Daorson, glavni grad heleniziranog ilirskog plemena u srcu Hercegovine

Nakon što sam prvi put došao na lokalitet Daorsona, blago rečeno ostao sam fasciniran ljepotom i snagom ovog nevjerovatnog grada, odnosno njegovih ostataka, kazao je za BHRT fotograf Boris Trogrančić.

Budući da sam precizno planirao put, i vrijeme dolaska, cjelokupni dojam je uveličao nevjerovatan zalazak sunca, koji je na ovom mjestu veličanstvena pojava, kazao je.

Siguran sam da ću još puno puta posjetiti ovo čarobno mjesto.

EVO ŠTA JE JOŠ BORIS NAPISAO O DAORSONU

Daorson (grč. ΔΑΟΡΣΩΝ) je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine p. n. e.  u dolini rijeke Neretve. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, na uzvisini od 280-290 m nadmorske visine s koje se pruža pogled na plodnu stolačku dolinu u Hercegovini. Grad je sagrađen po uzoru na čuvenu Mikenu. Specifičan je po svojim kiklopskim zidovima, koji su predstavljali snažnu fortifikaciju za zaštitu od neprijateljskih napada.

Utvrda je s tri strane prirodno zaštićena liticama, dok je na jugoistočnoj, najpristupačnijoj strani uzvisine podignut megalitski zid. Prvobitno je bio dugačak 60 m, a širok do 4,20 m. Danas je zid dug 46 m jer su naknadno sagrađena dva tornja (sjeveroistočni i jugozapadni).
Pleme Daorsi bili su vjerni saveznici velikog imperatora Julija Cezara.

Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Gradina Daorsona je nastala na praistorijskom utvrđenom naselju koje je tu kontinuirano postojalo još od željeznog doba (17. do 16. stoljeće p. n. e.)

U vrijeme ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na obali Jadranskog mora, ilirsko pleme Delmati su se našli na jednoj strani, a Daorsi na drugoj. Pompejev legat je 49. p.n.e. stupio u savez s Delmatima i njima pridruženim plemenima, dok su Daorsi pristali uz Cezarovog pretora Vatiniusa. Gotovo je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44. ili 43. p.n.e.) napali grad Daorson i potpuno ga razorili.

Na ruševinama grada Daorsona nikada kasnije nije nastalo nikakvo naselje.

U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica novca s alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. p. n. e., te 9 s grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Važnost novca je bila velika, značila je neovisnost plemena Daorsa, ali i potvrdu da su imali razvijen obrt, kulturu i trgovinu s drugim narodima.

Dr. Niels Miller Schiesel s Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu je 2007. godine radio geomagnetna istraživanja Daorsona. Njegova istraživanja su otkrila zidine koje se danas nalaze pod slojem zemlje, a koje su oko 500 godina starije od zidina koje su već otkopane.

Interesantno je da je ovo jedan od najstarijih gradova Evrope čije ostatke možemo i danas posjetiti. 

Daorson je potrebno promovisati posredstvom UNESCO-ove liste za zaštitu svjetske baštine.

Prilikom posjete Daorsonu, iznenadila me činjenica da je ovako važno mjesto nedovoljno zaštićeno, doslovno svako može doći vozilom u neposrednu blizinu ostataka grada, i pričiniti evenutalnu štetu nemjerljivih razmjera. Također, u neposrednoj blizini ostataka grada zatekao sam i određenu količinu smeća.

Osamdesetih godina prošlog vijeka meksički istraživač Robert Salinas Price uzburkao je javnost svojom pretpostavkom da je Daorson antička Troja, a sudeći po megalitskoj gradnji, moguće je da Daorson nije ni ilirski, ni helenistički grad, već nešto daleko starije.