Izrabljivanje radnica u Srbiji: Robovlasničko zlatno doba

Izrabljivanje radnica u Srbiji: Robovlasničko zlatno doba

Niske, neredovne zarade koje se često i ne isplaćuju, radno vrijeme koje traje po 10,14 i više sati, svakodnevni mobing, vrijeđanje i ponižavanje…

“Odlazila sam na posao ujutru, a vraćala se kasno uveče. I nedeljom sam morala da idem da radim, i ja više nisam imala nimalo slobodnog vremena. Vlasnik firme je povećavao obim posla, ali nije povećavao i broj nas koje radimo. Za svaku grešku nam je oduzimao dIo plate, pa često nisam dobijala ni minimalac. Topli obrok, regres i putne troškove nije isplaćivao, mada smo sve potpisivale da smo ih primile. Za godišnji odmor smo imale najviše sedmicu dana, a ostatak smo radile, dok je gazda vodio sate kao da smo još uvijek na odmoru. Gotovo svakodnevno trpimo verbalne napade.

Nema radnice koja bar jednom nije otplakala zbog uvreda i ponižavajućih riječi našeg gazde. Stalno preti otkazima, i radimo pod velikim pritiskom i u strahu. Zbog toga već duže vrijeme ne mogu da izdržim dan bez tableta za smirenje. Sve više imam problema sa srčanom aritmijom i visokim krvnim pritiskom, i ne znam koliko ću još moći da izdržim. Za porodicu i prijatelje više nemam vremena, a ni volje. Život mi se sveo na odlazak na posao i spavanje”.

Ovo je priča radnice iz firme koja se bavi prodajom i veleprodajom alkoholnih pića. Njena i desetine drugih, vrlo sličnih priča mogu se pronaći u zborniku “Žene govore” koji su priredile Milica Lupšor i Vesna Đorđević, radnice i aktivistkinje Udruženja za radna prava žena Roza iz Zrenjanina.

Ostatak teksta na Al Jazeera.

Godinama unazad bila je aktuelna i priča iz fabrika kompanije ‘Jura’.

– Tukli su ih metalnim palicama, žene su napastvovali seksualno, iako silovanja nije bilo. Zabranjivan im je odlazak u toalet i savjetovano da nose pelene. Kada nekom pozli, Hitna pomoć se zove u fabriku i ukoliko radnika ne odvedu u bolnicu on je dužan da se vrati poslu nakon što mu je ukazana pomoć – isticio je predsjednik sindikata Sloga Željko Veselinović za list Danas.

Tamošnji predsjednik Aleksandar Vučić izjavljivao je kako će svakom investitoru ponuditi bolje uslove od okruženja, a potom se hvalio brojnošću stranih investicija. Međutim, mnogi su kritikovali državne subvencije stranim investitirima u toj zemlji. Tako su navođeni primjeri da se po zaposlenom davalo i po 10 hiljada eura za jedno radno mjesto!

Također su i prosječne plaće u Srbiji niže nego u ostalim zemljama bivše Jugoslavije, izuzimajući S. Makedoniju. Još jedan razlog za nezadovoljstvo tamošnjih radnika.

Poprilično nezavidna situacije za radnke u zemlji kojom su nekoć vladali bosanski kraljevi

A da li je u komšiluku bilo bolje i pod Turcima? Ovo su stavovi historičarke Olga Zirojević.

-To je bila sređena feudalna država koja je gledala da osvoji, da ide dalje. I cijenila je narod. Za razliku od današnjeg vremena kad je čovjek višak, kada ima malo radnih mjesta a mnogo ljudi.. čovjek je bio tada dragocjenost – smatra turkolog Olga Zirojević.

-Turci su privlačili raju privilegijama, smanjenjem poreza. I idući prema sjeveru, odnosno sjevero-zapadu, oni su davali poseban status. Srbi su posebno išli za njima – istakla je dr. Zirojević prilikom jednog gostovanja na televiziji.

Previous Gradačac - Otvoren 'Centar za stručno osposobljavanje' (VIDEO)
Next Dobre vijesti iz Krajine: Prijedor i Sanski Most su gradovi gdje dijaspora pokreće investicije

You might also like

NAŠI DANI

Ekspert za aviosaobraćaj Rifat Tirak: Vazdušnim saobraćajem u BiH upravlja mafija

Na Međunarodnom aerodromu Sarajevo postavljen je radar čija je osnovna namjena rano otkrivanje brodova, a ne za pomoć pri spuštanju aviona – upozorava u intervjuu za bh. novinsku agenciju Patria

NAŠI DANI

Jedan od simbola glavnoga grada – 122 godine sarajevske Vijećnice

  Gradska Vijećnica je svečano otvorena 20. aprila 1896. godine, korištena je upravne i administrativne svrhe. Poslije Drugog svjetskog rata stavljena je na raspolaganje Narodnoj biblioteci i ostaje u toj

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Korićanske stijene: 200 ruža u znak sjećanja na ubijene logoraše

Na Korićanskim stijenama (planina Vlašić, općina Kneževo – Skender Vakuf), lokalitetu gdje je 21. augusta 1992. godine strijeljano najmanje 200 logoraša koji su prethodno bili zatočeni u prijedorskim logorima, danas je