Fevzija Mostarac, autor djela koje podsjeća na ‘Hiljadu  i  jednu noć’

Fevzija Mostarac, autor djela koje podsjeća na ‘Hiljadu i jednu noć’

Tokom petstogodišnje vladavine Otomanske imperije u Bosni i Hercegovini izučavala su se sva tri orijentalna jezika, i to turski, prije svega kao službeni jezik i jezik administracije, arapski, prvenstveno kao jezik znanosti, i perzijski jezik kao jezik književnosti, posebno poezije.

Stoga je razumljivo da su se bosanskohercegovački pisci ugledali na istaknute pisce i pjesnike arapske, turske i perzijske literature, te da su iza sebe ostavili mnoga djela na ovim orijentalnim jezicima.

Do sada je registrirano više od 200 pisaca iz naših krajeva koji su pisali na orijentalnim jezicima. Veoma je teško podijeliti pisce prema jezicima na kojima su stvarali, jer je u to vrijeme bila uobičajena poja-va da pisac piše najmanje na dva, a vrlo često i na sva tri orijentalna jezika.

Može se reći da književnost u Bosni i Hercegovini na perzijskom jeziku, koja se počinje razvijati od 15. stoljeća, dakle u vrijeme kada je klasična perzijska književnost dosegnula svoj vrhunac, kvantitativno ne dostiže knji-ževnost na druga dva orijentalna jezika, turskom i arapskom, mada u pogledu sadržine i utjecaja perzijske kulture i književne tradicije ne zaostaje za njima. Po tekijama, na derviškim skupovima, u džamijama i medresama čitala su se i tumačila djela velikih iranskih klasika mističke orijentacije, a posebno veli-ko mističko djelo Rumijeva Mesnevija, potom Saʻdijevi Đulistan i Bustan, Hafizov Divangazela, Džamijev Beharistan4i druga djela, što je dovelo do toga da su poklonici sufijske poezije počeli oponašati svoje uzore i pisati djela na orijentalnim jezicima u kojima su iznosili svoje poglede i učenja (Džaka, 1978: 591).

Ovdje se treba dodati i djelo Pendi Attār koje je bilo udžbenik iz islamskoga ahlaka u medresama u periodu prije dolaska Austro-Ugarske i koje je uz Mesneviju bilo najviše tumačeno djelo na ovim prostorima. Djelo Pendi Attār, prije svega, tumačilo se na kućnim naučnim predavanjima, što je slučaj i s ostalim navedenim djelima perzijske književnosti.Najistaknutiji pjesnici za koje se zna da su pisali poeziju i na perzijskom jeziku jesu Mahmud-paša Adni, Derviš-paša Bajezidagić i Ahmed Bošnjak Talib. Osim njih, postoji određen broj pjesnika za koje se navodi da su pjevali na perzijskom jeziku, ali do danas su pronađeni samo fragmentarni dijelovi njihova pjesničkog opusa, razasuta po pjesničkim zbirkama.

Među najpoznatije spadaju: Hasan Zijai Mostarac, Tevekkuli Dede Sarajlija, Šejh Husejn Lamekani, Zekerija Sukkeri, Muhamed Sarajlija Nerkesi, Ahmed-paša Der-višpašić Sabuhi, Ahmed Rušdi Mehaf, Ali Zeki Kimjager, Mustafa Ledunni Bošnjak, Ahmed Jusri, Hadži Mustafa Bošnjak Muhlisi, Ahmed Osman Šehdi Hatim Bjelopoljak, Nabi Tuzlak (Tuzlevi) i Mehmed Rešid.

Ovdje je važno spomenuti i jednog od najvećih komentatora perzijskih klasika, a to je Ahmed Sudi Bošnjak, koji je na turskom jeziku napisao čuve-ne komentare Hafizova Divana, Saʻdijevih Đulistana i Bustana i Rumijeve Mesnevije. Njegovi nezavisni, samouvjereni i originalni komentari Hafizova Divana i Saʻdijeva Đulistana prevedeni su na perzijski jezik i naišli su na odličan prijem kod iranskih naučnika.

Fevzija Mostarac

Šejh Fevzija Mostarac, prozni pisac i pjesnik na turskom i perzijskom jeziku, zauzima istaknuto mjesto među stvaraocima koji su vidno doprini-jeli kulturnoj baštini Bošnjaka na orijentalnim jezicima. Na osnovu elegije koju je napisao povodom smrti Šejha Juje iz Mostara 1707. godine može se zaključiti da se rodio u Blagaju između 1670. i 1677. godine. Niže i srednje obrazovanje stekao je u Bosni, najvjerovatnije u Blagaju i Mostaru, a više u Istanbulu. Duže vrijeme boravio je u Carigradu, u mevlevijskoj tekiji na Galati, gdje se upoznao s tesavvufom i derviškim redom mevlevija.6 Nakon povratka u Mostar, oko 1707. godine, postaje šejh mevlevijske tekije i preuzi-ma katedru za izučavanje Rumijeve Mesnevije, koju je još krajem 16. stoljeća osnovao Derviš-paša Bajezidagić. Fevzija Mostarac umro je u Mostaru oko 1747. godine.

Nažalost, raspolažemo s veoma malim brojem podataka koji govore o književnom djelu Fevzije Mostarca. Orijentalisti poput Safvet-bega Baša-gića, Mehmeda Handžića, Hazima Šabanovića10, Milivoja Malića, te u novije vrijeme Sedada Dizdarevića bavili su se Fevzijinim stvaralaštvom, ali su se uglavnom zadržavali na njegovu Bulbulistanu, dok je ostali dio njegova književnog stvaralaštva ostao nedovoljno istražen.

Dragocjeni podaci o Fevzijinu životu nalaze se u poslanici njegova mlađeg savremenika Zejnil-bega Čengića, koji je pisao pod pseudonimom Kudsi. Pjesnik Kudsi u svojoj poslanici podsjeća na Fevziju sljedećim stihovima:

A šta je s papagajem, štono sipa napjeve, naime sa Fevzijom? – Je li mu se dopanulo podneblje i voda toga mjesta (Mostara) štono srce privlači?Izlazi li iz buhurdanluka (kandila) njegova aha gorući dim? – S uzdahom spominje li ime Stambula i Galate? Da uče perzijski slatki jezik – dolazi li mnogo svijeta u sobu starca sre-brenog obraza?Kad kazuje sadržaj i ističe vrijednost (djela), – služi li na ponos društvu prijatelja njegovo predavanje?Ili ne pogoduje vrijeme onome koji je uzeo sebi za zadaću istinu govoriti, pa se povukao u se – Udara li još zag prijekora na stvorove ovoga svijeta?Ili je odabrao razočaranje, pa traži azil (daleko od svijeta)? – Spominje li razgovor, prijateljstvo i iskrenost starih drugova? (Bašagić, 2007: 343).

Pronađeno je dvadesetak Fevzijinih pjesama na turskom jeziku, i to tri hronograma povodom pobjede Bošnjaka nad austrijskom vojskom kod Banje Luke 1737. godine; četiri gazela, jedna šarkija, jedna rubaija (četverostih), jedna elegija povodom smrti šejha Juje iz Mostara 1707. godine, jedna munadžat-pjesma (hvalospjev, odnosno molitva Bogu) i devet pobožnih pjesama (ilahija).

Fevzijini gazeli nastali su u prvoj fazi njegova literarnog stvaranja kada gnostika još nije bila potpuno zahvatila njegov duh i stvaralaštvo. Tako Džemal Ćehajić za Fevzijine gazele kaže da predstavljaju odjeke pjesniko-va mladalačkog zanosa i oslikavaju njegovu novu i svježu ljubav (Ćehajić, 1998: 401). U njegovim kasnijim pjesmama dominira sufijska tematika, što je naročito vidljivo u njegovoj elegiji napisanoj povodom smrti šejha Juje 1707. godine i ilahijama koje odražavaju vjerski zanos pjesnika.Šejh Fevzija bio je istinski sufija, što jasno pokazuje i svojim djelom i načinom života. Njegovo cjelokupno književno stvaralaštvo nosi jak pečat učenja Dželaluddina Rumija i njegova derviškog reda mevlevija, koji je imao znatnog udjela u njegovanju i širenju perzijskog jezika i perzijske sufijske književnosti kod nas.

Bulbulistan

Djelo koje je Fevziji Mostarcu donijelo slavu i po kome se pročuo jeste Bulbulistan, u prijevodu Perivoj slavuja, koje je napisao ugledajući se na djela slavnih perzijskih klasika i to u prvom redu na Saʻdijev Đulistan i Dža-mijev Beharistan. To je jedino cjelovito prozno djelo na perzijskom jeziku u ovome podneblju i predstavlja pečat književnog stvaralaštva Bošnjaka na perzijskom jeziku.

Za ovo djelo zna se da je završeno 1739. godine u Mostaru, a ono pred-stavlja odraz društvenih i političkih prilika koje su vladale u Bosni početkom osamnaestog stoljeća, te utjecaja tursko-islamske civilizacije. Fevzija je bio odgajan prema utvrđenim pravilima i principima mevlevijskog derviškog reda, tako da u Bulbulistanu izlaže svoj gnostički pogled na svijet. Naime, odlučio je napisati djelo u kojem će predočiti ljudima “pravu suštinu ovo-svjetskog života, s ciljem da ljude, koji su ogrezli u grijehu, opomene i vrati ih u krilo Božijeg zadovoljstva” (Mostarac, 1973: 16).

Bulbulistan je klasična istočnjačka forma didaktičke proze bogato prožete stihovima, u kojima dominira poruka, čiji je osnovni zadatak da pouči i zaba-vi. Stihovi, ustvari, predstavljaju osnovnu poruku autorova izlaganja. Prozni tekst smjenjuje se s gazelima, rubaijama i poetskim fragmentima. Ovakva forma djela, prozne priče bogato ilustrirane stihovima, poznata je i u arapskoj književnosti, koja, opet, vuče korijene preko pahlevi jezika iz sanskritske književnosti (Duraković, 2005: 93).

Stoga nije nikakvo čudo što nas forma Bulbulistana podsjeća na Hiljadu i jednu noć, najpoznatije djelo ove vrste književnosti.

Izvor: Arabizmi i turcizmi u djelu Bulbulistan Fevzije Mostarca, autorice Đenite Haverić

Previous Baždarević: 'Hadžibegić direktor, ja selektor Bosne i Hercegovine'
Next Objavljena knjiga na perzijskom jeziku Elvira Musića o bosanskim pjesnicima

You might also like

RIJEČ

Mustafić: Postoji bosnofobija iz Beograda i Zagreba

  Bogatstvo Bosne i Hercegovine je susret kultura i različitosti Bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić bio je gost N1 televizije, gdje je govorio o impresijama iz Crne Gore gdje se predstavio

PISMENOST / KNJIŽEVNOST

Crkva bosanska podupirala je državnost Bosanskog kraljevstva

  Trilogija o srednjovjekovnoj bosanskoj državi donosi podatke o vjeri, uglednim porodicama, poveljama i drugim važnim događajima. Projekt “ispisivanja” historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine vjerovatno je najvažniji i najsveobuhvatniji naučno-popularni izdavački projekt

KULTURA I UMJETNOST

U Bošnjačkom institutu održan Međunarodni naučni simpozij na temu „Bošnjaci u emigraciji: Adil Zulfikarpašić i nacionalno-politički vidokrug časopisa Bosanski Pogledi“

Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića bio je organizator Međunarodnog simpozija na temu „Bošnjaci u emigraciji: Adil Zulfikarpašić i nacionalno-politički vidokrug časopisa Bosanski Pogledi“ koji je održan jučer, 19. decembra 2023. godine. Simpozij je otvorila v. d. direktorica