotalEnergiesa.
Naglasio je da bilo kakva privremena vojna kontrola ne bi značila mogućnost vađenja plina ili ostvarivanja ekonomske koristi.
„Pomorske operacije se fundamentalno razlikuju od okupacije kopna. Izrael može vršiti vojni pritisak, ali ne može legalno jednostrano upravljati plinskim poljima bez učešća međunarodnih firmi“, rekao je Shehadeh.
Svaka kompanija koja posluje u spornom području bez formalnog sporazuma riskira sankcije i pravne sporove, dodao je, upozoravajući da bi politički i finansijski troškovi bili znatni.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da planira uspostaviti tampon zonu koja će se protezati od libanskih teritorijalnih voda na jugu do sirijske strane planine Hermon, preko njenih libanskih padina.
U Libanu, zvaničnici su opisali ovaj potez kao “preoblikovanje karte regije” od strane Izraela.
Shehadeh je upozorio da bi svaki pokušaj zauzimanja libanskih naftnih polja predstavljao veliku regionalnu eskalaciju i direktnu prijetnju ekonomskoj infrastrukturi istočnog Mediterana, što bi moglo izazvati daleko širu konfrontaciju, a ne jednokratnu operaciju.
O tome da li demarkacija pomorske granice sprječava takav potez, Shehadeh je rekao da sporazum iz 2022. godine, postignut posredstvom američkog izaslanika Amosa Hochsteina, služi kao značajno odvraćanje.
„To jasno definira pomorsku granicu, liniju 23, i implicitno priznaje pravo Libana da razvija polje Qana“, rekao je za Arab News.
Postoji i indirektni mehanizam za podjelu prihoda u slučaju geološkog proširenja, ali njegove granice tek treba utvrditi.
Sporazum, rekao je Shehadeh, nije potpuni mirovni ugovor, ali ono što sprječava vojne prekršaje uveliko zavisi od političke ravnoteže i odvraćanja, a ne samo od zakona.
„Preciznije: sporazum otežava Izraelu jednostrano djelovanje, ali ga ne sprječava na terenu ako odluči eskalirati.“
Libanski ministar energetike i voda Joe Saddi rekao je da izraelska mapa “ne mijenja nijednu od činjenica utvrđenih sporazumom o demarkaciji pomorske granice” i da “sporazum ostaje na snazi, bez ikakvih službenih izmjena”.
Sporazum o demarkaciji pomorske granice između Libana i Izraela pravno je obavezujući za obje strane potpisnice i registrovan je kod UN-a.
Advokatica Christina Abi Haidar, stručnjakinja za energetsko i upravljačko pravo, rekla je da bi bilo nezakonito da Izrael to jednostrano otkaže.
„Pravno gledano, svaka promjena sporazuma zahtijeva saglasnost obje strane“, rekla je za Arab News. „Sporazum također predviđa da svaka strana koja prigovara mora podnijeti žalbu američkoj strani, što se nije dogodilo. U ovoj fazi, nikakve promjene nisu dozvoljene.“
Izraelski ministar energetike Eli Cohen izjavio je sredinom marta da izraelska vlada razmatra otkazivanje sporazuma o demarkaciji pomorske granice.
Abi Haidar je upozorila da nijedna kompanija neće nastaviti s operacijama bušenja dok je zemlja u ratu.
Rekla je da ostaje nejasno da li je Blok 9 formalno dodijeljen konzorcijumu ili ga je odobrila libanska vlada.
„U svakom slučaju, sve dok je zemlja u ratnom stanju, ovo nije trenutak za razgovor o investicijama“, rekla je.
Čak i ako borbe prestanu, svako daljnje izraelsko prisustvo u okupiranom graničnom pojasu zahtijevalo bi od Libana da diplomatski eskalira pitanje, uključujući i UN i uz SAD kao posrednika, dodala je.
Međutim, situacija u Libanu je uglavnom bez presedana.
„Ovdje imate zemlju koja je tehnički u ratu s Izraelom, a ipak je uspjela postići sporazum o pomorskoj demarkaciji uz američko posredovanje“, rekla je, ističući da Izrael nije potpisao Konvenciju UN-a o pravu mora – faktor koji je zakomplicirao pregovore i na kraju naveo Liban da prihvati učešće SAD-a u postizanju trenutnog aranžmana.
U međuvremenu, Izrael je, čini se, nastojao uspostaviti tampon zonu koja se proteže od padina planine Hermon u Siriji do teritorijalnih voda Libana, što bi mu moglo dati značajnu prednost u budućim pregovorima o resursima na moru.
To također baca dugu sjenu na sporazum o pomorskoj demarkaciji s Libanom i sudbinu rezervi nafte i plina koje se nalaze ispod morskog dna.
Šehadeh je odbacio izraelsku Žutu liniju kao nepravnu.
„To nema nikakvu težinu prema međunarodnom pravu“, rekao je za Arab News.
„To je vojno i medijsko sredstvo usmjereno na stvaranje novih realnosti na terenu i proširenje izraelskog manevarskog prostora.“
Rekao je da proširenje linije u pomorska područja sugerira pokušaj spajanja kopna i mora u jednu “operativnu zonu”, nazivajući to “taktikom pregovaranja” umjesto legitimnim zahtjevom za suverenitetom, te pokušajem da se zaobiđe sporazum o pomorskoj demarkaciji između dvije zemlje.
Što se tiče zaštite prava Libana, Shehadeh je naglasio da ni pravne mjere ni vojni kapaciteti sami po sebi nisu dovoljni.
„Jednačina je mješavina ta dva faktora“, rekao je, dodajući da diplomatski pritisak, posebno iz SAD-a i Evrope, ostaje neophodan, s obzirom na ulogu Washingtona kao sponzora sporazuma.
Shehadeh je upozorio da bi svako ciljanje plinske infrastrukture moglo izazvati odgovor Hezbollaha, naglašavajući potrebu za rješavanjem problema sporazumom, a ne silom.
„Izrael do sada nije u potpunosti prekršio sporazum jer shvata da bi to moglo izazvati široku konfrontaciju i destabilizirati i njegova vlastita polja“, rekao je.
Iako Izrael može vršiti pritisak i manevrirati politički i vojno, ne može jednostrano zauzeti ili upravljati plinskim resursima Libana.
„Prave garancije Libana leže u prisustvu međunarodnih kompanija, američkoj podršci i ravnoteži odvraćanja na terenu“, dodao je.
U januaru, prije izbijanja najnovijeg rata između Izraela i Hezbolaha, Liban je potpisao sporazum s konzorcijem koji čine francuski TotalEnergies, QatarEnergy i italijanski Eni o istraživanju plina u Bloku 8.
Liban je podijelio svoju ekskluzivnu ekonomsku zonu na 10 blokova za istraživanje nafte i plina. Seizmička istraživanja su provedena na većini njih, s izuzetkom Bloka 8, koji se nalazi uz spornu pomorsku granicu s Izraelom.
Prema nezvaničnim procjenama, rezerve plina na moru Libana procjenjuju se na 96 triliona kubnih stopa, a rezerve nafte na 865 miliona barela.
Izrael i Liban su u petak produžili svoje krhko primirje za tri sedmice, rekao je predsjednik Donald Trump, dok su SAD i dalje u zastoju u pregovorima s Iranom o okončanju rata na Bliskom istoku.
Trump je objavio produženje primirja dok se sastajao s ambasadorima dvije zemlje i uprkos nedavnim izraelskim napadima u Libanu i novoj raketnoj vatri Hezbolaha, kojeg podržava Iran, a koji nije bio dio pregovora u Washingtonu.
„Mislim da postoji vrlo dobra šansa za mir. Mislim da bi to trebalo biti lahko“, rekao je Trump novinarima. Primirje je prvobitno trebalo isteći u nedjelju.
Hezbollah je burno reagirao na Trumpovu izjavu, upozorivši da će odgovoriti na svaki izraelski napad.
Ali Fayad, zastupnik te stranke, rekao je da produženje primirja “nema smisla” s obzirom na kontinuirane “neprijateljske akcije” Izraela, rekavši da to daje “otporu pravo da odgovori u odgovarajuće vrijeme”.
