Nijedan bosanski namjesnik nije bio silniji i moćniji od njega.
Bio je amidžić znamenitog Mehmed-paše Sokolovića. Prije nego što je postao bosanski sandžakbeg obavljao je dužnost kliškog sandžakbega. Godine 1566., u ratu protiv Mlečana, zauzima Zemunik, Brodin, Bijelu Stijenu, a 1570. i tvrđavu Vespoljac, kojoj daje ime Seddi islam-Bedem islama.
Sposobnost vojskovođe i ratnika Ferhad-beg iskazuje u Kiparskim ratovima (1571.-1574.). On tada sa vojskom napada šibenski i zadarski kotar. Poslije zauzimanja Zemunika, Pločnika, Skradina, Drniša, Obrovca, Pule, Vičeva, Ferhad-beg znatno proširuje teritorij Kliškog sandžaka. Da bi spriječio veliki napad hrvatske vojske na Bosnu, Ferhad-beg je porazio zagrebačkog kanonika Franju Filipovića i poslao ga u Istanbul gdje je kanonik prešao na islam dobivši ime Mehmed.
Zbog velikih ratnih zasluga Ferhad-beg je 1574.g. postavljen za bosanskog sandžakbega. Od tada počinje njegovo ratovanje po Sloveniji i Hrvatskoj. Prvi put kao sandžakbeg Bosne poveo je vojni pohod prema Bihaću sa 12 000 vojnika.
Već 1575.g kod Budačkog postiže veliku pobjedu. Na ime zarobljenog sina grofa Auerspega, dobio je 30 000 dukata. Od tog novca sagradio je džamiju nazvavši je po svom imenu Ferhadija.
Godine 1576. on zauzima Bužim i Cazin, a 1577. Mutnik, Veliku Kladušu, Šturlić, Pećigrad, Podzvizda. Tako je on zauzeo sva mjesta oko Une izuzev Bihaća. Kada je 1580.g. osnovan Bosanski ejalet, za njegovog prvog beglerbega imenovanje Ferhad-beg koji je dobio titulu paše. Na tom položaju ostao je 8 godina.
Godine 1588. imenovan je za budimskog beglerbega gdje je proveo dvije godine, a 1590. godine je ubijen.
Ukopan je u svom turbetu pored džamije Ferhadije.
U gradu na Vrbasu Ferhad-beg je podigao 216 javnih objekata, od kojih je najznačajnija džamija. U neposrednoj blizini dao je da se podigne 200 dućana, karavan-saraj, hamam, saraj-dvor te još neki objekti. S pravom se može reći da ono što je Gazi Husrev-beg za Sarajevo, to je Ferhad-beg za Banju Luku.
Ferhad-beg je isto kao i Mehmed-paša Sokolović bio veoma sređen, pribran i odmjeren, brižljivo odgojen u islamu.
Safvet-beg Bašagić zapisao je sljedeće o ovom bošnjačkom velikanu.
Godine 1574. za bosanskog namjesnika dođe kliški sandžakbeg Ferhad-beg Sokolović. Nijedan bosanski namjesnik nije bio silniji i moćniji od njega. Kad je ulazio u Travnik pred njim se nosilo 700 bajraka. Pratilo ga je do tri stotine deli leventa u odijelu od vučine pod željeznim kalpacima. Sva ta družina bila je, kakono se veli od zla oca, a od gore majke. Delijama i sejmenima nije bilo broja ni karara.
Ferhad beg odma 1575.g. okupi oko sebe bosanske akindžije i krenu put hrvatske Krajine. Kod potoka Radonja sukobi se s generalom Herbartom Auerspergom i potuče ga do nogu. Sam general pogide na bojnom polju, a sin mu Vuk Engelbert pade u Sokolovića sužanjstvo, koga dade na otkupe za toliko novaca, da sagradi krasnu džamiju i nabavi joj vakuf. Ta je džamija Ferhadija u Banjojluci. Po Pečujliji otkupnina je dosegla cifru od 30000 dukata. Tom je prigodom Ferhad-beg osvojio Cazin i Bužim.
Godine 1577. diže se opet put Krajine, pa osvoji redom palanke Mutnik, Ostrožac, Veliku Kladušu, Štublić, Peći i Podzvizd. Razorivši Gvozd zaputi se Ferhad-beg put Dubovca, ali general Ivan Farenberg preteče ga kod Korane i nakon ljuta okršaja Ferhad beg bude prisljen na povratak.
Za vojne Kevenhullerove 1578. pane Cazin, Zrin i Bužim opet u ruke kršćanske, ali Ferhad-beg pod jesen iste godine sađe u Krajinu i ponovo osvoji izgubljene palanke, i postavi u njih jake posade.
Pri tome su ga pomagali Vlasi, koje je dovo iz Stare Srbije, da mu vuku topove i grade utvrde. Napokon se prevari pa im povjeri takođe neke palanke, da se nasele i čuvaju ih od napadaja. Čim se Ferhad-beg vratio u Travnik, odmah se oni obrate na Farenberga da mu izruče Ostrožac i druge palanke. (“Kratka uputa u prošlost BiH” 1900.g)
(MiruhBosne/vakuf.ba/diwan-magazine.com)