Holanđanin ‘Ćiro’: Svojevremeno došao kao humanitarac, pa ostao da živi u Bosni

Thierry Joubert zvani Ćiro je Holanđanin, koji je 1992 – 1993. godine došao u Sarajevo, i odlučio da ovaj grad postane njegov dom.

Za “Otvoreni program” (Hayat TV) govori o tome zašto je odlučio ostati živjeti upravo u Bosni i Hercegovini.

Došao je u Bosnu i Hercegovinu kao humanitarac, radio je sa djecom u izbjegličkim centrima. Odmah je primjetio planine i prirodne ljepote.

-To je bilo malo čudno, jer je bilo ružno vrijeme, ali sam odmah uvidio prirodne ljepote, ali sam sa Bosancima počeo upoznavati te planine, i bosanska sela i ljude koji žive gore – počinje svoju priču Ćiro.

Iako je rođen na Holandskim Antilima, izabrao je Olimpijske ljepotice.

-Naravno da je lijepo na otoku na kojem sam rođen, ali tamo imamo samo dva godišnja doba, kada puše i kada ne puše. Ovdje je zaista lijepo što postoje četiri godišnja doba. Nema to na Antilima. Osim prirodnih ljepota, stil života je veoma privlačan. Stvari idu malo sporije. Volim kulturu, druženje i sjedenje. Tu sam naučio popiti kafu, što nisam nikad, dok sam imao 26 godina popio ni kap kafe. Ovdje sam upoznao i kafu i šta znači sjesti i razgovarati sa ljudima.

Teško mu je odabrati najdraže mjesto u Bosni i Hercegovini i šta bi to prvo preporučio prijateljima. Kaže da je cijela Bosna i Hercegovina puna prirodnih ljepota i neotkrivenih mjesta.

-Ja sam došao i puno vremena provodio na Bjelašnici. Upoznavao sam ljude po planinama i selima. 1997. ili ’98. godine sam prvi put bio u Lukomiru, i mislim da je to bilo zanimljivo mjesto “na kraju svijeta”. Tamo sam upoznao mnogo ljudi koji su sada moji prijatelji. Nije samo Lukomir interesantan, već samo to područje – priča.

On je u Sarajevo došao kada je imao 26 godina, a sada ima 55.

-Duže sam živio ovdje nego na drugim mjestima u svijetu ili u Holandiji. Ovo je moj dom i moje mjesto. Ne mogu zamisliti da živim negdje drugo. Ja sam dio Bosne i Hercegovine. Ne gledam na druga mjesta, gdje je ljepše. Ok, lijepo je putovati, ali ovo je moj dom i moja kuća – govori on iskreno.