Dinastija Jablanić-Radenović-Pavlović

Dinastija Jablanić-Radenović-Pavlović

Oni su srednjevjekovna obitelj koja je u doba kraljevine Bosne (kraj XIV i prva polovica XV stoljeća) upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne. Rodonačelnik im je bio Jablan, a Raden Jablanić se spominje još 1380. godine Njihov najpoznatiji predstavnik bio je Pavle Radenović. Sa završetkom osmanskog osvajanja kraljevine Bosne 1463. Pavlovići nestaju sa povijesne scene. Ime im je ostalo u turskom toponimu Pavle – ovasi, današnje Pale kod Sarajeva.

Pavle Radenović

Pavle Radenović je sin Radena Jablanića koji se kao velmoža uzdiže za vrijeme vladavine Tvrtka I i postaje jedan od najmoćnijih velikaša kraljevine Bosne vladajući prostorom oko Krivaje i Prače. On sa Vlatkom Vukovićem 1391.-1392. po nalogu kralja Bosne i velikaša zauzima Konavle i proširuje svoje posjede, kontrolirajući s Vlatkom carinu na Ledenicama. On održava dobre odnose s Dubrovačkom republikom i 1397. postaje njen građanin izdavši Dubrovčanima povelju o slobodnoj trgovini i zaštiti na njegovim posjedima.

Kao jedan od najmoćnijih plemića kraljevine Bosne aktivno učestvuje u previranjima oko vlasti, kako u Bosni tako i u Mađarskoj podržavajući Vladislava Napuljskog protiv Žigmunda Luksemburškog. Pavle umire 1415. od posljedica rana koje je zadobio u lovu na Parenoj Poljani nedaleko od Kraljeve Sutjeske odnosno Bobovca. Tom prilikom su ga zavjerenici iz obitelji Zlatonosovića, po nalogu kralja Stjepana Ostoje i Sandalja Hranića napali, nanijevši mu smrtonosne povrede.

Nasljeđuju ga sinovi Petar koji 1420. gine u borbi sa Osmanlijama i Radoslav (1420.-1441.) koji je bio oženjen Teodorom, kćerkom Vukca Hranića i sestrom Stjepana Vukčića-Kosače. On 1426. prodaje Dubrovčanima svoj dio Konavla, da bi od 1430.-1432. vodio protiv njih rat oko Cavtata osvojivši ga. Pored Dubrovnika, Radoslav se sukobljavao i sa Kosačama, obitelji svoje žene, uspjevši Stjepana Vukčića-Kosaču potisnuti iz Primorja. Poslije njegove smrti 1441. nasljeđuje ga sin Ivaniš koji umire 1450, iza kojeg vlast prelazi na dva preostala Radoslavova sina, blizanca Petra i Nikolu. Njih dvojica staju uz kralja Stjepana Tomaša u borbi za odbranu kraljevine Bosne protiv Osmanlija. Obojica su stradala 1463. tokom pada kraljevine Bosne pod osmansku vlast, čime je ugašena vlastelinska obitelj Pavlović – piše Zlatko Lukić o ovom bosanskom plemićkom rodu.

U nastavku donosimo početak jedne povelje (navodi je Mak Dizdar u Starim bosanskim tekstovima) Radosava Pavlovića od 31. decembra 1427.

Budući va velikoj slavi i gospoctvi mojih prijeroditelja plemenito naše, i potom za našu službu milosti i gradove i župe i zemlje koje primismo od kraljevstva bosanskoga, nam’ dano i zapisano u naše plemenito va rusazi i državi bosanskoj, i kraljevstvom i vsijem rusagom bosanskim nam’ potvrđeno i ustanovićeno …

Naslovnica: Grb Jablanića, rodonačelnika ovog roda..

(MiruhBosne)

 

 

Previous Irfan Glogić, mladi matematičar na doktorskom studiju u SAD-u, riješio problem otvoren 10 godina
Next Tako je govorio Zuko Džumhur: 'Pametan čovjek povazdan bišće po sebi'

You might also like

HISTORIJA

U kontekstu Rezolucije o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta: Podsjećanje na dvostruki genocid nad Bošnjacima

Državni parlamentarci usvojili su Rezoluciju o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta. Ista je objavljena i u Službenom listu Bosne i Hercegovine. Na osnovu člana IV.3 b) Ustava Bosne i

PISMENOST / KNJIŽEVNOST

Tragom pisane baštine BiH – Rukopisi Crkve bosanske

Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara “krstjanina” ili po vlasniku koji je bio bogumil

HISTORIJA

Stari grad Soko u Sokolu kod Gračanice

U Bosni ima više Gračanica. Ali je samo jedna ona što se iznenada otkinula od srednjovjekovnog kraljevskog grada Sokola, a zatim naglo zaustavila sahat hoda južnije, s lijeve strane rijeke