Dodik u histeričnom strahu

Dodik u histeričnom strahu

Suština problema Republike Srpske je u tome što je ona sama po sebi sistemski, konstitucionalni problem. Kao takav dugoročno je neodrživ i u političkom, i u ekonomskom, a pogotovo u moralnom smislu. Odnosno, održiv je po cenu bede i košmara kojem upravo svedočimo.

Piše: PAVLE RADIĆ

Na šta je sve spreman izopačeni Dodikov režim da bi sačuvao vlast, vidi se ovih dana kad na sve načine pokušava da spreči protestni miting opozicije RS u Banjoj Luci. Histerično uplašeni Dodik više ne preza bukvalno ni od čega. Da bi sačuvao vlast igra va-bank, na sve ili ništa. Ne postoje crvene linije koje nije spreman preći.

Organizvanjem kontramitinga u isto vreme i na istom mestu kad i odavno najavljeni miting opozicije, Dodik je spreman da ugrozi čak i građanski mir. Isto kao i Milošević za vreme protesta opozicije zbog izborne krađe 96/97. Od ludila zločinca-uzora nije izvukao nikakav nauk. Ponajmanje to da se brutalne diktature završavaju neminovnim slomom diktatora. Ne ponavlja Dodik samo Miloševićevu ludost sa kontramitingom, nego obilato koristi i druge njegove metode svevlašća. Apsolutno kontroliše sve tokove novca, pri čemu ogromni novci siromašnog društva koruptivno nestaju kao voda u pesku. Primitivnim srbovanjem, šovinizmom, podilazi sluđenoj javnosti i permanentno kleveće opoziciju, proglašavajući je izdajnicima i plaćenicima Sarajeva i zapadnih centara antisrpskih zavera.

Uveo je skoro apsolutnu kontrolu medija. Korumpirao je univertzitetsku i – ako se to može tako nazvati – kulturnu zajednicu, obe urušene promocijom nekompetetnih kleronacionalističkih kadrova. Sve resurse i institucije stavio je pod svoju kontrolu i instrumentalizovao za lične i potrebe svojih klijentelista. Javnu politiku sveo je na rat protiv BiH i proizvođenje neprijatelja, na glorifikaciju šovinizma iz zadnje decenije prošlog veka, u relativizaciju ratnih zločina i potpunu rehabilitaciju zločinaca. Stranku kojoj je na čelu – SNSD, koja je pre dolaska na vlast imala kakav-takav naizgled demokratski potencijal i koja se u nacionalističkoj i šovinističkoj zatrovanosti dominantne politike Srba BiH činila dragocenom alternativom – sveo je nabeskrupuloznu klijentističku mašineriju.

Za Dodikovo ime vezuju se brojne afere, a sistemska korupcija je opšte mesto njegove vladavine. Baš to, brojne afere koje se vezuju za njegovo ime – pored bolesnog vlastodržačkog ega –izgleda da je temeljni razlog što se histerično boji gubitka vlasti i istraga afera koje ga prate. Da bi to sprečio rizikuje i građanski mir sa mogućim nesagledivim posledicama.

Glupostima politike Beograda – na ovaj ili onaj način svih vladajućih garnitura – Dodik je Srbiju stavio u poziciju taoca svog bahatluka. Sad kad je doterao cara do duvara, kad je u škripcu – a neminovno će pasti, ako ne sada, onda uskoro, štete njegovog svevlašća su ogromne – oslanja se na beogradske političare i Patrijaršiju. Vučić i patrijarh Irinej stavili su se u njegovu odbranu, u njegovo političko (i sudsko?) spasavanje. I ne samo oni. Tobože da bi se u RS –čedu srpskog nacionalizma i zločinačkih ratova – sačuvao građanski mir. „Da ne udara srpski barjak, na srpski barjak“. Nije nego.

Gde je bila pamet beogradskih političara i Patrijaršije kad je bahatog vlastodršca trebalo upozoriti kud vodi njegovo bahaćenje, kad ga je trebalo obuzdati u prkosu državi BiH i kockanju sudbinom tamošnjeg srpskog naroda? Dodik je sada u histeričnom strahu, a zabrinuti su i njegovi beogradski mentori. Vučić jelda zna – obavestile su ga „naše Službe“, što Dodikovi propagandisti obilato ponavljaju – da se spremaju izazivači nereda i nasija kojima je cilj destabilizacija RS. Nasilnici se dakako spremaju, a gde bi drugde nego u Sarajevu i drugim antisrpskim centrima. Odatle se jelda Dodikova opozicija i finansira i usmerava.

Sramota je što se Beograd – Vučićeva vlast i SPC – stavljaju na stranu banjalučkog diktatora, ignorišući činjenicu da iza opozicije (valjda su i oni Srbi?) stoji veliki broj građana RS koji žive u sve većoj bedi i poniženju.

Nije ni opozicija RS – demokratsko cveće. I među njima ima svega i svačega. Uglavnom je tereti nekritičan odnos prema ratu i povezanost – ako ne svih, onda mnogih aktera – sa ratnim hipotekama kojih se pristojan svet stidi.

Suština problema Republike Srpske je u tome što je ona sama po sebi sistemski, konstitucionalni problem. Kao takav dugoročno je neodrživ i u političkom, i u ekonomskom, a pogotovo u moralnom smislu. Odnosno, održiv je po cenu bede i košmara kojem upravo svedočimo. To se neće sprečiti ako se suštinski ne promeni i ideja, i ostvarenje onog što se u ratnom ludilu nepromišljeno konstituisalo kao anahroni nacionalni zabran, kao paradržava. Što se pre to shvati i u Banjoj Luci, i u Beogradu – u Beogradu pogotovo – to bolje i za Srbe i za ostale narode, ne samo u BiH nego i u regionu.

Izvor: Autonomija

Previous Ferhadija džamija - Sarajevo
Next Mektić: Galijašević gusla arapska imena za 2.700 maraka

You might also like

NAŠI DANI

Protesti mještana Željeznog Polja zbog sječe šume

Protesnim okupljanjem na lokalnom putu mještani Željeznog Polja poslali su poruku nadležnim da neće dozvoliti, kako kažu, nekontrolisanu i, za bezbijednost nekoliko sela, opasnu sječu šume nekoliko privatnih firmi koje

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Halilagić: Ponosni smo što je Tuzlanski kanton prvi koji je uveo u udžbenike “lekcije iz povijesti” bazirane na dokazanoj istini i činjenicama

–U sjeni Dritanova “ispada” i (ne)namjernog pokušaja relativizacije historije i događaja, subjekta i objekta genocida (nad Bošnjacima u zaštićenoj enklavi UN-a Srebrenica, počinjenog od strane Vojske RS), nekoliko je snažnih

NAŠI DANI

Isušivači, pumpe za ispumpavanje vode, deke i hrana na putu za USK

Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine (FBIH) uputio je u utorak određene količine materijalno-tehničkih sredstva u područja u Unsko-sanskom kantonu koja su pogođena poplavama u protekla dva dana. “Prema potrebama