Nastanjeni u malom selu na obroncima Majevice, ovi vrijedni mladi ljudi svoju perspektivu vide u Bosni i Hercegovini. Život na selu je, kažu Fikret Mehmedbegović i Miloš Đokić, itekako moguć.
Njeguju i ljubav, prijateljstvo i život, kao primjer svima. Ne razdvajaju se. Nisu se htjeli razdvojiti ni dok su nam pred kamerom pričali o svom dugogodišnjem prijateljstvu
„Ovdje za nas, u ovim selima gdje nas ljudi poznaju, kažu da smo mi država u državi“.
„Dok smo nas dvojica zajedno, samo se Boga bojimo. Meni je Bajram kao i moja slava – njemu je moja slava kao Bajram. I nema razlike. Ako Bog da, 100 godina tako da se volimo, poštujemo i naša djeca isto tako – nemam druge želje“.
Želje skromne, jednostavne i iskrene. Poslove na farmama obavljaju zajedno, pomažući jedan drugome. Da je lako, nije, kažu. Očuvati imanja, stočni fond i održati proizvodnju – iz godine u godinu – sve je teže.
Na samom vrhu Majevice je stara drvena kućica – njihovih ruku djelo. I „oaza mira“, kako je zovu. Tu često odmaraju, druže se i nalaze vremena za hobije.
Videopriča FTV.
