Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu dr. Muamer Džananović upozorio je da veličanje presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića nakon njegove smrti pokazuje da ideologija koja je dovela do genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini nije nestala.
Govoreći za Radio BIR o reakcijama zabilježenim u više gradova u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, Džananović je posebno zabrinjavajućim ocijenio činjenicu da među onima koji veličaju Mladića ima veliki broj mladih ljudi, rođenih nakon rata.
– Presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić je umro. Ja sam istakao da ideologija koju je on slijedio, on i brojni, nažalost, nije mrtva. Sinoć, danas, narednih dana, narednih godina očigledno ćemo vidjeti posljedice iste. Nema kraja Bosne i Hercegovine koji nije osjetio posljedice genocida i drugih zločina koje je počinila vojska pod njegovom komandom – kazao je Džananović.
Podsjetio je da je Mladić umro dan uoči godišnjice drugog masakra na sarajevskoj pijaci Markale, počinjenog 28. augusta 1995. godine, ukazujući na simboliku te podudarnosti i odnos dijela političkih struktura prema pravosnažno utvrđenim činjenicama o ratnim zločinima.
Prema njegovoj ocjeni, kontinuirano negiranje zločina i glorificiranje njihovih počinilaca tokom proteklih decenija ostavilo je duboke posljedice, naročito na generacije koje o ratu u Bosni i Hercegovini nisu mogle imati vlastito iskustvo.
– Ono što zabrinjava po meni jeste da smo na ovim snimcima iz Zvornika i na ovim ostalim koji dolaze vidjeli da dominiraju mladi ljudi. To je ono što sam ja primijetio, ali to, nažalost, ne treba da nas iznenađuje – naglasio je.
Džananović smatra da takve pojave nisu nastale preko noći, nego da su povezane s načinom na koji se o događajima iz devedesetih godina govori u obrazovnom sistemu, medijima, kulturi i porodičnom okruženju.
Posebno je ukazao na činjenicu da su danas odrasle generacije rođene nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, a koje, kako navodi, nisu dobile priliku da se kroz obrazovni sistem suoče s činjenicama o zločinima počinjenim u sredinama u kojima žive.
– Radi se o tome da su ta djeca, dakle 30 generacija koje su rođene nakon agresije, nakon rata, pogrešno učili o 90-im. Dakle, u školama, u porodičnim okruženjima oni nisu ništa učili. Dakle, njima je servirano nešto što nije istina. Oni ne znaju ništa o tome da su njihove škole, da su ovi razrušeni objekti u njihovim gradovima, selima, poput domova kulture ili fiskulturne sale njihovih škola ili čuvanja njihovih škola, da su to bila mjesta masovnih egzekucija, ubijanja, mučenja, silovanja i tako dalje – kazao je Džananović.
Govoreći o odgovornosti institucija, posebno je kritizirao rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Smatra da izostanak efikasnog institucionalnog odgovora na veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i negiranje genocida ohrabruje nastavak takvog ponašanja.
Ocijenio je da sama saopćenja, upozorenja i političke osude nisu dovoljni, nego da je potrebno osigurati provođenje odredbi Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima je sankcionirano javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili opravdavanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina te veličanje pravosnažno osuđenih počinilaca.
– Tužilaštvo Bosne i Hercegovine svojim neradom, svojim odnosom motivira ovo sinoć što se dešavalo, što se dešava noćas, što će se dešavati. Političke strukture Bosne i Hercegovine treba da konačno nešto poduzmu. Dakle, saopštenja, upozoravanja, konstatacije nisu dovoljne. Znači, nešto moraju poduzeti jer put kojim ide bosanskohercegovačko društvo, bosanskohercegovačka država po meni nije dobar – upozorio je Džananović.
Posebno emotivno govorio je o Zvorniku, području kojim se, kako je naveo, istraživački bavio deset godina. Podsjetio je na razmjere zločina počinjenih na području te općine, masovne grobnice i objekte koji su tokom rata korišteni kao mjesta zatočenja, mučenja i ubistava Bošnjaka.
Zbog toga, kaže, prizori veličanja Ratka Mladića u Zvorniku imaju posebnu težinu za preživjele žrtve i povratnike.
– Mi govorimo o općini u kojoj je ubijeno najmanje 7.000 ljudi. Dakle preko 2.000 Bošnjaka, uglavnom Bošnjaka ali i Hrvata, nešto i Roma, ’92. Govorimo o općini, dakle Zvornik, gdje je iskopana najveća masovna grobnica u Bosni i Hercegovini za te žrtve koje su ubijene ’92, sekundarna masovna grobnica Crni Vrh. Općina Zvornik je prostor gdje je počinjen genocid u i oko Srebrenice u najvećem obimu. Najveći broj zatočavanja, ubijanja, masovnih grobnica, žrtava genocida za koji je odgovoran Mladić je na prostoru općine Zvornik i danas gledamo te snimke kako se on veliča – kazao je Džananović.
Naglasio je da među Srbima također postoje ljudi koji ne podržavaju veličanje ratnih zločinaca, ali da institucionalno nereagiranje omogućava da revizionizam i glorifikacija osuđenih zločinaca postaju sve vidljiviji u javnom prostoru.
Džananović je zaključio da se takve pojave ne smiju posmatrati kao izolirani incidenti, nego kao rezultat dugotrajnog procesa negiranja pravosnažno utvrđenih činjenica i izostanka odgovarajućeg institucionalnog odgovora.
