Zemlja koju nemali broj Bosanaca i ostalih Balkanaca gleda s divljenjem i nije baš raj na zemlji… Prenosimo pisanje DW-a o (ne)ravnopravnosti samih Nijemaca u Njemačkoj, diskriminaciji stranaca u toj zemlji, te o slučajevima nepotizma u njemačkoj politici.
Na kraju članka je i priča o problemima s kojima se suočavaju naše firme po pitanju ugroženosti sporazuma o angažovanju radnika iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj. Naime, Ambasada SR Njemačke u Bosni i Hercegovini sada radnicima veoma sporo izdaje vize i naše firme gube poslove u Njemačkoj.
-Trideset godina nakon pada Berlinskog zida poluge moći su još uvijek većinom u rukama zapadnih Nijemaca. Istočni Nijemci nisu dovoljno zastupljeni na važnim funkcijama i sada je predloženo da se za njih uvedu – kvote.
U Baden-Württembergu, na jugozapadu Njemačke, jedna spektakularna sudska tužba zbog diskriminacije je 2010. godine dospjela u udarne vijesti. Jedna knjigovotkinja iz istočnog Berlina se natjecala za posao u jednoj tvrtki za proizvodnju prozora. Dvadeset godina prije toga je – kao i tisuće drugih istočnih Nijemaca – odselila u zapadnu Njemačku da bi tamo našla posao. No, dobila je natrag fascikl s dokumentima i biografijom, s tim što je na koricama pisalo “Osi” – riječ koja u svakodnevnom žargonu označava istočne Nijemce. A pored te riječi je još bio i nacrtan debeo minus.
Smatrajući se žrtvom diskriminacije, ona je zatražila nadoknadu štete. Antidiskriminacijski zakon iz 2006. godine kaže da svi ljudi moraju biti jednako tretirani bez obzira na podrijetlo. No, Sud za radne sporove u Stuttgartu je odbio tužbu. Obrazloženje: istočni Nijemci nisu autohtoni narod. Shodno tomu, ni dotična tužiteljica nije imala pravo osjećati se diskriminiranom. Slučaj se završio nagodbom.
Statistiku o eventualnim sličnim slučajevima nije moguće naći. Pa ni u Bundestagu u uredu za borbu protiv diskriminacije. Njegov glasnogovornik Sebastian Bickerich je rekao da postoje samo “pojedinačni zahtjevi”.
Pri tome bi – čisto statistički gledano – bilo puno dobrih razloga za takve tužbe. Istočni Nijemci su na samo 1,7 posto radnih mjesta u najtraženijim zanimanjima u Njemačkoj. To je pokazala jedna studija Sveučilišta u Jeni iz 2017. godine. To je nerazmjerno mali udio u usporedbi s udjelom istočnih Nijemaca u ukupnom broju stanovnika u Njemačkoj – od 17 posto. A na čelu 80 državnih sveučilišta nalaze se isključivo zapadni Nijemci.
Ima puno primjera koji pokazuju da se 30 godina poslije ujedinjenja, novac, odluke u gospodarstvu, pravosuđu, vojsci, upravi, znanosti i obrazovanju nalaze pretežno u rukama zapadnih Nijemaca.
Prvi zahtjev za kvotom
“Potrebna nam je kvota za istočne Nijemce, inače se ujedinjenje ne može shvatiti ozbiljno”, rekao je sredinom ožujka ljevičarski političar Gregor Gysi, jedan od najpoznatijih istočnonjemačkih političara u Bundestagu. Kada se pogleda brojke, sve izgleda “kao da Zid još postoji”, dodao je.
Čitava ta rasprava nije nova. No, sada bi, kako poručuje stranka Ljevica, s riječi trebalo prijeći na djela. Zato je ta stranka Bundestagu predala zahtjev za postavljanjem kvota za istočne Nijemce. Ona bi trebala važiti za sve državne službenike. Ljevica se poziva i na članak 36 njemačkog Temeljnog zakona (ustava) u kojem piše da “u najvišim organima vlasti na saveznoj razini trebaju biti zaposleni službenici iz svih saveznih pokrajina u razmjernom odnosu”. Druge stranke ne podržavaju taj prijedlog.
Nezadovoljstvo se skupljalo godinama. U početku su svi govorili da stara elita DDR-a mora biti razvlaštena. Uz to je važilo i da se zapadni Nijemci bolje razumiju u novi sustav uveden poslije ponovnog ujedinjenja 3. listopada 1990. Smatralo se da će s vremenom doći do potpunog ujednačavanja između istočnih i zapadnih Nijemaca, ali to se nije dogodilo.
Elita gura svoje
Lars Vogel sa Sveučilišta u Leipzigu istražuje zašto se to nije dogodilo. Njegovo područje proučavanja su elite. On kaže da je “gotovo univerzalna zakonitost da skupine koje su isključene iz elite ne mogu same naći put do nje”. Onaj tko je dio elite regrutira kao nasljednike one koji su mu slični po podrijetlu, obrazovanju i karijeri. Pravo sveučilište, pravi studij, pravi sportski klub – poželjni su na putu prema vrhu, ali u Njemačkoj je taj put netransparentan, smatra Vogel. Istočnim Nijemcima nedostaje znanje kako se uključiti u “prave krugove”. Važna je i “mimika, gestika, govor tijela, više suptilni signali” koji ukazuju na pripadnost eliti, ali zapadni Nijemci u pravilu time bolje vladaju, kaže Vogel.
On je uvjeren da bi uvođenje dobro osmišljene kvote za istočne Nijemce moglo funkcionirati, ali da se za tu ideju ne nazire politička većina u doglednoj budućnosti.
Alternative kvoti?
Iako trenutno samo jedna stranka u Bundestagu hoće kvote, svi uglavnom shvaćaju da bi situaciju trebalo mijenjati. Pitanje glasi: kakvu strategiju primijeniti? Neki pravi recept vide u mogućnosti da se sjedišta većeg broja institucija jednostavno prebace u istočnu Njemačku. Vlada je to već počela provoditi i otvorila jedan ured za šume u Leipzigu. No to, kako upozorava Lars Vogel, još ne znači i da će instituciju voditi osoba iz istočne Njemačke.
I desničarska stranka AfD smatra da su radna mjesta i najvažnije savezne ustanove previše koncentrirane u zapadnim dijelovima zemlje. “90 posto saveznih ustanova ima glavno sjedište na zapadu Njemačke”, kaže Anton Friesen iz AfD-a. No, ova stranka smatra da ne treba uvoditi kvote, već druge mjere. Ona se slaže s idejom o preseljenju sjedišta raznih institucija na istok Njemačke.
Nepotizam u njemačkoj politici
I u Njemačkoj veze i poznanstva igraju važnu ulogu pri dobivanju posla. Često i spornu. Koliko je raširen nepotizam i koliko ‘muljaju’ njemački političari? (VIDEO)
Diskriminacija na radnom mjestu
Njemački građani sa stranim imenom teže pronalaze posao od „pravih“ Nijemaca, pa čak i kad se radi o drugoj generaciji migranata. Najgore prolaze kandidati iz afričkih i muslimanskih zemalja, pokazuju istraživanja, izvještava DW.
-Iako imaju istu kvalifikaciju i rade isti posao, stranci u Njemačkoj u pravilu imaju manju plaću od Nijemaca. I to vrijedi za sva zanimanja – nedavno je objavljeno u njemačkim medijima koji se pozivaju na analizu njemačke Savezne agencije za rad.
Međudržavni sporazum i bosanski radnici
Prije 50 godina između Savezne Republike Njemačke i SFR Jugoslavije potpisan je sporazum o dovođenju/slanju radne snage. Taj ugovor na snazi je i danas za zemlje nasljednice bivše države. Međutim u posljednje vrijeme bosanski privrednici žale se kako se isti ne poštuje u potpunosti. Na taj problem upozorili su iz Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine. Više u tekstu Business-magazina: Njemačka želi naše ljude, ali ne i naše firme.