Uz 30. godišnjicu oslobođenje Bosanske Krupe…
511. SLAVNA SE VRATILA KUĆI
Borcima i starješinama 511. slavne brdske brigade, 15. septembra ove godine obratio se komandant, brigadir Mirsad Sedić sljedećim lijecima; – Danas idemo na desnu obalu Une. Pred ciljem smo naše, više od 40 mjeseci duge, teške, ali pravedne oslobodilačke borbe – oslobađanjem općine Bosanska Krupa i cijele naše domovine Bosne i Hercegovine. Od danas počinju borbe u kojima nema zaustavljanja. Sad je cijela BiH jedan veliki Čojluk – ispit hrabrosti, izdržljivosti i istrajnosti. 511. slavna je pred ostvarenjem historijskog, vojničkog i ljudskog zadatka, a to je motiv za najveća herojstva i najljepše pobjede!
Samo dva dana poslije, u nedjelju 17. septembra 1995. godine do Krupljana i svih građana BiH doprle su riječi komandanta Sedića: – Selam svim Krupljanima i svim građanima Bosne i Hercegovine iz slobodnog grada Bosanska Krupa. Naime, danas, poslije 1244, danas je 1245. dan okupacije Bosanske Krupe, jedinice 511. slavne i ostale brigade 5. korpusa su oslobodile Bosansku Krupu. Dok su jedinice 511. slavne nastavile svoj oslobodilački pohod u kratkom, izuzetno savršenom trenutku, zastava BiH zavihorila se i na zidinama bosansko-krupskog Starog grada. Kao što su i jedinice 511. slavne i u sadejstvu sa jedinicama 505. viteške i 503. slavne oslobodile grad Bosansku Кrupu, tako su i komandanti brigada, brigadir Mirsa Sedić sa majorom Seadom Jusićem i brigadirom Hamdom Delalićem, podigli zastavu na jarbol.
Iz slobodnog grada Bosanska Krupa izabrali smo riječi iz duše 511. slavne – zbirke pjesama i proze “Feniks”: “I kao što i legenda kaže, iz tog pepela našeg grada nastaće jednog dana čudesno lijep sunčani grad, u boji Une, sa mirisom lipe, tišinom Krušnice i zvukom slapova negdje oko ada. U tom sunčanom gradu, najljepša će biti Sloboda, najponosnija Bosna i Hercegovina, najhrabrija 511. slavna i najsretnija djeca. I u tom gradu kiša nikada padati neće. Biće samo kapi tuge i bol grada za svima onima koji njegovim ulicama ne prolaze. Unom se ne umivaju, životu se ne raduju. Biće to suze za otvorenim, sleđenim očima svih njegovih sinova i kćeri, što ostadoše u nijemom stroju uvehlih ljiljana, kao vječni kameni čuvari prekrasne bajke o novom životu u slobodi.” – piše list Bošnjak iz Travnika početkom oktobra 1995.
Isti list krajem mjeseca donosi razgovor s komandantom Mirsadom Sedićem.
Brigadir Mirsad SEDIĆ, komandant 511. slavne briade, nasljednik legendarnog rahmetli majora Mirsada CRNKIĆA, u razgovoru sa suradnikom “Bošnjak”-a kaže:
DOKAŽIMO I SEBI I NEPRIJATELJU DA SMO DOVOLJNO JAKI!
Komandant 511. slavne brdske brigade, brigadir Mirsad Sedić rođen je 04.01.1956. godine u selu Arapuša općina Bosanska Krupa. Osnovnu školu završio je u Arapuši, srednju Vazduhoplovnu gimnaziju u Mostaru, a Vazduhoplovno-tehničku vojnu akademiju u Rajlovcu. Prvi garnizon službovanja u bivšoj JNA bio je Bihać gdje je i završio “službu” u JNA 15. aprila 1992. godine i stavio se na raspolaganje tada Štabu TO Bihać. Bio je na dužnosti zamjenika komandanta Štaba TO, pomoćnika ministra odbrane Okruga Bihać, formiranjem Unsko-sanske Operativne grupe prvo operativac, kasnije načelnik štaba, a formiranjem 5. korpusa bio je načelnik Štaba, a onda zamjenik komandanta. Sa dužnosti zamjenika komandanta 5. korpusa otišao na dužnost komandanta 511. slavne na kojoj je i sada. U privatnom životu oženjen, supruga Razija, imaju sina Harisa. Roditelji prognani sa svoga ognjišta u Arapuši 1992. godine i pretrpjeli golgotu kao i većina bošnjačkog naroda. Preko Sanskog Mosta, Prijedora, Vlašića i Travnika stigli do Ljubljane. Najmlađi brat Fahrudin pripadnik je 7. korpusa, drugi brat Midhad je sa roditeljima, sestra udata u Ljubljani, kod nje su roditelji bili svo vrijeme. Poslije razgovora za “Bošnjak” komandant Sedić požurio je na susret sa roditeljima, prvi u posljednje četiri godine.
Nakon 1244 dana okupacije dijela grada Bosanske Krupe na desnoj obali Une, septembra ove godine, 511. slavna se vratila kući. To je bio povod za razgovor sa komandantom 511. slavne brigadirom Mirsadom Sedićem.
Iako ne voli medijsku pažnju, opravdavajući to riječima da je bolje razgovarati sa borcima i starješinama na prvoj liniji, “Bošnjak” je prvi kome je komandant 511. slavne brigadir Mirsad Sedić opisao lične utiske u trenutku oslobađanja grada Bosanska Krupa, ali uz obaveznu priču o 511. slavnoj i o Bosni…
NISMO VIŠE MUHADŽIRSKA BRIGADA!
Gospodine komandante, s Vama na čelu, prognanička, feniks ili kako Krupljani vole reći najslavnija od svih slavnih u Armiji RBiH, 511. slavna bbr. 17. septembra ove godine vratila se kući. Vijest o oslobađanju grada radio vezom sa prve linije, a onda putem radija BiH – studio Bosanska Krupa objavili ste Vi lično. Kako ste kao komandant i kao Krupljanin doživjeli same borbe za grad i trenutak kad ste upućivali poruku o oslobađanju grada Bosanska Krupa?
Brigadir SEDIĆ: Teško pitanje, ali pokušaću odgovoriti. Borbi za sam grad, u stvari, nije ni bilo. Plan operacije “Sana 95” je pripremljen tako da je predviđeno i planirano da jedinice 5. korpusa ne ulaze u sam grad Bosanska Krupa, nego da se pokuša obuhvatom i obilaskom oko grada, grad blokirati i prisiliti četnike da se izvuku iz grada, ostaviti im jedan uži izlaz da oni mogu sami izaći jer bi gradske borbe neminovno nanijele gubitke i na jednoj i na drugoj strani, a to nam poslije troipogodišnjeg ratovanja najmanje treba.
Kako sam se osjećao? Osjećao sam se ushićeno, možda prvi put u ove tri i po godine mi je malo i drhtao glas i ruke, na neki način imao sam tremu kad sam prvi put javljao da je grad Bosanska Krupa slobodan. Ne može se taj osjećaj opisati, to treba doživjeti. Ja sam siguran da su borci 511. slavne odradili svoj zadatak onako kako je bilo predviđeno i planirano. Poslije tri i po godine proći pored svog grada koji su cijelo to vrijeme gledali sa lijeve obale Une, gledali svoje kuće, proći pored grada i produžiti na istok, pravcem zadanim u zadatku, to mogu samo pravi, izgrađeni, idejno i moralno opredijeljeni, i u svakom drugom smislu borci. Odnosno, i ovaj put se pokazalo da je i 511. slavna i 5. korpus, ne bih govorio o ostalima, izrastao u jednu pravu organiziranu Armiju koja je spremna u svakom momentu da izvrši sve naredbe svojih pretpostavljenih, precizno i jasno, onako kako se naredi.
PEČAT BRIGADI DAO JE MAJOR CRNKIĆ!
Do 17. septembra, do trenutka kada se vratila kući, 511. slavna je prošla težak vojnički i ratni put. Vi ste peti po redu komandant 511. slavne. Došli ste u jednom, za Brigadu izuzetno teškom trenutku nakon pogibije komandanta Mirsada Crnkića. Od tada do danas ste komandant Brigade, najduže od svih na toj dužnosti. Kako ste doživjeli dolazak u 511. slavnu koja je s Vama na čelu doživjela i svoje najblistavije pobjede?
Brigadir SEDIĆ: Kako sam doživio dolazak u Brigadu? Prvo jedan osjećaj poslije pogibije, gubitka prijatelja, saborca, rahmetli komandanta majora Mirsada Crnkića, težak momenat u mom životu. Inače u komandi 5. korpusa, u kojoj sam tad bio na dužnosti zamjenika komandanta, kad smo analizirali situaciju i mogućnost da se riješi kadrovsko pitanje komandanta 511. slavne, ja sam se kao Krupljanin po rođenju, osjećao i prozvanim i pozvanim, kako god hoćete, da dođem na čelo 511. slavne tada, da učinim što je u mojoj moći, mojim mogućnostima, da 511. slavna očuva onaj duh i sve ono što je do tada stvarala pod rukovodstvom prethodna četiri komandanta, koji su svaki ponaosob i pojedinačno ugradili dio sebe u tu Brigadu i ostavili jedan pečat u toj Brigadi.
Najupečatljiviji i najvidljiviji pečat ostavio je baš rahmetli Mirsad Crnkić sa kojim sam ja bio, mogu reći slobodno, prijatelj. U vrijeme dok smo sarađivali, ja na dužnosti u komandi 5. korpusa, a on u komandi Brigade. Tako sam došao u Brigadu.
Brigada je tada pretrpjela jedan šok od gubitka svog komandanta.
Bilo je teško u prvim danima i meni kao komandantu da upoznam u potpunosti Brigadu, jer sa dužnosti na kojoj sam bio nisam je mogao poznavati u detalje, ali zajedničkim razumijevanjem i povjerenjem uspjeli smo vrlo brzo da se međusobno upoznamo i da ja postanem dio te cjeline, da upoznam tu cjelinu, da postanemo jedan organizam i nije bilo problema u daljem izvršavanju zadataka 511. slavne. Slijedile su bitke za Pećigrad, Veliku Kladušu, četnička ofenziva “Breza 94”, Grabež, Radić, Bihać, mostobrani Kobiljnjak i Čojluk, pa ponovo, u drugom poluvremenu autonomije, glavni pravac Cazin-Čajići-Velika Kladuša, zatim u sadejstvu sa Hrvatskom vojskom na pravcu Čorkovaća-Dvor na Uni, kojom prilikom se desila jedna velika nesreća za 5. korpus, pogibija komandanta 505. viteške brigade Izeta Nanića, sa kojim smo tada, odnosno 511. slavna i 505. viteška, bili angažirani na pravcu Čorkovaća-Dvor na Uni.
Kako narod kaže rat je, u ratu se i gine i ranjava, koga nema bez njega se i može i mora. Tako se desilo u oba ova slučaja i sa Mirsadom Crnkićem i sa Izetom Nanićem. Ja sam novi u 511. slavnoj, sada je novi čovjek na čelu 505. viteške, ali 505. viteška i dalje izvršava sve svoje zadatke vrlo uspješno. I sa te strane ako objašnjavam kako sam došao u Brigadu, kako sam se snašao i kako sam se osjećao u početku, da zaključim, vrlo složena situacija, ali smo našli zajednički rješenja za izlaz iz svih problematičnih situacija i, hvala Bogu, da je Brigada nastavila svoj ratni put, redala uspjeh za uspjehom, bilo je i manjih neuspjeha, teških situacija uslovljenih raznim ofanzivama na okrug Bihać, ali smo ih sve prevazišli i danas smo tu gdje smo u slobodnoj Bosanskoj Krupi.
Oslobođeni su novi prostori RBiH, a prilika je da se slobodna teritorija proširi za nove i nove kvadratne kilometre. Ja sam siguran da će i 511. slavna i 5. korpus a sada spojen sa 7. korpusom i ostalim korpusima Armije RBiH tu slobodnu teritoriju i dalje širiti.
OSTVARILA SE ŽELJA KRUPLJANA!
511. slavna i Vi lično kao komandant Brigade nosili ste jedan veliki psihološki teret. Oči svih Krupljana bile su uprte u Vas i 511. slavnu sa željom da se vratimo u naš grad. Vrlo često smo govorili da je to ljudski, vojnički i istorijski zadatak ove Brigade i da je prelazak sa lijeve na desnu obalu Une korak ravno u historiju. Borci i starješine 511. slavne još nisu imali priliku prodefilovati ulicama grada.
Nastavlja se oslobađati teritorija države BiH prema Prijedoru i Banja Luci. Iako je Bosanska Krupa oslobođena rat nije završen,te Vas u tom smislu molim za jednu poruku svim pripadnicima Armije RBiH, stanovnicima općine Bosanska Krupa i svim građanima Bosne i Hercegovine.
Brigadir SEDIĆ: Prvo bih u vezi ovog prisutnog momenta i želje Krupljana, građana i boraca, za oslobađanjem Bosanske Krupe. Tačno je, u meni je uvijek bila prisutna ta želja, taj momenat, na neki način možda i psihološko opterećenje, hoćemo li imati snage da uradimo taj, ja bih rekao i sveti zadatak.
Hvala Bogu, uspjeli smo i ja sam uvijek bio siguran da ćemo uspjeti i pozivao sam borce i one koji se obraćaju, građane koji su pitali kad ćemo na desnu obalu, na strpljenje, da će taj momenat doći kad-tad. Nisam nikad bio decidan u određivanju termina. I taj trenutak je došao i već hvala Bogu prošao dobro. Siguran sam da četnici neće nikada više ući u Bosansku Krupu, a poruka za borce 511. slavne, 5. korpusa i Armije RBiH, a posebno za građane Bosanske Krupe je da ne dozvolimo da se ikada više ponovi ovakva Bosanska Krupa u koju smo mi ušli kao porušeni i popaljeni grad.
Ne znam s čim bih ga uporedio. Očekivao sam taj trenutak s ushićenjem, kad sam ušao u grad, ja lično sam bio razočaran, potresen svim onim što sam vidio, pitao sam sebe da li su to mogli da urade “ljudi” i šta su oni radili u ovom gradu tri i po godine i kako je taj grad izgledao. Rat sigurno još nije gotov, to sam uvijek ponavljao i sada kažem – rat će biti gotov onog momenta kad mi budemo dovoljno snažni i moćni, kad dokažemo i sebi i neprijatelju da smo jaki, da nas mora uvažavati i neprijatelj i međunarodna zajednica, da se uspostavi ravnoteža i snage i straha, onda će neprijatelj doći za pregovarački sto i za pregovaračkim stolom mi ćemo moći da nastupimo sa pravim argumentima, a jedini pravi argument u sadašnjim odnosima i međunarodnim je argument sile, argument snage.
Naša snaga je u Armiji RBiH, ukoliko Armija bude jaka, snažna i uspješna toliko ćemo mi moći i za pregovaračkim stolom ostvariti svoje ciljeve a u ovom momentu smo dovoljno jaki da i za pregovaračkim stolom možemo uslovljavati i teritorijalne i po bilo kom drugom osnovu svoje zahtjeve. Ne dolazi u obzir podjela 51:49 odsto nego onoliko koliko bošnjačkom muslimanskom narodu i ostalim narodima koji hoće da žive u RBiH pripada po tradiciji a i po svim ostalim mjerilima koja se inače primjenjuju u takvim odnosima.
