Globusi Saliha Sidki Hadžihusejnovića Muvekita

Tokom svoje bogate historije, muslimani Bosne i Hercegovine, pored tradicionalnih, izučavali su i egzaktne nauke, posebno matematiku, fiziku, geografiju i astronomiju. S obzirom na to da se njihove vjerske dužnosti i praznici (namaz, post, hadž, bajrami…) izvršavaju u tačno određeno vrijeme, poznavanje spomenutih nauka omogućavalo im je da pravovremeno izvršavaju svoje vjerske, ali i društvene obaveze. Primjenu stečenih znanja olakšavala je upotreba sprava i pomagala, kao što su globusi, sfere, astrolabi, kvadranti (rub-tahte), sekstanti, sunčani i mehanički satovi.

Polovinom XIX stoljeća u Bosni i Hercegovini se pojavljuju prve zvanične astronomske institucije muvekkithane, u kojima se određivalo tačno vrijeme i izrađivao kalendar. Prva muvekkithana u Sarajevu osnovana je uz Carevu džamiju 1854. godine, a pet godina kasnije u haremu Gazi Husrev-begove džamije osnovana je druga muvekkithana.

U muvekkithanama su se, pored raznih astronomskih instrumenata, koristili i globusi, koji su ručno rađeni. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu sačuvana su dva ručno rađena globusa, a izradio ih je Salih Sidki Hadžihusejnović, poznat kao Muvekit, koji je u Gazi Husrev-begovoj muvekithani, nakon njenog osnivanja 1859. godine, radio punih 30 godina.

Rođen je 1825. godine, a nakon završenog mekteba pohađao je Đumišića (Drvenija) medresu u Sarajevu. Službu je započeo kao imam, a kasnije se posvetio astronomiji i historiji.  Od 1864. godine bio je i bibliotekar u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u kojoj je izvršio prvi popis njenog knjižnog i rukopisnog fonda.

Prema pečatu koji je utisnut na oba globusa, prvi je izradio 1861. godine, a drugi, kod kojeg je sačuvano i postolje, godine 1881. U izvorima je zabilježeno da je Muvekit, pored ova dva globusa, izradio i jednu polukuglu na kojoj su bile označene zvijezde koje se mogu vidjeti iz Sarajeva. Nažalost, polukugla nije sačuvana.

Prema kazivanju njegovog sina Akifa, globuse je Muvekit izradio na sljedeći način: „Izrezao bi mukavu kao kriške od karpuze, pa bi je izlijepio i načinio dvije polovine. Te bi polovine sastavio i kroz sredinu stavio osovinu. Tada bi uzeo neku bijelu boju, kojom bi svako jutro namazao svoj rad. Na neki sanduk stavio bi loptu, pa bi je ja okretao, a on bi je gladio i uljepšavao. Pošto bi to bilo gotovo, počeo bi je šarati.“

Svi ispisi na globusima izvedeni su crnim i crvenim tušem. Većim harfovima ispisani su nazivi kontinenata, okeana, država, Sjeverni i Južni pol, a sitnijim ostali toponimi. Granice država nisu ucrtane, a vrlo slabo je ucrtana i hidrografska mreža. Na globusima nije ucrtan Antarktik, za kojim se u vrijeme izrade globusa još uvijek tragalo. Pod utjecajem arapske toponimije u kojoj je uz toponim obavezno sadržan i njegov geografski opis (npr. ğabal planina), i Muvekit je nekada koristio opise geografskih toponima (npr. baḥr more), pri čemu je često bio nedosljedan.

Osim što se s dosta uspjeha bavio astronomijom, Muvekit je interesovanje pokazao za historiju i poeziju. Njegovo najznačajnije djelo je Tārīẖ-i Bosna, u kojem je predstavio prikaz historije Bosne pod osmanskom vladavinom. Muvekkitova Povijest Bosne objavljena je u prijevodu na bosanski jezik, u dva toma, a preveli su je Abdulah Polimac, Lamija Hadžiosmanović, Fehim Nametak i Salih Trako.

Okušao se i u poeziji, a do danas su poznata dva njegova hronograma: jedan spjevan povodom podizanja muvekkithane uz Begovu džamiju 1276/1859. godine, a drugi povodom smrti bosanskog valije Topal Osman-paše 1291/1874. godine.

Ovaj istaknuti kulturni pregalac umro je u Sarajevu 12. marta 1888. godine i ukopan je u mezarju džamije Vinograd, gdje mu se i danas nalaze nišani.

Izvor: bosnianexperience.com