Home » ‘Inati se Slavonijo’
NAŠI DANI

‘Inati se Slavonijo’

Zanimljivost u susjedstvu: iznenadno buđenje slavonskog identiteta. ‘Inati se Slavonijo’, slogan je koji sve češće ostavljaju mnogi Slavonci na vijesti o pomoru stoke u tom plodnoj panonskoj ravnici.

– Dosad eutanizirano već 50.000 svinja.

“U isto vrijeme gubimo nekoliko peradarskih farmi. Proizvodnja će pasti 30 posto. Prije tri-četiri godine smo bili 100 posto samodostatni u jajima, sada smo 80 posto. Ako ove tri-četiri farme izađu iz proizvodnje jaja, bit ćemo na 50 posto. Imam osjećaj da nekome više odgovara uvoz nego zaštita domaće proizvodnje”, kazao je profesor Ivica Kisić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Izražene sumlje u službena objašnjenja centralne vlasti u Zagrebu vezana za uzroke pomora stoke ovog stočarskog i poljoprivrednog kraja, unosi činjenica da firma u suvlasništvu državnog ministra je jedina koja se bavi prikupljanjem i spaljivanjem životinjskih trupala.

 

Prema službenim podacima, država je već u osam mjeseci ove godine Agroproteinki isplatila 4,6 miliona eura, a iznos se skoro u potpunosti odnosi na isplate Ministarstva poljoprivrede za zbrinjavanje životinjskih lešina. Agroproteinka je firma u većinskom vlasništvu porodice HDZ-ova ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana. Sam ministar u njoj ima udio od 20,56 posto, a svake godine mu od dobiti na račun sjednu stotine hiljada eura. Prije dvije godine je i kažnjen jer tu dividendu godinama nije prijavljivao u imovinsku karticu iako je imao jasni naputak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Kako pišu zagrebački mediji, lani je iz budžeta toj firmi bilo isplaćeno 7,2 miliona eura, u 2023. godini 7,8 mil. eura. Rekord drži 2020. godina kada im je isplaćeno 8,15 mil. eura.

Ukupno za svaki kilogram zbrinutog trupla dobiju 0,36 eura(19 centi za skupljanje i odvoz, a 17 centi za svaki kilogram koji spale).

– Iznose se ovih dana i teorije o pogodovanju agendama koje imaju za cilj uništenje domaće poljoprivrede.

– Slavonija je prethodnih decenije pretrpila i ratna razaranja, ali i raseljavanje stanovništva koje traje u kontinuitetu.

Historija

– U doba vladavine hercega Kolomana, mlađega brata Bele IV., Slavonija se prvi put spominje kao kraljevstvo (1235). U periodu vladavine posljednjih Arpadovića i prijestolnih borbi Slavonija se sve više profilirala kao posebna upravna i teritorijalna jedinica s vlastitim elementima državnosti (uprava posebnoga bana, začetci uspostave staleških ustanova: sabora, županije i sl.), a u njoj jačaju moćne velikaške porodice Babonića, Gisingovaca i Pektara koje igraju značajnu ulogu u prijestolnim borbama između napuljskih Anžuvinaca i drugih pretendenata na krunu.

Nakon ponovne uspostave čvrste kraljevske vlasti, Slavonija se tokom XIV. st. i dalje razvijala kao zasebna jedinica, ali se usporedno i približavala Hrvatskoj. Od 1476. titule hrvatskoga i slavonskoga bana povezuju se u jednu, a tokom XV. i XVI. st. došlo je i do formalnoga ujedinjenja hrvatskoga i slavonskoga sabora. Prodorom Osmanlija situacija se promijenila tako što su se na dijelu nezaposjednutoga područja osnivale vojne krajine (slavonska sa središtem u Varaždinu, i hrvatska sa sjedištem u Karlovcu), dok je ostatak zemlje ostao pod neposrednom upravom hrvatskoga bana. Spomenuti procesi unifikacije dovode i do pomaka imena Hrvatske i Slavonije te se Slavonijom zapravo sve više počinju nazivati samo ona područja koja su zaposjedali Osmanlije, dok područja srednjovjekovne Slavonije na zapadu od njih uglavnom preuzimaju ime Hrvatske. – navodi Proleksis enciklopedija.

– Slavonija i Hrvatska bile su zemlje pod ugarskom krunom do Prvog svjetskog rata, Slavonija se u međuvremenu postepeno ‘utapa’ u Hrvatsku, kao i Dalmacija, koja se posljednja priljučila ‘Trojednoj kraljevini’.

Slavonija je u prethodnim stoljećima naseljavana brojnim bošnjačkim, šokačkim i vlaškim stanovništvom. Kasnije preovladava hrvatski i srpski nacionalni identitet, da bi nakon devedesetih ostao dominantan hrvatski.

Podsjećamo, pomenuta firma nastoji otvoriti pogon i u Bosni…

Bioorganika – fabrika koju ne žele ni mještani ni Općina Kakanj