“Prvedri Dužde, i visoka gospodo!
Kao vaš dobri brat vojvoda Stiepan dajem Vam na znanje kako je po smrti pok. kralja bosanskog njegov sin Stiepan uzeo za majku moju kćer, a pok. kralja ženu, a odmah poslao mi poklisare da se s njim pomirim, što sam i učinio, imajuć osobito obzir na veliku ljubav koju je mojoj kćeri učinio; pa da mu još bolje zafalim, poslao sam mu na krunjenje mog sina Vladka, i druge velmože, a Vas molim da se s ovim pomirenjem zadovoljite, i ako bi isti kralj što zaprosio, da mu za ljubav moju učinite, jer je bolje imati na Vašu zapovjedi dvojicu, nego jednoga.
– Još Vam dajem na znanje – što mislim da ste čuli – kako je Turčin osvojio Srbiju, i druga mjesta, a š njim kralj Ugarski mir sklopio, kao što smo čuli; odkud držim da će sad proti nami, te se moramo pripraviti s Bogom, i sa prijateljim; zato molim da nam dopustite strieljacah, i puškarah za obranu naših gradovah, a polu mi ćemo platiti, polu Vi. Kažem Vam da se Vas više boji Turčin nego svih krstjanah ; zato ako bi š njim mir učinili, i mene kao Vašeg brata, i gradjanina uklopite.
– I prije sam po poklisarah molio, pa i sad molim da mi koju tvrdjavu za pribjeg dopustite ako bi me Turčin po nesreći, ol rad mojih griehah iz države iztjera.
– Još Vam dajem na znanje kako je prošle godine Turčin sa svojom vojskom na me udario; ja zaprosih pomoć od Matijaša kralja Ugarskoga, al mi odgovori da je u ratu sa Česima; nego naloži hrvatskomu banu Pavlu nek mi dovede vojsku u pomoć, nu mi ovaj odgovori da vojske nejma, nego da mu pošaljem novacah, da ljude najmi; ja mu poslah tri tisuće dukatah; on novce uze; al mi nehtjede pomoći, te sam tako morao dati Turčinu četerest tisućah dukatah da ga iz zemlje udaljim, osim robije koju je u zemlji zarobio.
Isti ban Pavao u vrieme smrti kralja Tomaša, ote jednu tvrdjavu Stiepana kralja bosanskoga; ja se potužih Matijašu na taku privaru, a on mi odvrati: susjed si mu; naplati se kako znaš. bolje. O njegovu neprijateljstvu prema Vami, neću ništa govoriti, al Vas u stvarih Dalmatinskih prozivam za svjedoke; odkud samo molim da mi strieljacah dadete, da se tako osvetim i mom, i Vašemu neprijatelju; da mu nedopustite u nevolji pribjeg u Vaše zemlje, i da nedopustite hrane, ol koju drugu pomoć njegovim gradovima.
– Zna gospodstvo Vaše kako sam ja sagradio grad Novi, i dopustio da Vaši trgovci s ladjama mogu dolaziti pod ugovor da moji podanici mogu kupovati vunu, i druge stvari, al to sad vaši trgovci nedopušćaju veleći, da od Vas oblast nejmadu; zato molim da mi tako pismo otvoreno dadete, i potvrdjeno vašim pečetom.
Još Vam dajem na znanje kako je moj poslanik knez Pribislav – kog sam poslao banu Pavlu – pisao mi Vaš odgovor, kog sam dobro razumio, i vrlo sam se začudio, buduć da se od Vas nisam nadao onakom odgovoru, osobito glede tvrdjave Klis, o kom velite da Vam ga je priporučio ban Pavo…
Al jer ja znam da je grad u Pavlovih rukuh, zato sam prot njemu zavojštio kao što je poznato svim Vašim činovnicim u Dalmaciji, a tako i Vas molim da zavojštite prot njemu kao prot Vašem i momu neprijatelju; a tako priko kralja Ugarskog, i sa svakim sredstvom ja ću tražiti da Klis povratim, samo molim da mu Vi nepomažete.
Ako Bog da te grad osvojim , bit će na vašu uslugu, kao i svi ostali moji gradovi.”
Na 1. Pros. 1461. vlada mu odgovori da se sa svim srdcem veseli što se je s kraljem bosanskim pomirio, i moli nek mir i prijateljstvo čuva; da će mu dopustiti za novce kupiti strieljacah, i puškarah prot Turčinu, al misli da to nije potrebito ako se promotri da je njegova sila ujedinjena sa silom kralja bosanskoga, položaj mjestah i t.d. te da mogu lahko turskoj sili odoliti; da će se njega sjetiti, ako bude kakav ugovor s Turčinom činiti; da može u nevolji prognan od Turčina pribjegnuti u Vis sa svom obitelju, i službom; da mu prot banu Pavlu pomoći nemože, kao ni obećati da neće primati njegove bjegunce u svoje zemlje; da mu dopušća slobodno udarit prot banu Pavlu, al nek nekreće u Klis, i Ostrovicu, buduć ova mjesta pod njezinim pokroviteljstvom; i da nemože dopustiti da njegovi podanici kupuju vunu, i druge stvari, buduć da to Mletački zakoni zabranjuju.
Nu vlada brzo pokaza svoju privaru i zlu namjeru, jer već na 19. Velj. 1462. naloži upravitelju Spljetskom nek za deset hiljadah dukatah kupi Klis bilo od bana Pavla, bilo od kog mu drago drugoga, jer da će ga Kosača posvojiti pomoćju Bošnjakah i Turakah!
Izvor: ‘Kratka povjest kralja bosanskih‘ – Antun Knežević
Foto: (Herceg) Novi, jedan od stolnih gradova hercega Stiepana Kosače
(MiruhBosne)
