Iz riznica Zemaljskog muzeja: Srednjovjekovna bosanska historija (Foto)

Stalno postavljena na Odjeljenju za arheologiju, izložba Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku smještena je u tri sale. U predvorju su izložene historijske karte postanka i promjena granica srednjovjekovne bosanske države od polovine 10. vijeka do njenog nestanka 1463. godine, kao i njena teritorijalno-politička organizacija. U prvoj sali predstavljeno je razdoblje od 6. do sredine 12. vijeka, u drugoj sali razdoblje od druge polovine 12. do 15. stoljeća, dok su u trećoj (srednjoj) sali izloženi spomenici arhitekture i skulpture od 12. do 15. vijeka.

Posebno atraktivni srednjovjekovni artefakti su stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, koji su izloženi na otvorenom prostoru.

Lokalitet: Donja Dolina kod Bosanske Gradiške

U Botaničkom vrtu Muzeja možete vidjeti 21 stećak, raspoređen u dvije grupe: na sjevernoj strani vrta su stećci iz Hercegovine, a na južnoj spomenici s područja Bosne. Treća grupa stećaka (10 spomenika) nalazi se na zelenoj površini, lijevo od glavnog ulaza u Zemaljski muzej.

Neki od lokaliteta u Bosni i Hercegovini na kojima su pronađeni izloženi eksponati su: Bobovac, Jajce, Gomjenica kod Prijedora, Grborezi kod Livna, Čipuljić kod Bugojna, Potoci i Hodbina kod Mostara, Batković kod Bijeljine, Mušići kod Višegrada, Mahovljani kod Banje Luke, Vrbljani kod Ključa, Brodac i Dvorovi kod Bijeljine, Sultići kod Konjica i Humac kod Ljubuškog.

Bronzana kaciga ilirskog tipa

Bronzana kaciga dio je inventara jednog od najbogatijih ratničkih grobova nekropole u Donjoj Dolini iz perioda starijeg željeznog doba. Pripada dijelu odbrambenog naoružanja, a odlikuje se tipološkim karakteristikama starijeg tipa IIA ilirskih kaciga.

Bronzane kacige, kao specifični prestižni predmeti, visoke vrijednosti, imale su i ulogu statusnih simbola te su pripadale istaknutom pojedincu čiji se položaj u okviru lokalne društvene zajednice ogledao i kroz oružje kao insignijama ratničke moći. Bronzana kaciga je uvezena iz južnobalkanskih, najvjerovatnije makedonskih radionica.

Gotički natprozornik iz kraljevskog dvora na Bobovcu

Gornja palača kraljevskog dvora na Bobovcu, četverougaona građevina duga 19 i široka 5,6 metara, unutar koje se nalazila mala dvorska kapela, imala je monumentalne prozore u formi bifore ili trifore.

Od dekorativne plastike iz tog objekta posebno je zanimljiv dio natprozornika na kojem se raspoznaju: tranzena (perforirana kamena ploča kojom se zatvaraju prozorski ili ogradni otvori, obično u vidu geometrijskog, vegetabilnog ili animalnog ornamenta), dio gotički prelomljenog luka, te reljefni ornament u vidu stilizirane bosanske krune postavljene na gotičko slovo R, formirano od bogate vrpce. 

Kombinovanje slova R s krunom predstavlja jedinstven primjer među do sada poznatim heraldičkim motivima na prostoru srednjovjekovne Bosne. S druge strane, sama kruna s ljiljanima predstavlja standardan motiv, za koji su poznate brojne paralele u heraldičkim prikazima na novcu, pečatima i arhitektonskoj plastici.

Svi ti prikazi u pravilu se vezuju za vladarsku dinastiju čiji prvaci od 1377. godine umjesto banske nose kraljevsku titulu.

Fragment nadgrobne ploče kralja Stjepana Tomaša 

Tokom arheoloških iskopavanja Bobovca, stolnog mjesta bosanskih vladara, otkriveno je više fragmenata nadgrobnih ploča tri različita bosanska kralja.

Nadgrobne ploče, na kojima je pokojnik bio prikazan u ležećem položaju (gisant), izrađene su od tvrdog crvenog krečnjaka koji je u srednjovjekovnu Bosnu dopreman iz rudnika na sjeveru Mađarske. Koliko je za sada poznato, Bobovac predstavlja najudaljeniji lokalitet na koji je, vjerovatno riječnim tokovima, dospio ovaj kamen.

Među fragmentima koji su, na osnovu na njima vidljivih heraldičkih motiva, pripisani kralju Stjepanu Tomašu (1443–1461), izdvajaju se fragmenti s realističnim prikazom njegovog lica i brade.

Osim što predstavljaju najpreciznije pouzdano svjedočanstvo o stvarnom izgledu pretposljednjeg bosanskog kralja, ti su fragmenti vrhunskim kvalitetom svoje umjetničke izvedbe, izborom gisanta kao modela prikazivanja pokojnika, te na kraju i odabirom crvene boje kamena (koja još od antičkih vremena aludira na porfir upotrebljavan za izradu kraljevskih i carskih grobnica) također snažno svjedočanstvo o želji ondašnjih bosanskih vladara da se, u najboljem i najraskošnijem maniru, svrstaju u prvi red centralnoevropskih srednjovjekovnih velikodostojnika.

Nakit

Historijski i kulturološki ističe se nakit nastao za trajanja bosanske države, iz perioda razvijenog i kasnog Srednjeg vijeka.
Grobni nalazi nakita iz crkvi otkrivenih u srednjovjekovnim Milima (Arnautovići pokraj Visokog) čine najznačajniji dio cjeline nalaza iz doba bosanskih vladara; uz najdragocjenije artefakte – fragmente s elementima kraljevskog grba vezenog zlatnom žicom na brokatu, nalazi nakita itekako doprinose poznavanju razine života feudalne bosanske države.
Srednjovjekovne Mile (od 18. vijeka Arnautovići) bile su zborno mjesto državnih sabora, mjesto pokapanja i krunjenja bosanskih kraljeva, ondje je postojao franjevački samostan sv. Nikole, Mile su bile centar Bosanske franjevačke vikarije i centar franjevačke kustodije.

Na tom lokalitetu otkrivena je grobna kapela s grobnicom kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353. – 1357. vlada kao ban, 1377. – 1390. vlada kao kralj), a u prostoru starije crkve otkrivena je grobnica bana Stjepana II. Kotromanića (umro 1353.) .

U kraljevskoj grobnici te u onima unutar i izvan crkve otkriveni su nalazi nakita, većinom prstenje, dugmad, potom dijelovi dijademe i drugo. Izložen je muški zlatni prsten pronađen ondje, koji je vjerovatno pripadao kralju Tvrtku I. Kotromaniću, te srebrni prsten s grbom plemića Pribinića, vjerovatno iz posjeda župana Brajka Pribinića koji je najuže sarađivao s Tvrtkom I.

Tvrtkov kraljevski prsten izveden je od šest tordiranih zlatnih žica s uloženim gorskim kristalom, a oblikovanjem se ističe i srebrni prsten širokog plosnatog obruča ukrašen apliciranom srebrnom žicom, također s gorskim kristalom. Iz iste grobnice stilski je karakterističan prsten s visokim konusnim fasungom kamena, potom prsteni reprezentativnije ukrašenih „ramena“ te prsten s dugim uskim prihvatima kamena oblikovanim poput pandži – Krallenfassung .

Sve spomenuto odlike su srednjovjekovnog zlatarstva, pri čemu se pojedini primjeri usko povezuju s gotičkim utjecajima; oblikovanje prstenova potvrđuje srednjoevropsku pripadnost srednjovjekovne bosanske države prožetu lokalnim obilježjima prepoznatljivim u oblikovanju pečatnih prstenova, temeljem heraldičkih komponenti.

U kontekstu bosanske historije srednjega vijeka, uz spomenuti nakit nezaobilazni su i recentni nalazi s lokaliteta Crkvina u Donjoj Zgošći pokraj Kaknja, također datirani u 14. i 15. vijek. Reprezentativan izbor srednjovjekovnog nakita s područja Bosne i Hercegovine na sjajan način ukazuje na dugotrajnost utjecaja ovog tipa oblikovanja u nakitu etnografskog karaktera koji je u velikom broju i visokim kvalitetom zastupljen u fundusu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

-Zbirka Odsjeka za srednji vijek obuhvata oko 11.500 predmeta srednjovjekovne kulture Bosne i Hercegovine u periodu od 6. do 15. vijeka.

Korišteni podaci iz teksta ‘ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE – 1888. – 2014.’ (prof. dr. sc. Adnan Busuladžić) i sa web-stranice Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

(MiruhBosne)