Husein Kapetan Gradaščević – vođa pokreta Bošnjaka za autonomiju i samostalnost 1831. godine

Povod izlaganja podrazumijevalo bi obavezu da se više pažnje posveti samoj ličnosti Husein kapetana nego Pokretu na čijem je čelu je on bio. Ali kako je Husein kapetan oličenje toga Pokreta, a Pokret historijska pojava koja je njega izbacila na površinu historijskih zbivanja u Bosni, ne može se odvajati jedno od drugoga.

Husein kapetan Gradaščević rođen je 1802. godine. Jedan je od četiri sina Osman kapetana Gradašcevića. Kapetanom najuglednije i najbogatije kapetanije u Bosni postao je u 18. godini svoga života, nakon smrti njegova brata Murat kapetana kojega je u Travniku smaknuo zloglasni Dzemaludin paša 1821. godine. Odgajan je i obrazovan kao aristokratsko plemićko dijete, a prema ondašnjim ustaljenim običajima privatnog obrazovanja. Njegov polozaj kapetana svrstavao ga je među uglednike Bosne i njene ajane.

Svojim odnosom prema okolini stekao je veliki ugled i poštovanje. Zahvaljujući tome on je, od strane ajanskog vijeća, u 28 godini života izabran za vođu Pokreta za autonomiju i za gospodara Bosne (valiju i vezira) sa širokim ovlaštenjima. Umro je u 31 godini života, prije 166 godina, odnosno 1833. godine.

Tako buran i ispunjen, a u isto doba kratak život ovog bosanskog viteza, vjerovatno sam po sebi najviše govori o tome ko je i kakav je on bio. Husein kapetan je prema kazivanju i prijatelja i neprijatelja bio visokomoralna osoba, bio je pametan i razborit, bio je u dobrim odnosima sa svakim, siromašnim i bogatim. Za ono vrijeme bio je dosta obrazovan i tome je i sam posvećivao posebnu pažnju. Bio je energičan i odlučan. Bio je dobar vjernik po mjeri bosanskog islama, ali i tolerantan prema onima koji su bili manje odani vjeri. Kod prijatelja je izazivao poštovanje, a kod neprijatelja strahopoštovanje. U svome djelovanju pridržavao se principa savjetovanja sa saradnicima i prvacima, pa tako po vlastitom iskazu nijednu odluku nije donio, a da se nije posavjetovao sa saradnicima, onima koji su sposobni donositi odluke. U svemu se oslanjao na narod i to bez političke floskule. Bio je izdanak onoga najboljega sto karakterizira BoŠnjaka. Svi podaci govore da se nije ničim uzdizao iznad drugih. Naprotiv, bio je vrlo skroman. Ali u obavljanju dužnosti bo je veoma revnosan, zbog čega je uživao opće povjerenje i bio veoma poštovan.

O tome samo da navedem obavještenje sultanovog namjesnika Namik paše, koji na upit sultana ko je najugledniji među Bošnjacima službeno odgovara: “Najugledniji je i najuticajniji, svakako, Husein kapetan. Svi drugi slušaju i rade ono što on kaže. Ovaj Pokret mogao je samo on povesti”. Mislimo da je o njemu kao ličnosti to dovoljno.

Pokret za autonomiju Bosne je događaj koji je najsnažnije obilježio epohu historije Bosne pod osmanlijskom vlasti. U njemu su došli do izražaja svi društveni, ekonomski, politički, narodnosni i nacionalni čitaoci zemlje Bosne i njenoga naroda kroz dugi period historijskog trajanja, a posebno period osmanlijske vladavine.
Pokret je bio općenarodni tj. pripadao je svakom čovjeku u Bosni bez obzira na vjersku pripadnost i svi su uzeli učešća u njemu. Na taj način Husein kapetan je ličnost koju bi trebalo da uvažavaju i svi stanovnici, bez obzira na vjeru u sadašnjoj Bosni, jer je on svima njima pripadao i predstavljao izraz njihovih želja i htijenja i izraz njihove društvene svijesti.

U ostalom u Bosni je tada postojao samo jedan narod koji je pripadao različitim vjerama, ali jedinstvenom etničkom porjeklu. Dakle, postojao je samo bošnjački narod.
Pod vođstvom Husein kapetana u Pokretu za autonomiju po prvi put je okupljeno stanovništvo Bosne – bošnjački narod, svih klasa i slojeva i svih konfesija u borbi za odbranu zemlje Bosne i dobrobit cijeloga naroda.

U ovoj zemlji gdje se, pod uticajem različitih faktora i sumnjivih interesa, često realne vrijednosti okreću naopačke, dogodilo se da je i ličnost Husein kapetana bila potpuno zanemarivana ili obezvrjeđivana.Samim tim obezvrijeđen je i Pokret koji je on vodio, a koji je predstavljao jednu od najsvjetlijih stranica u historiji ove zemlje i njenoga naroda. U njemu je premošćen povijesni kontinuitet nezavisnosti Bosne i iskazan visok nivo državotvorne svijesti i sposobnosti našega naroda.

Pokret se mogao pojaviti samo zahvaljujući specifičnom društvenom razvoju u Bosni u vrijeme trajanja osmanlijske vlasti i zahvaljujuci političkom vođstvu bosanskog naroda koji je izvanredno razumijevalo ukupnu konstelaciju političkih odnosa u samom Carstvu i u odnosu na međunarodne prilike u kojima se nalazilo Carstvo, a osobito Bosna. Na osnovu toga, vođstvo pokreta na čelu sa Husein kapetanom Gradaščevićem, moglo je osmisliti Pokret, napraviti njegov program i odrediti mu ciljeve. Prvenstveni cilj Pokreta bila je zaštita cjelovitosti zemlje koja je, zbog inferiorne politike sultana, mogla doci u pitanje. Bošnjaci to nisu prihvatali nikako i otkazali su poslušnost sultanu.

S druge strane klasični osmanski sistem bio je u potpunom raspadanju. Uzroci za to su bili različiti i višestruki. Najvažniji svakako je bio opadanje vojne moći Carstva i korumpiranost centralnog sistema, zbog čega je izgubilo svoj ugled u međunarodnim odnosima, a osobito zbog toga što je u politici evropskih zemalja i Rusije bila već izdiferencirana politika tzv. istočnog pitanja i podjela interesnih sfera, po čemu je treabalo uništiti to Carstvo i prisvojiti njegove teritorije. U srži istočnog pitanja bila je Bosna koja je bila strateški interes Austrije. Bošnjaci su to dobro znali i sasvim pravilno shvatili.
S druge strane Bošnjaci su trpjeli ogromne ljudske i materijalne žrtve u neuspjesnim ratovima koje je Carstvo vodilo, bilo u ugušivanju unutrašnjih ustanaka ili u međunarodnim ratovima. Za uzvrat dobivali su, najčešće, pogrome od strane sultana zbog navodne neposlušnosti. U suštini to su bili pogromi koji su trebali spriječiti pojavu borbe za nezavisnost u Bosni, jer je Bosna strateški bila vazna za Carstvo.
Ali to se nije moglo spriječiti, jer su Bošnjaci postali svjesni da od carstva nemaju nikakve koristi, nego štetu.

Naime, Bošnjaci su bili svjesni da su oni u odbrani svoje zemlje bili prepušteni sami sebi, a da ih je sultan samo iskorištavao kad su mu trebali u ratovima gdje su ginuli u velikom broju, a amterijalno propadali. Ako je to tako onda je bilo sasvim normalno da oni povedu pokret za autonomiju, koja je u onim prilikama značila stvarnu samostalnost. Oni više nisu željeli strance na vlasti u Bosni. Oni su odlučili da sami uspostave svoju vlast, makar u nekakvim labavim odnosima sa sultanom.

Pokret za autonomiju Bosne pojavio se u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog Carstva pojavljivali nacionalni ustanci i pobune, prema tome i on se uklapa u takva kretanja.

Ustanak su organizirali prvaci bosanskog naroda na zasjedanju u Tuzli u drugoj polovini februara i početkom marta 1831. godine. Na tome sastanku Gradaščević je preliminarno, ali jednoglasno, izabran za vođu Pokreta, jer je njemu stavljeno u zadatak da o zaključcima skupa u Tuzli obavjesti bosanskog namjesnika Namik pašu i da ga pozove da se priključi Pokretu.

Bošnjaci su uz prijetnju sile ušli u Travnik gdje je za 29. mart iste godine zakazan opći sabor ali sada u prisustvu namjesnika. Toga datuma je u stvari sultanov namjesnik razvlašten i bio prisiljen da radi ono što mu Bošnjaci narede. Kada je Namik paši uspjelo pobjeći, Bošnjaci su bez oklijevanja izabrali Husein kapetana sa seaskera (vrhovnog komandanta) Bosne. Prvi dokument koji je u tom svojstvu potpisao i koji je pronađen datiran je 31. maja 1831. godine. Od tada on je stalno potpisivao dokumenta kao sekretar Bosne . Nije na odmet kazati punu formulaciju njegova potpisa koji glasi “Husein, sekretar-i Bosna al-muhakkem” što znači “vrhovni komandant Bosne izabran voljom naroda”. nakon uspješno vođenih ratova sa sultanom čiju je vojsku pobijedio na Kosovu kod Štimlja 18. Juna 1831. godine, i nakon duge prepiske sa velikim vezirom prema kojem su se Bošnjaci odnosili kao prema poraženom u ratu, vratili su se u Bosnu i onda u Sarajevu 12. Septembra 1831. godine na sveopćem saboru izabrali Husein kapetana za vezira i valiju-upravnika ili gospodara Bosne. Toga datuma je u stvari Bosna postala nezavisna, mada su Bošnjaci još uvijek obećavali da će ostati u sastavu Carstva.

Šta su htjeli Bošnjaci: oni su htjeli da sami upravljuju svojom zemljom bez stranaca, da prisile sultana da promjeni svoju odluku o ustupanju teritorija s desne strane Drine Srbima, da prisile sultana da natjera Srbe da ponište sve kupoprodajne ugovore koje su pod prisilom napravili sa muslimanima u smederevskom sandžaku, da sami biraju svoga gospodara, a da to sultan samo potvrđuje i da sva pitanja koja se tiču Bosne oni sami rješavaju, a pogotovo vojna pitanja jer njima ne odgovara opća regrutacija koju sultan uvodi, jer su svi Bošnjaci od 7 do 70 godina vojnici kada to zatreba.
U svom programu oni su isticali da je najvažnije ostvariti puno jedinstvo u Bosni, što su oni postigli, bez obzira na izdaju svega tri-četiri bosanska prvaka.
O tome svjedoči i carski izaslanik u Bosni, koji u vapaju moli sultane da odobri ono što Bošnjaci traže, jer to oni zaslužuju, a onda zaključuje: “Aman sultane, za ime Boga, grehota je razbiti ovo jedinstvo.” Isti izaslanik koji je prosao kroz sve zemlje Balkana do Bosne tvrdi sultanu da ako ne udovolji Bošnjacima i izgubi Bosnu izgubiće cijelu Rumeliju.

O tome jedinstvu navest ću samo jedan isječak iz opće predstavke naroda sultanu koji glasi: “Sve stanovništvo želi i misli ono što želi i misli njihovo vođstvo, koje je predstavljeno u ličnosti Husen kapetana kao istinitog, poštenog i prema svoj sirotinji dobrog čovjeka, a osim toga sposobnog da rukovodi zemljom”.
Nepravedno bi bilo u ovoj prigodi ne sjetiti se bar nekih najbližih saradnika Husein kapetana i uglednika Bosne koji su bili predvodnici u ovom Pokretu. Ali paša Fidahić, Muhamed beg Tuzlić, Mujaga Zlatar, Emin beg Dzenetić, Sulejmen efendija Išević, Hifzi efendija Đumišić, Abdul Kerim efendija sarajevski mulla, hasan aga Pećki, Murat klapet Ostrožački i dr.
Ovom prilikom je bih htio predložiti Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca, da ovo sjećanje na Gradaščevića postane tradicija, ali u isto dobo da to bude sjećanje na njegovo djelo, a to je autonomija Bosne koji je on zajedno sa cijelim narodom bio ostvario, a to znači da se to priredi 12. Septembra kada je zvanično proglašena autonomija Bosne.

Ahmed Aličić – izlaganje posvećeno sjećanju na 166. godisnjicu smrti Husein Kapetana Gradaščevića, vođe pokreta Bošnjaka za autonomiju i samostalnost 1831-1831. godine, organizirano od strane Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.