Dževad Karahasan: Bajram nam omogućuje da osjetimo zajednicu

Bajram je najljepši kod kuće, kaže književnik, profesor, akademik, velikan pisane riječi i svjetski putnik Dževad Karahasan.

Zato sam čitav život nastojao da bajrame provodim kod kuće. Nešto mi bitno nedostaje ako za Bajram nisam kod kuće, u ambijentu koji mi je poznat, koji je moj, koji je ako tako mogu reći, moja kuća, forma mog boravka na svijetu. Naravno, život nas ne pita i često se događa da za Bajram nisam kod kuće, a tada se opet nastojim osjećati svečano, lijepo, nastojim osjetiti svoju vezu sa potokom i drvetom, kamenom, s drugim ljudima i sa vlastitom mladošću, ali nije to onoliko stvarno, nije to onoliko jako kao kad Bajram slavim kod svoje kuće među ljudima koji su mi važni i moji – istakao je Karahasan.

Bajram nam omogućuje da osjetimo zajednicu

Praznici općenito, za njega su svojevrsni povratak na početke. Odnosno ono što je za starinske, prvobitne ljude bio ritual – povratak izvoru, povratak početku.

– Praznik je forma kojom mi čuvamo vrijeme odnosno trenutak nastanka, postanka. U mom djetinjstvu i odrastanju postojala su dva velika praznika. Jedan je bio 29. novembar, a drugi je bio Bajram. Kad god smo slavili 29. novembar to je značilo da se vraćamo u Jajce 1943. godine kada je osnovana Jugoslavija. Tim povratkom mi ustvari obnavljamo egzistencijalnu snagu zajednice. Slično je sa bajramima.

Bajram je povratak u trenutak nastanka svijeta, u trenutak u kojem je postojanje uopšte dobilo oblik, postalo moguće. Bajram je trenutak, odnosno forma koja nam omogućuje da osjetimo zajednicu, da osjetimo ono što nas ljude povezuje jedne sa drugim. I što čini mi se sad svijet drži na okupu, onu snagu ljubavi – naglasio je.

Upitali smo ga da prokomentira sada već uvriježeno mišljenje zajednice da bajrami više nisu kao što su nekada bili, te da ljudi sve manje idu jedni kod drugih…

– Nemojte zaboraviti da se mi mijenjamo. Bajrami naravno nisu kao što su nekada bili jer mi više nismo kao što smo nekada bili. Zaista ne znam da li kad tugujem za nekadašnjim bajramima uzdišem za svojom mladošću ili za bajramima kakvi su onda bili. Kad govorim da sam jugonostalgičar, ne znam da li tugujem za Jugoslavijom, ili za svojom mladošću. Mi veoma često žal za mladošću, kako bi rekao Bora Stanković, sebi podmećemo, proglašavamo za žaljenjem za stvarima koje su nekada bile bolje. Ma ne, mi smo bili mlađi.

Naravno da se štošta promijenilo jer ljudi se više ne posjećuju. Zašto se ne posjećuju? Pa zato što se ne poznaju. Zato što smo mi izgubili sposobnost da razgovaramo jedni sa drugima, zato što nemamo vremena, zato što su nas potpuno porobile potrebe za zaradom, poslom. Mi smo izgubili radost od toga koliko su nam nekada donosili drugi ljudi, i naravno da se sa tim promjenama promijenila i atmosfera Bajrama, ali ne zato što bi Bajram bio drugačiji, nego zato što smo se promijenili mi, način na koji živimo, okolnosti u kojima živimo – odgovorio je.

Jeo sam i jedem strašno mnogo baklave

Za njega Bajram nije isti bez omiljene poslastice  – baklave, prema kojoj ljubav gaji još iz najmlađih dana.

– Baklava je u mom osjećanju sinonim za Bajram. Čini mi se da je jedna od stvari bez koje mi Bajrami nisu pravi kad ih ne slavim kod kuće upravo to što izvan kuće nema baklave, barem nema dobre, prave baklave. I da vam pravo kažem, ja sam uvijek jeo strašno mnogo baklave, a jedem je i sada strašno mnogo. Ljudi su mi govorili dok sam bio dijete promijenit će se to kada odrasteš. Ja sam odrastao i to se nije promijenilo. Kaže promijenit će se kad ostariš. Ja sam ostario i to se nije promijenilo. Neraskidiva veza baklave, radosti, Bajrama, bajramske atmosfere i slavlja danas je ista ona kakva je bila kada sam bio dijete. I jedan od razloga da s napetošću jednom ugodnom strepnjom čekam bajramski ručak je upravo tepsija baklave – istakao je kroz osmijeh Karahasan i uputio bajramsku čestitku svima onima koji slave, piše Faktor.