Saopćennje Fonda za humanitarno pravo, nevladine organizacije sa sjedištem u Beogradu…
– Viši sud u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine, donio je 14. oktobra 2025. godine prvostepenu presudu u ponovljenom postupku, kojom su okrivljeni Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Dragana Đekić proglašeni krivima za otmicu civila iz voza na stanici Štrpci, u Bosni i Hercegovini, njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo – 18 civila bošnjačke nacionalnosti, jednog civila hrvatske nacionalnosti i jednog civila neutvrđenog identiteta. Okrivljeni Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po 10 godina, a okrivljena Dragana Đekić na kaznu zatvora od 5 godina.
Druga prvostepena presuda donijeta je 33 godine nakon izvršenja zločina. Postupak pred Odjeljenjem za ratne zločine trajao je više od sedam godina. Sud je prilikom odmjeravanja kazne cijenio samo olakšavajuće okolnosti – porodične prilike okrivljenih Gojka Lukića i Duška Vasiljevića, dok je u slučaju Dragane Đekić uzeo u obzir činjenicu da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila maloljetna.
Fond za humanitarno pravo (FHP) smatra da izrečene kazne od pet do deset godina zatvora nisu pravične u odnosu na težinu zločina i odgovornost okrivljenih, koji su počinili jedan od najtežih ratnih zločina nad civilima bošnjačke nacionalnosti, državljanima SRJ. Sud je, prema ocjeni FHP-a, potpuno zanemario težinu zločina i posljedice po porodice žrtava. Posebno uznemirava činjenica da je među žrtvama bio i maloljetni Senad Zečević. Izrečene kazne upućuju na zaključak da je sud smatrao da šest mjeseci zatvora predstavlja primjerenu kaznu za otmicu i ubistvo jednog čovjeka.
Presuda nije pravična ni u odnosu na žrtve i njihove porodice, koje već 33 godine čekaju na sudsko priznanje i otkrivanje lokacija grobnica sa posmrtnim ostacima još 16 žrtava.
FHP se slaže sa ocjenom suda da je ponovljeno suđenje doprinelo rasvjetljavanju činjeničnog stanja i otklanjanju nedoumica iz prvostepenog postupka. Svjedok, osuđeni Milan Lukić, dostavio je dokument kojim potvrđuje da je bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) i da je jedinica „Osvetnici“, kojom je komandovao i čiji su pripadnici osuđeni u ovom postupku, bila u sastavu VRS. Utvrđeno je i da je svjedok Krsto Papić siguran da je među izvršiocima zločina bila jedna ženska osoba – Dragana Đekić.
FHP smatra da najveći doprinos suđenja treba da budu utvrđene činjenice koje govore o zločinu kao planiranom događaju, njegovim izvršiocima i dubokoj umiješanosti državnih organa SRJ u zločin, ali i činjenice koje čuvaju sjećanje na žrtve.
Nakon objavljivanja presude, Nail Kajević, brat i dalje nestalog Nijazima Kajevića, izjavio je: „Nadao sam se da će, poslije tri i po decenije poricanja, priznati i pokazati da se kaju. Ništa – i dalje ponavljaju da nisu oni. Bilo je mjesta da sudija kaže nešto o naredbodavcima zločina. Ništa o njima.“
Žrtve
Adem Alomerović (59), Prijepolje
Džafer Topuzović (55), Prijepolje
Fevzija Zeković (54), Prijepolje
Fikret Memović (40), Prijepolje
Nijazim Kajević (30), Prijepolje
Muhedin Hanić (27), Prijepolje
Safet Preljević (22), Prijepolje
Tomo Buzov (52), Beograd
Rasim Ćorić (40), Zalugu
Senad Đečević (16), Bar
Šećo Softić (48), Bijelo Polje
Fehim Bakija (43), Bijelo Polje
Iljaz Ličina (43), Bijelo Polje
Rifet Husović (26), Bijelo Polje
Esad Kapetanović (19), Bijelo Polje
Jusuf Rastoder (45), Podgorica
Ismet Babačić (30), Podgorica
Halil Zupčević (49), izbeglica iz Trebinja
Zvjezdan Zuličić (23), izbeglica iz Sarajeva
NN muškarac, Sjenica
Pronađeni, identifikovani i sahranjeni
Posmrtni ostaci Halila Zupčevića pronađeni su krajem 2009. godine na obali jezera Perućac.
Posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine ekshumirani su 2010. godine iz jezera Perućac.
