Građani Srbije platili su najmanje 1,25 milijardi dolara modernizaciju željezničke pruge od Novog Sada preko Subotice do državne granice, a koja uključuje i rekonstrukciju stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu. To proizilazi iz novoobjavljenog komercijalnog ugovora sa kineskim kompanijama, aneksa 4 i prateće dokumentacije, koja i dalje nije u cjelosti dostupna. Danijel Dašić, građevinski inženjer i član Anketne komisije za ispitivanje odgovornosti za pad nadstrešnice, navodi za Nova.rs da su, sudeći po tim podacima, modernizaciju pruge plaćali oko 10 miliona po kilometru, a da je realna cijena između četiri i pet miliona za potpuno novu konstrukciju.
Na sajtu Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture objavljena je nova dokumentacija koja se, kako piše, tiče mogućeg izvršenja krivičnog djela povodom pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Među dokumentima je i Komercijalni ugovor o modernizaciji i rekonstrukciji Mađarsko-srbijanske željezničke veze na teritoriji Srbije, za dionicu Novi Sad – Subotica – državna granica, koji je potpisan 7. jula 2018. godine. Dužina rekonstruisane pruge iznosi 108,1 kilometara.
Ugovor je sklopljen između Vlade Republike Srbije kao finansijera, koju je zastupala tadašanja ministarka građevinarstva Zorana Mihajlović, AD Infrastrukture željeznica Srbije kao investitora, koga je zastupao tadašnji v.d. Direktor Miroljub Jevtić, i kineskih kompanija China Railway International Co.Ltd (CRIC) i China Communications Construction Company Ltd (CCCC) kao izvođača. U Preambuli Ugovora strane su se između ostalog pozvale na Sporazum o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture između Vlade Srbije i Vlade Narodne Republike Kine, u javnosti poznat i kao državni sporazum.
U tom dokumentu piše da je prihvaćeni ugovorni iznos za usluge i radove 1.162.810.000 dolara. Za toliko novca trebalo je da budu plaćene usluge, nabavka, izgradnja, isporuka i montaža svih elemenata potrebnih za rekonstrukciju dionice te željezničke pruge, kao i radove na rekonstrukciji poddionica Stanica Novi Sad i rekonstrukciju i izgradnju poddionica Novi Sad – Subotica i Subotica – državna granica, a radi uspostavljanja dvokolosječne željezničke pruge za kombinovani saobraćaj i za brzine do 200 kilometara na sat.
Međutim, iz prateće dokumentacije može se zaključiti da su sa kineskim kompanijama potpisana minimum četiri aneksa, koja su povećala ukupnu cijenu za najmanje 86,9 miliona dolara. Na sajtu Ministarstva građevinarstva objavljen je samo Aneks broj 4, koji je vrijedan 52.301.209 dolara, a koji se odnosi na realizaciju naknadnih radova i varijacija odnorenih odlukom inženjera.
Nije poznato za koliko je uvećana cijena rekonstrukcije predviđena Aneksom 1. U dokumentaciji piše da je njime definisana i Tabela cijena, ali se detalji ne vide. Ipak, u dokumentu koji se odnosi na “razmatranje predloga Odluke o prihvatanju i potpisivanju Aneksa 4 Komercijalnog ugovora” navodi se da je Aneks 2 vrijedan 6.512.453 dolara, a Aneks 3 28.137.000 dolara.
Danijel Dašić, građevinski inžinjer i član Anketne komisije za ispitivanje odgovornosti za pad nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, navodi za Nova.rs da su, sudeći po prethodno navedenim podacima, modernizaciju pruge plaćali oko 10 miliona po kilometru, a da je realna cijena između četiri i pet miliona za potpuno novu konstrukciju.
“Potpuna nova konstrukcija podrazumijevala bi maksimalno pet miliona eura po kilometru, imajući vidu da se radi o ravničarskom predjelu i da nema većih prepreka do granice, da imamo gro konstrukcije urađene, nadvožnjake, podvožnjake… Izgradnje poddionica ne mijenja mnogo stvar kad je riječ o 108 kilometara”, zaključuje Dašić.
On smatra da je jedini aneks koji je Ministarstvo objavilo, objavilo vjerovatno greškom, jer “naša vlast ne podnosi račune”, kao i da je “nepreporučljivo kada na jednom ugovoru imate veći broj aneksa”. To, kako navodi, ukazuje da nešto nije dobro urađeno.
“Ono što je u svuda u svijetu pravilo, kod nas nije. Normalni ugovori o izgradnji svuda u svijetu, u sebi sadrže i vrlo detaljan predračun radova gdje su sve pozicije jasne definisne, cijene po jedinici mjere, količina radova i time se dobija ukupna vrijednost. Veoma je teško i nepreporučljivo da vi na jednom ugovoru imate veći broj aneksa. To znači da niste dobro uradili istražne radnje, da niste dobro procijenili potreban obim radova ili da niste uopšte imali dobar osjećaj za cijene koje će vladati na tržištu. Aneks se radi kada se desi da imate nepredviđene i naknadne radove, da imate radove koje ste predvidjeli, ali niste dobro procijenili materijal, robe i opremu, i treći element je da cijene koje ste dali za određene pozicije ne odgovoraju stvarnosti”, ističe Dašić.
Podsjećamo, javnost u našoj zemlji problematizirala je i ugovor s kineskim firmama o rekonstrukciji tramvajske pruge u Sarajevu, oko čega kantonalna vlast nije bila transparentna.
