Genocid u Foči počeo je 7. aprila 1992. godine

Genocid u Foči počeo je 7. aprila 1992. godine

KRVAVI FOČANSKI BAJRAMI, KRVAVI FOČANSKI MOSTOVI

Kao i 1941., tako i 1992. Foča je stradala na BAJRAM. I tako, 6. aprila 1992. pao je snijeg u Foči. Na behar, na voće. Ali ne da ljubi ko koga hoće, već kao najava još jednog GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA FOČE. Strašnog, stravičnog…Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine


… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja. Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.


Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.

Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivša kasarna JNA na Livadama, bivša kasarna JNA na Gornjem Polju (TRO „Perućica“), bivši gradski zatvor za žene na Barakovcu, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac.

Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.


Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 11 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.


Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.

Slučaj u kojem je pred pravosuđem Njemačke konstatovan genocid u Foči

Novislav Đajić

Predmet ovog suđenja je strijeljanje 15 Bošnjaka na mostu u Trnovači kod Foče22. juna 1992. godine od grupe lokalne srpskih vojne formacije, među kojima je bioi Novislav Đajić.6 Đajić je došao u Njemačku 1993. godine i živio je u Münchenu sve do svog hapšenja. Kako se navodi u optužnici, Bošnjaci su prvo bili zarobljeni, dovedeni na most i strijeljani. Samo jedan od njih, Esad Mujanović, uspio je da preživii on se pojavio kao ključni svjedok tokom sudskog procesa. Đajić je priznao da je prisustvovao strijeljanju, ali je negirao da je učestvovao u tome.

 Optuženi se teretio za zločin genocida. Ovo je bio prvi put u historiji njemačkog pravosuđa da se optuženi za genocid dovede pred sud i prvo suđenje za ratne zločine od nirnbeškog suđenja.

Bavarski viši pokrajinski sud presudom iz 1997. godine za ubistvo 14 Bošnjaka i za jedan pokušaj ubistva. Sudsko vijeće je također ustanovilo da se genocid dogodio u junu 1992. godine unutar administrativnog područja Foče, ali da nema dovoljno dokaza da seutvrdi subjektivni element genocida kod Novislava Đajića. Sudsko vijeće Haškog tribunala pozvalo se na ovu činjenicu u slučaju Krstić. Sud je zasnovao svoju nadležnost da sudi stranom državljaninu za djela počinjenja u drugoj državi na osnovu Njemačkog krivičnog zakona. Sud se pozvao na Četvrtu ženevsku konvenciju (zaštita civila) i ustanovio da je sukob bio međunarodnog karaktera u junu 1992. i kvalificirao je žrtve kao ‘’zaštićena lica’’. 

Ovaj slučaj jevažan iz nekoliko razloga; prvo, ovo je prvi slučaj da je neko optužen za genocid u njemačkom pravosuđu. Drugo, sud se pokazao nadležnim za djela počinjena u drugoj državi i treće, sud je ustanovio da je genocid počinjen na području Foče.

-Njemačko pravosuđe donijelo je četiri važne presude u vezi s počinjenim ratnimzločinima u Bosni i Hercegovini. Važnost ovih presuda je utvrđivanje izvršenja genocida na teritoriji opština Foča, Kalesija, Doboj i Kotor Varoš 1992. godine – bilježi Hikmet Karčić u radu Genocid nad Bošnjacima i njemačko pravosuđe: univerzalna jurisdikcija za genocid.

(MiruhBosne/focanskidani)

Previous Njemačka zamrzava razvojne projekte u manjem bosanskom entitetu
Next Otkrijte benefite Tuzlanske soli sa smanjenim sadržajem natrija

You might also like

NAŠI DANI

Teočak: Obilježena 30. godišnjica pogibije narodnog heroja Hajrudina Mešića

Nizom manifestacija u Teočaku je obilježena 30. godišnjica pogibije Hajrudina Mešića – Kapetana Hajre, a danas su članovi njegove porodice, saborci i prijatelji položili cvijeće i proučili Fatihu na mjestu

KULTURA I UMJETNOST

Na današnji dan ’92. navođenom zapaljivom raketom spaljena ugledna naučna ustanova, Orijentalni institut u Sarajevu

Sa svojom rukopisnom, arhivskom i bibliotečkom građom, bila je to jedinstvena naučnoistraživačka institucija na Balkanu. Rukopisna zbirka sa 5263 kodeksa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, Manuscripta turcica, zbirka sidžila,

NAŠI DANI

Prlić i ostali: Odbijen zahtjev Hrvatske da dokaže nevinost

Haški tribunal odbio je zahtjev Republike Hrvatske da se uključi u žalbeni predmet protiv šestorice bivših visokih funkcionera “Herceg-Bosne”.   U odluci koju je potpisao predsjednik Haškog tribunala Carmel Agius