U Srednjoj Bosni zastupljena je stoljećima duga tradicija tetoviranja bosanskih katolkinja – poznatija kao bocanje. Na svojim rukama danas je čuvaju još samo rijetke. Federacija plus iz Jajca donosi priču o posljednjim prenositeljicama ovog običaja.
U „Glasniku zemaljskog muzeja” od 1.4.1894. u tekstu ‘Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini’ Ćiro Truhelka piše pored ostalog:
-Za osvjetljenje našeg pitanja još će i to poslužiti, što se je tetoviranje i izvan Bosne održalo na nekim mjestima balkanskog poluostrva. Ovdje naročito valja spomenuti Arbanase, koji se općenito smatraju potomcima starih Ilira, te bi dakle u njih bilo tetoviranje istog postanja kao i u Bosni.
Megju katolicima općenit je taj običaj u okolici Prizrena, Gjakovice i Peći, pa sam dosta puta imao prilike vigjati tetoviranu čeljad iz Prizrena, Janjeva i Prištine. Nego vele, da u nekim krajevima i u muslima ima taj običaj, a naročito u kraju oko Elbasana, Tirana i Selaničke vođine, dok Toskine mare za nj.
U potonjem pogledu ne mogu se pozivati na svoje iskustvo već na vijesti, što ih imam od Arnauta, koji za vrijeme borave u Bosni, te me uvjeravahu, da su u onim krajevima često vigjali tetovirane muslime, zaključuje Truhelka.
