(Iz španskih medija, kada je Pedro Sánchez imenovan za premijera Španije, 2018.)
Pedro Sánchez, jedan od voljenijih lidera današnjice, krajem 1990-ih je živio između New Yorka, Brisela i Sarajeva.
Kada je premijer Španije imao 24 godine, bračni par Westendorp bi ga ponekad uveče častio večerom u New Yorku. Godine 1996. Pedro Sánchez je radio na Manhattanu, a Carlos Westendorp je napustio mjesto ministra vanjskih poslova kako bi postao ambasador u Ujedinjenim nacijama . “Kada si sin prijatelja, brineš se o njemu i hraniš ga jer mladi ljudi obično užasno jedu”, kazao je Westendorp. Westendorpova supruga, Amaya de Miguel, radila je s Pedrovim ocem u Nacionalnom institutu za scenske umjetnosti Ministarstva kulture početkom 1990-ih.
Carlos Westendorp bio je od 1997. godine visoki predstavnik UN-a u Bosni. Trebala mu je pomoć u ekonomskoj oblasti i pozvao je Sáncheza: „Trebao mi je neko čvrst i lojalan“, kazao je Westendorp (preminuo 30. marta, 2026. godine).
Pedro Sánchez i Sarajevo krajem devedesetih – prema sjećanjima Óscara Lópeza, koji je bio Sánchezov prijatelj iz mladosti.
– Izašli su odatle preplavljeni zahvalnošću i gostoprimstvom koje su doživjeli; ljubaznošću koja je bila još impresivnija usred ratnih ožiljaka u vidu rupa od metaka i granata koje su i dalje bile vidljive na stambenoj zgradi u centru Sarajeva u kojoj je boravio Pedro Sánchez. Sir, voće, povrće… komšija tada mladog španskog diplomate želio ih je počastiti svime što je imao u svom frižideru, iako je bilo tek vrijeme doručka.
Kada je saznao Sánchezovu nacionalnost, pozvao ih je u svoj stan i ponudio im najbolju hranu kako bi uzvratio za ono što je Španija učinila za njega kada ga je primila kao izbjeglicu tokom rata..
Po završetku rata, taj izbjeglica, star oko 50 godina, vratio se u razorenu zemlju koja je bila u procesu obnove.
Slučajno je u svojoj zgradi upoznao i jednog 26-godišnjaka koji je bio pomoćnik Carlosa Westendorpa u Uredu visokog predstavnika UN-a u Bosni.
„Bilo je to 1998. ili 1999. godine, imali smo oko 26 ili 27 godina“, prisjetio se socijalistički senator Óscar López, s kojim je dijelio politička i lična iskustva kada su se obojica našli u Briselu 1997. godine.
López se prisjetio ove anegdote povodom prve političke odluke Pedra Sáncheza nakon stušpanja na dužnost: spašavanja migranata s broda Aquarius.
„Taj čovjek nam je dao sve što je imao i više od toga. Pokazivao je ogromnu naklonost i divljenje prema Španiji, čega se sada sjećam u kontekstu izbjegličke krize. To je ta ‘marka Španija’ i ponos biti Španac. Administrator Bosne nakon rata bio je Carlos Westendorp, a Pedro je bio njegova desna ruka. Bio sam u Bosni s njim i vidio kako su ga Bosanci voljeli i poštovali. Stekao je izvanredno iskustvo“, prisjetio se López
-Ne znam, ali Pedro je to doživio iz prve ruke. Doživio je taj ponos u Bosni tokom jedne tako teške faze kao što je obnova zemlje nakon rata, ističe. Bez sumnje, to je iskustvo koje ostavlja trag, kazao je njegov prijatelj.
(MiruhBosne)
