– Federalna televizija (FTV), javni servis kojeg plaćaju uglavnom Bošnjaci, pripredila je svojim gledaocima 50 minuta Vučićeve propagande u njenom izvornom obliku.
Iako je najvaljen kao intervju, Vučićevo ukazanje na FTV-u bilo je sve osim toga. Jer, intervju podrazumijeva novinarska pitanja, a njih nije bilo.
Bio je to Vučićev monolog kakav svako ko iole prati medijsku scenu Srbije može vidjeti na bilo kojoj srbijanskoj televiziji pod Vučićevom kontrolom. A drugih tamo gotovo da i nema.
Koji je povod za intervju s Vučićem, zašto je predsjedniku strane države omogućeno da praktično bez ikakvog novinarskog miješanja drži monolog gledaocima FTV-a? Intervjui sa stranim državnicima na javnim servisima se obično rade uoči ili tokom zvanične posjete tog državnika. Vučić nije bio u Bosni i Hercegovini, niti ima najava njegovog skorog dolaska u zvaničnu posjetu Sarajavu. Umjesto toga, FTV mu je otišla na noge u Beograd – i uključila kameru. Zašto, znaju vjerovatno Trojkin direktor FTV-a Bakir Hadžiomerović i uprava ovog javnog sevisa.
„Tako je“, „u pravu ste“
„Izvođač radova“ koji se pobrinuo da FTV u tih 50 minuta izgleda kao prosječna srbijanska televizija bio je Mirza Huskić. Riječ je o dugogodišnjem novinaru FTV-a, koji je nakon što je Trojka preuzela kontrolu nad ovim javnim servisom, postao glavni urednik informativnog programa.
Huskić u vlastitom intervju kao da se nije pojavio. Ili bi možda bilo bolje da nije. Jer, kao što rekosmo, to nije bio intervju. Dojam je da bi se novinarskije od vremešnog Huskića ponašao svaki novinar-početnik sa FTV-a.
Dugo u nekom „intervjuu“ nije viđeno više snishodljivosti novinara prema sagovorniku. Huskić gotovo da nije postavio nijedno pitanje. Ili bar smisleno pitanje. Potpitanja na Vučićevu uobičajenu propagandnu baražnu vatru, naravno, nije bilo. Umjesto toga, dobili smo Huskićev pomalo izgubljeni pogled, kimanje glavom i povremeno potvrđivanje Vučićevih riječi: „u pravu ste“, „tako je“…Više neugodnih pitanja Vučiću u dogovorenim intervjima postavio je svaki novinar srbijanskog RTS-a od FTV-ovog Huskića.
U ovom slučaju, umjesto Huskića, Vučić je sam sebi postavljao pitanja i odgovarao na njih. Huskić se dosljedno nije miješao u svoj posao. Jedini znak života je pokazao kada je Vučić u jednom trenutku spomenuo Bakira Izetbegovića, prepričavajući razgovore o pokušaju da se dogovori potpisivanje granice između BiH i Srbije.
„Baš tako je rekao“
Vučić je pojašnjavao kako je „97 posto bilo dogovoreno, a samo 3 posto nije“, te da je on ponudio u crvenoj fascikli Izetbegoviću sporazum kojeg je ovaj odbio. Onda se Vučić u svom stilu „prisjetio“ razgovora koji je vođen prije skoro 10 godina (kakve li memorije) i da mu je Izetbegović rekao kako „ima Bošnjaka koji ne vjeruju da je taj sporazum dobar, čim ga Vučić nudi“. Ako ste pomislili da Huskić ovo iskoristio da postavi neko podpitanje, da pita Vučića šta je to tačno nudio, zašto poslije toga nikad nije bilo razgovora o rješavanju međudržavne granice, grdno se varate. A morao bi znati, mnogo puta se o tome govorilo, da je Vučić tražio dio pruge u Podrinju, te da granica, koja je po međunarodnom pravu definirana sredinom rijeke Drine, na dva mjesta pređe na bh. stranu. I to kod dvije hidrocentrale koje su zajednički u socijalizmu gradile BiH i Srbija. Sporazum je upravo zbog toga odbijen, a ne zato „što su neki Bošnjaci nešto mislili o Vučiću“. Huskić, naravno, ništa od ovoga nije potencirao, nego je samo još jednom tražio potvrdu od Vučića za navodne Izetbegovićeve riječi: „Baš tako je rekao…“.
Bez reakcije su ostale i druge Vučićeve uobičajene teze. Tako je sam sebi postavljao pitanja i odgovarao na njih i o Dejtonu, suverenitetu itd.
Ima li presuda o genocidu?
-„Sad ćete da mi kaže da rušim Dejton, a ne rušim, pa ćete da kažete Svesrpski sabor, a on se bavi pitanjima jezika, kulture, identiteta u okviru specijalnih veza“, mantraće Vučić, iako Huskić ništa od toga nije rekao.
Naprotiv, Huskić se slaže s Vučićem da je Deklaracija Svesrpskog sabora u skladu sa Dejtonom i specijalnim vezama, a kada Vučić kaže da namjerno neće da govori o suverenitetu Bosne i Hercegovine, čak mu i suflira da „misli na suverenitet tri konstitutivna naroda“. Huskić ili nije pročitao Deklaraciju, ili se jednostavno nije usudio da oponira Vučiću.
Kada Vučić negira genocid, Huskić šuti i pušta ga da ponavlja mnogo puta izečene izjave o tome kako „poštuje žrtve“, ali da ne može prihvatiti riječ genocid. Ne pada na pamet Huskiću da Vučića suoči s presudama Haškog tribunala ili presudom Međunarodnog suda pravde po kojoj je Srbija prva i jedina država presuđena za nespriječavanje genocida.
Ne oponira mu ni kada tvrdi da u zadnjih 14-15 godina nema nijedne njegove izjave u kojoj vrijeđa Bošnjake, te da takve izjave nema od bilo koga ko je važan u Srbiji. Vučićev ministar odbrane Vulin Bošnjake je vrijeđao na dnevnoj bazi, ali Huskić je to „zaboravio“. Ako Vulin nije važan, zašto je onda bio ministar odbrane? Nije se sjetio ni nedavnog divljanja na Informeru, medijem pod direktnom Vučićevom kontrolom, u kojem su u programu uživo vrijeđani muslimani.
I još mnogo čega se nije sjetio „pogubljeni“ Huskić. Ali se sjetio da Vučiću kaže kako je u pravu da su se „Srbi i Bošnjaci“ najviše zaklinjali u Jugoslaviju. Pa ko nas, bre, napade Huskiću, ko rasturi Jugoslaviju?
Revolt gledalaca
„Intervju“ je izazvao opravdani revolt gledalaca FTV-a, od čije pretplate ovaj medij preživljava. Zbog toga su, što je nedopustivo za javni servis, na zvaničnoj Facebook stranici ovog medija zabranjeni komentari.
Uz to, FTV je vlastiti Dnevnik iskoristila da se obračunava sa svima koji su kritički reagovali na sramotni „intervju“, izmišljajući neko „zatvaranje priče o odnosima BiH i Srbije“, pojašnjavajući da Vučić „nije procesuiran“ u našoj zemlji i niz drugih nebuloza koje trebaju pokriti njihov golemi promašaj.
Umjesto da pročitaju komentare na društvenim mrežama, pogleda šta skoro 100 posto ljudi koji ih plaćaju misli o „intervjuu“, nadobudna Uprava i uredništvo FTV-a „drži lekcije“ vlastitim gledaocima. Previše i od njih.
Na normalnim javnim servisima, u normalnim sistemima, poslije ovakve profesionalne blamaže, pljuštale bi ostavke i otkazi, piše Stav.
