Hajrudin i Rada – priča o istinskoj ljubavi

Hajrudin i Rada – priča o istinskoj ljubavi

Hajrudin Mešić, u ratnim danima poznat kao kapetan Hajro, rođen je 1. 1. 1959. godine u selu Srednja Trnova u općini Ugljevik.

Služio je u JNA kao aktivno vojno lice sa činom kapetana. Bio je član Patriotske lige od njenog osnivanja, organizator i vođa oružanog otpora protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu na prostorima Zvorničke i Ugljevičke općine. U toku rata obavljao je niz visokih komandnih dužnosti: komandir policijske stanice u Ugljeviku, komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik – Teočak i komandant 1. teočanske brigade.

Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk u akciji uspostavljanja koridora prema Srebrenici. Poslije toga Prva teočanska brigada dobija naziv Brigada “Hajrudin Mešić”.

“Zmaj od Majevice”, kako su ga još zvali u narodu, dobitnik je ratnog priznanja Zlatni ljiljan i policijskog odlikovanja Medalja za hrabrost.

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine na Dan Armije 1994. posthumno ga je odlikovalo Ordenom heroja oslobodilačkog rata, a 1996. godine unaprijeđen je i u čin brigadnog generala.

RADA I HAJRO – PRIČA O ISTINSKOJ LJUBAVI

Supruga i djeca Hajrudina Mešića nalazili su se prvih dana rata u Subotici (Republika Srbija).

“Čuli su se telefonom i on je rekao da idu za Njemačku. Rada nije htjela ni da čuje za to i poručila mu je da dolazi njemu, da je nije strah ni barikada ni četnika: ‘Ja hoću tebi.’” (Zlatko MEŠIĆ, sin)

Supruga Rada sa djecom krenula je prvim autobusom i pridružila se svom suprugu i maloj grupi boraca koji su se pripremali za partizanski način ratovanja.

“Kad si mlad i kad se udaš, misliš da će sve biti super; niko ne očekuje svađu, a kamoli rat. Ali kad rat dođe na vrata, onda se vidi je l’ postoji istinska ljubav…” (Rada MEŠIĆ, supruga)

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je Kapetan-Hajro.jpg

SA ŽENOM I DJECOM NA PRVIM LINIJAMA ODBRANE

Genocid nad Bošnjacima počinjen u Srebrenici julu 1995. godine bio je samo kulminacija procesa koji je započeo još u aprilu 1992. godine u Podrinju.

Nakon zločina u Zvorniku nad bošnjačkim stanovništvom, uskoro je pao i Kula-Grad. Naoružani branitelji povlačili su se prema slobodnim teritorijama. Cilj je bio spajanje s naoružanim grupama branitelja koji su se povukli u šume pokušavajući mobilizirati preostalo seosko stanovništvo, kako bi organizirali otpor na preostalim slobodnim dijelovima Zvorničke općine. Među 40-ak boraca koji su se kretali kroz šumu između neprijateljskih položaja bili su komandantova supruga Rada i njihovo dvoje male djece.

“Ženu i djecu je vodio sa sobom po ratištu. Vjerovao mu je narod i zato su svi krenuli za njim iz Teočaka i iz Sapne i svih ovih okolnih mjesta.” (Zejfa MEŠIĆ, majka)

“Ako je žrtvovao ženu i djecu koju smo mi na smjene nosili, bilo nam je jasno kolika je njegova odlučnost da se bori. To nam je davalo dozu hrabrosti da eliminišemo strah…” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan).

(Heroji.ba/MiruhBosne)

Previous Mehmedaliju je ljubav prema domovini vratila iz SAD-a: Nek sam ja ovdje gdje me srce vuče
Next Vidikovac na Trebeviću (Video)

You might also like

ŽIVOT

Igraonica pri Medžlisu IZ-a Livno: Mjesto gdje djeca uče i o islamskoj i o katoličkoj vjeri

Rad na crtežima, učenje pjesmica i recitacije naučenog, kao i sticanja znanja o prvim slovima, nazivima životinja i čemu one služe, te igra i zabava svakodnevne su aktivnosti u igraonici

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

General Ismet Hadžić-Mutevelija: Dešavanja u Sarajevu 2. maja su bila dan D za Bosnu i Hercegovinu

Dešavanja u Sarajevu 2. maja 1992. godine bila su dan D za Bosnu i Hercegovinu, a kidnapovanje predsjednika Alije Izetbegovića predstavljalo je pokušaj državnog udara, rekao je penzionisani general Armije

OTPOR BOSNE

Mostar: Rekonstruisana korpa kojom su dopremane potrepštine vraćena na mjesto na kojem je bila u vrijeme rata

Ratna korpa koja je u vremenu agresije na Mostar bila “korpa spasa“ za dio građana pod kišom granata, rekonstruisana je i postavljena na mjesto na kojem je služila Mostarcima u