Home » ISTINE I LAŽI O PRESUDI LJUBIĆ Kako HDZ i Trojka manipulišu faktima, izmišljaju pojmove i zamajavaju javnost!
NAŠI DANI RIJEČ

ISTINE I LAŽI O PRESUDI LJUBIĆ Kako HDZ i Trojka manipulišu faktima, izmišljaju pojmove i zamajavaju javnost!



Dok nam HDZ Bosne i Hercegovine uporno prodaje maglu o navodnoj „implementaciji presude Ljubić“ i „legitimnom predstavljanju“, a Trojka k’o štreberi koji nisu pročitali lektiru upada u zamku, vrijeme je da skinemo veo s ove političke prevare i dokažemo javnosti ono što je kristalno jasno svakome ko zna pročitati odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Zakon o Vijeću ministara.

Za početak — presuda u predmetu Ljubić nema nikakve veze s Predsjedništvom BiH. Da, dobro ste pročitali. Božo Ljubić uopće nije tražio ocjenu ustavnosti odredbi koje se tiču izbora članova Predsjedništva BiH. To jasno stoji na prvim stranicama te odluke. Dakle, kad vam Čović i ekipa počnu sipati fraze o tome kako su oni tu „da provedu Ljubića na svim nivoima“, znajte da bezočno lažu. Presuda se odnosila isključivo na popunjavanje Doma naroda Federacije BiH i NIŠTA VIŠE.

A šta se desilo s tim? Pa Christian Schmidt, u Murphyjevim pohodima već je nametnuo odluke koje su de facto implementirale predmet Ljubić, što je i sam Schmidt priznao. Dakle, taj predmet je zatvoren, provedba obavljena, a sve ostalo što HDZ pokušava podvaliti je čista manipulacija.

HDZ-ova mantra o „legitimnom predstavljanju na svim nivoima“ potiče iz opisnog dijela obrazloženja presude Ljubić, a ne iz njenog obavezujućeg dijela. To nije presudna norma, to je komentar. I to ne govori ni približno ono što Čović tvrdi. HDZ-ova spin kuhinja vješto vadi jednu rečenicu iz konteksta i oko nje grade priču koja gura vodu na mlin cementiranju HDZ-ove pozicije u kojoj bi na duže staze osigurali svog člana Predsjedništva.

Pojašnjeno, to ne znači automatizmom da oni manipulacijom pokušavaju osigurati jednakopravnost bh. Hrvata, jer niti jedan Hrvat iz Viteza kroz neku drugu hrvatsku stranku ne može u Predsjedništvo ako Čovićev model postane zakon. To je isto onako kako vas uvjeravaju da „duh Daytona“ nešto znači, iako je Dayton međunarodni sporazum, a ne filozofski tekst za interpretaciju.

Poseban nivo komedije pruža nam Trojka, tačnije Elmedin Konaković, koji ni nakon dvije godine vlasti ne zna kako se smjenjuju ministri u Vijeću ministara BiH. U ovih nekoliko mjeseci izglasana „inicijativa za smjenu“ ministara Košarca i Amidžića ne znači apsolutno ništa.

Po članu 15. Zakona o Vijeću ministara, jedino predsjedavajuća Borjana Krišto može predložiti smjenu. Da ponovimo: inicijativa može biti izglasana u oba doma Parlamentarne skupštine BiH, ali ako Borjana odluči ignorisati — smjene nema.

Pogotovo jer zakon uopće ne poznaje institut rekonstrukcije Vijeća ministara. To vam je kao da u košarkaškoj utakmici pokušavate tražiti gol-aut. Ne postoji. Pravno nepismeni avanturizam Trojke postaje opasan kada ga upakuju u demagoški narativ o „političkoj odgovornosti“, a zapravo demonstriraju vlastito neznanje.

Sumirano, HDZ BiH gradi svoju etno-separatističku politiku na lažima, izmišljenim pravnim konstrukcijama i manipulacijama presudama koje nikada nisu ni tretirale ono što oni tvrde da jesu. Trojka, nesposobna da pročita zakon i presudu, služi kao korisni idiot u tom procesu.

Vrijeme je da javnost u Bosni i Hercegovini shvati da ne postoji „presuda Ljubić o Predsjedništvu BiH“. Da je „legitimno predstavljanje“ na svim nivoima — fikcija iz političkih manifesta HDZ-a. Da su Schmidtove odluke već implementirale predmet Ljubić. I da se ministri ne mogu smjenjivati inicijativom.

Predugo se Bosna i Hercegovina bori s kreacijom političkog latinluka spakovanom u HDZ-ov manifest za prava bh. Hrvata. Ta borba otežana je i zbog aktivnog učešća zvaničnog Zagreba i njihovih pipaka u Briselu. Jer, Zagreb zna da ukoliko bi u nekom trenutku Sarajevo pristalo na HDZ-ov manifest, Hrvatska ima otvoren put za razvijanje plana aneksije dijelova Bosne i Hercegovine i stvaranje banovine Hrvatske.

Ono što stranke u Sarajevu do sada nisu imale smjelosti, ali bi ubrzo morale koristiti kao agendu je ignorisanje svakog pokušaja navodne izborne reforme zasnovane na HDZ-ovim manipulacijama nečim što ne postoji. Jer ni ono što dolazi kao zahtjev EU za reformu Izbornog zakona ni ono što je predstavljala presuda “Ljubić”, ni u tragovima nisu slični agendi koju Dragan Čović i HDZ nameću.

Izvor: NAP