Dinastija Jablanić-Radenović-Pavlović

Dinastija Jablanić-Radenović-Pavlović

Oni su srednjevjekovna obitelj koja je u doba kraljevine Bosne (kraj XIV i prva polovica XV stoljeća) upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne. Rodonačelnik im je bio Jablan, a Raden Jablanić se spominje još 1380. godine Njihov najpoznatiji predstavnik bio je Pavle Radenović. Sa završetkom osmanskog osvajanja kraljevine Bosne 1463. Pavlovići nestaju sa povijesne scene. Ime im je ostalo u turskom toponimu Pavle – ovasi, današnje Pale kod Sarajeva.

Pavle Radenović

Pavle Radenović je sin Radena Jablanića koji se kao velmoža uzdiže za vrijeme vladavine Tvrtka I i postaje jedan od najmoćnijih velikaša kraljevine Bosne vladajući prostorom oko Krivaje i Prače. On sa Vlatkom Vukovićem 1391.-1392. po nalogu kralja Bosne i velikaša zauzima Konavle i proširuje svoje posjede, kontrolirajući s Vlatkom carinu na Ledenicama. On održava dobre odnose s Dubrovačkom republikom i 1397. postaje njen građanin izdavši Dubrovčanima povelju o slobodnoj trgovini i zaštiti na njegovim posjedima.

Kao jedan od najmoćnijih plemića kraljevine Bosne aktivno učestvuje u previranjima oko vlasti, kako u Bosni tako i u Mađarskoj podržavajući Vladislava Napuljskog protiv Žigmunda Luksemburškog. Pavle umire 1415. od posljedica rana koje je zadobio u lovu na Parenoj Poljani nedaleko od Kraljeve Sutjeske odnosno Bobovca. Tom prilikom su ga zavjerenici iz obitelji Zlatonosovića, po nalogu kralja Stjepana Ostoje i Sandalja Hranića napali, nanijevši mu smrtonosne povrede.

Nasljeđuju ga sinovi Petar koji 1420. gine u borbi sa Osmanlijama i Radoslav (1420.-1441.) koji je bio oženjen Teodorom, kćerkom Vukca Hranića i sestrom Stjepana Vukčića-Kosače. On 1426. prodaje Dubrovčanima svoj dio Konavla, da bi od 1430.-1432. vodio protiv njih rat oko Cavtata osvojivši ga. Pored Dubrovnika, Radoslav se sukobljavao i sa Kosačama, obitelji svoje žene, uspjevši Stjepana Vukčića-Kosaču potisnuti iz Primorja. Poslije njegove smrti 1441. nasljeđuje ga sin Ivaniš koji umire 1450, iza kojeg vlast prelazi na dva preostala Radoslavova sina, blizanca Petra i Nikolu. Njih dvojica staju uz kralja Stjepana Tomaša u borbi za odbranu kraljevine Bosne protiv Osmanlija. Obojica su stradala 1463. tokom pada kraljevine Bosne pod osmansku vlast, čime je ugašena vlastelinska obitelj Pavlović – piše Zlatko Lukić o ovom bosanskom plemićkom rodu.

U nastavku donosimo početak jedne povelje (navodi je Mak Dizdar u Starim bosanskim tekstovima) Radosava Pavlovića od 31. decembra 1427.

Budući va velikoj slavi i gospoctvi mojih prijeroditelja plemenito naše, i potom za našu službu milosti i gradove i župe i zemlje koje primismo od kraljevstva bosanskoga, nam’ dano i zapisano u naše plemenito va rusazi i državi bosanskoj, i kraljevstvom i vsijem rusagom bosanskim nam’ potvrđeno i ustanovićeno …

Naslovnica: Grb Jablanića, rodonačelnika ovog roda..

(MiruhBosne)

 

 

Previous Irfan Glogić, mladi matematičar na doktorskom studiju u SAD-u, riješio problem otvoren 10 godina
Next Tako je govorio Zuko Džumhur: 'Pametan čovjek povazdan bišće po sebi'

You might also like

HISTORIJA

Život u bivšoj Jugoslaviji: Hljeb iz kontejnera

Više ne skrivamo istinu da preko 65 posto građana u našoj zemlji živi na rubu egzistencije. Dokle može ići siromaštvo uvjerili smo se u susretu s ljudima koji među otpacima

HISTORIJA

Oko 93.000 boraca suprotstavilo se austrougarskom zaposjedanju Bosne i Hercegovine

Brzi razvoj evropskog kapitalizma i dozrijevanje uslova za formiranje nacionalnih država na Balkanu ozbiljno su uzdrmali Osmansko carstvo, koje se teško i sporo uključivalo u moderne tokove političkog, ekonomskog i

HISTORIJA

Osmanski dokumenti iz arhiva fojničkog samostana: Zbirka za bolje razumijevanje bosanske prošlosti

Centar za historijska istraživanja (CeHIS) Filozofskog fakulteta u Sarajevu u utorak je organizovao promociju zbirki osmanske arhivske građe koja se čuva u Franjevačkom samostanu Duha svetoga u Fojnici pod naslovom