„Godine 1234. papa je onima koji bi uzeli oružje protiv bosanskih heretika podario iste crkvene milosti i povlastice koje su pripadale krstašima koji su odlazili u Svetu zemlju“ – navodi Ferenc Komlóssy, ugarski politički i crkveni radnik iz 19. vijeka koji je nastojao dokazati ugarsko pravo nad Bosnom u vrijeme austrougarske okupacije.
– Ovoj posljednjoj mjeri, a ponajviše revnosti Kálmána (sina Endrea, koji je u to vrijeme bio bosanski knez), treba zahvaliti velikom uspjehu pokrštavanja, tako da je Kálmán 1238. godine mogao papi napisati da je, zahvaljujući snazi njegovog oružja, Bosna iz njegovih zemalja, odnosno bosanski krajevi, vraćena kultu prave vjere: „revocatam suorum armorum potentia ad vere religionis cultum Bosnam fuisse“.
Naročito je Chulmia bila očišćena od hereze, pa je papa tom prilikom posebno pohvalio Kálmána što je iz svojih zemalja, odnosno bosanskih krajeva, iskorijenio heretike.
Provala Mongola u Ugarsku ubrzo je, međutim, uništila dotadašnje rezultate pokrštavanja.
Godine 1245. papa Inocent poslao je kaločkom nadbiskupu krst koji je trebalo nositi protiv heretika u Bosni i Rami, te je nadbiskupu obećao da će one oblasti koje pridobije za kršćanstvo biti pripojene njegovoj biskupiji. Na osnovu ovog obećanja ovaj je crkveni velikodostojnik odmah upao u Bosnu i najveći dio pripadnika te vjerske zajednice pridobio za katoličku vjeru, a papa je održao svoje obećanje.
Ipak, patareni nisu bili potpuno iskorijenjeni. Godine 1290. i srpski kralj Stefan mnoge je od njih uništio, a papa Nikola IV, na njegovu molbu, poslao je u Bosnu više redovnika franjevačkog, odnosno minoritskog reda. Papa Bonifacije VIII još je više povećao broj misionara, koji su kasnije, 1327. godine, osnovali Bosanski vikarijat.
Iz ovog prikaza širenja patarenskog pokreta vidi se da su ugarski kralj i njegovi podređeni službenici bili glavni činioci koji su najviše djelovali na suzbijanju ove fanatične sekte. Međutim, budući da potpuno uklanjanje fanatizma nije uspjelo, narod koji je i dalje njegovao ovo učenje osjećao je mržnju prema svojim progoniteljima, odnosno prema ugarskoj vlasti i njezinim predstavnicima. To je bio glavni razlog zbog kojeg ugarski utjecaj ovdje nije mogao pustiti duboke korijene – smatrao je pomenuti Mađar.
– Pripadnici katara, odnosno patarenskih raskolnika, koji su u zapadnim dijelovima Evrope bili progonjeni „ognjem i mačem“, pronašli su utočište na istoku, u Dalmaciji, a naročito u Bosni.
– Gotovo da nema zemlje koja bi, po svom geografskom položaju, bila pogodnija za samostalan, nezavisan državni život nego što je Bosna.
Nagon za otporom leži u žilavoj prirodi ovog naroda i u mržnji prema tuđincima, i jedva da se kod nekog naroda pojavljuje u većem stepenu.
Ni Hrvati ni Srbi, koji su im, po srodnosti jezika, običajima, a što je najvažnije, u pogledu rase, bliski, te bi stoga lakše mogli zadobiti naklonost Bošnjaka, nisu mogli u ovoj zemlji uspostaviti svoju vlast.
Nije, dakle, čudo što se naši kraljevi, iako su prolili toliko krvi, ipak nisu mogli učvrstiti u posjedu Bosne. – konstatovao je Mađar Komlóssy, 1879.
(MiruhBosne)
