Izvori koji govore o srednjovjekovnoj Crkvi bosanskoj

Izvori koji govore o srednjovjekovnoj Crkvi bosanskoj

Autor Stjepan Antoljak u djelu ‘Izvori za historiju naroda Jugoslavije : srednji vijek‘, poglavlje Izvori za historiju Bosne (i Huma – Hercegovine) od 12. do kraja 15. stoljeća, publikovanom u Zadru 1978., donosi nam pregled izvora koji govore o zasebnoj Crkvi bosanskoj kojoj su pripadali srednjovjekovni Bošnjani.

-Postanak, učenje i ustrojstvo »crkve bosanske« je posebno važno pitanje, a izvorne građe, naročito sačuvanih rukopisa, imamo vrlo malo. Među ovim izvornim materijalom ističu se suvremeni srednjovjekovni zapadni pisci, od kojih su neki tek nedavno otkriveni i za njih nije znao Fr. Rački. Tako je bivši vođa lombardijskih katara, a poslije lombardijski dominikanac Rajnerije Sacchon i iz Piacenze (u. 1262/ 3) napisao djelo pod naslovom Summa de Catharis (o. 1250). U tome spisu spominje i heretičku crkvu »Slavonije«, tj. Bosne.

Djelo o postanku ugarske provincije (CommentarioLum de provinciae Hungariae originibus) sastavio je 1259. Petar »sive Svipertus«, prior dominikanskog samostana u Bodrogu. U njemu se govori o hereticima u Bosni, kamo se upućuju dominikanci da ih preobrate »na istinu vjere«.

I pijemontski dominikanac Anzelmo Aleksandrijski (u. o. 1279) napisao je o. 1260. i 1270. raspravu o krivovjercima (Tract’atus de haereticis), u kojoj izlaže postanak heretičke crkve u Bosni. Pretpostavlja se da je Jakov Markijski, vikar bosanski, (1437) po svjedočanstvu njegova mlađeg suvremenika fra Marjana iz Firenze, napisao Raspravu protiv maniheja u Bosni (Dialogus contra Manicheol;l in Bosna), dok papa Pio II u djelu Cosmogmphia iznosi kako u Bosni žive krivovjerci, zvani manihejci, i u čemu im se sastoji nauk.

Kardinal pak Torquemada je sastavio popis »pedeset zabluda manihejskih u Bosni« (LibeHus sive tractatus contra errores manicheorum), vrlo značajan za razumijevanje učenja »bosanske crkve«.

Poput zapadne i istočna crkva je osuđivala patarene u Bosni i tretirala ih kao krivovjerce. U tom se ističu srpski sinodici, a Genadije II (u. 1459), carigradski patrijarh, i Halkondil zovu »kudugerima« kršćane u Hercegovini (u vrijeme Stjepana Vukčića Kosače).

I domaći suvremeni pisci, ukoliko sami nisu bili patareni, smatraju ih krivovjercima. To se u prvom redu odnosi na Tomu Arhidjakona; on često navodi »heretike« u Bosni i Humu (Hercegovini). Aeutheis nabraja čak sela u Bosni gdje stanuju bosanski patareni, zvani manihejci.

Među domaća svjedočanstva onih koji nisu patareni ubrajaju se pisma kralja Vukana (1199), splitskog nadbiskupa Bernarda i nekih bosanskih vladara 13. do 15. st., dok su posebno važna pisma Dubrovčana iz 15. st. o patarenima.

Interesantna su svjedočanstva zapadnih katara i albigenza od druge pol. 12. do kraja 14. st., koji direktno ili indirektno pišu o ovoj herezi u Bosni, kamo su dolazili talijanski katari da se što bolje pouče u svojoj vjeri.

Među rijetkim rukopisima koji potječu iz redova »crkve bosanske«, nijedan nam ne daje sistematski pregled njezina učenja i obreda. Pa ipak svi su oni vrlo važni za ovo pitanje, koje i danas zaokuplja naše i strane naučne radnike.

Od ovih spomenika u prvom redu se ističe ispovijed bosanskih kristjana na Bilinom polju (1203), te oporuka gosta Radina (druga pol. 15. st.) , zbornik Hvala krstjanina (1404), Radoslavov zbornik (napisan između 1443. i 1461), Batalov odlomak (potkraj 14. st.) te razna evanđelja.

Svi ti rukopisi su sasma poznati, a objelodanili su ih Lj . Stojanović, Đ. Daničić, F. Rački, V. Jagić itd.

Uz to imamo nešto sačuvanih dokumenata koje su sastavili članovi uprave »crkve bosanske« ili pak njeni vjernici, a postoje i neke isprave i pisma koje su iz Dubrovačkog historijskog arhiva, štampane u već navedenim zbirkama.

Posebno su važni natpisi na stećcima, koji su u novije doba dosta proučavani i iznošeni na vidjelo. Inače ima i izvora koji su nastali izvan Bosne, a izdali su ih Lj. Stojanović, N. Ružičić Ć, D. Kamber, J. Matasović.

U tom pogledu vrijedan je posebne pažnje rad D. Kniewalda (»Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima«, Rad JAZU, 270, Zagreb, 1949). On je dao analizu i sintezu optužbi protiv bosanskih kršćana što ih je gotovo 300 godinaina podizao Rim na osnovi izvještaja iz Bosne.

Jedan izvor u obliku kamenog spomenika stoji potpuno osamljen. To je tzv. Natpis Kulina bana, nađen kod Zenice krajem 19. st. (jedna veoma oštećena kamena ploča).

Naslovna fotografija Stjepan-grad, Blagaj

Foto: Josh Warner

(MiruhBosne)

Previous Investicije iz dijaspore: U Prijedoru otvorena hladnjača kapaciteta do 200 tona
Next Bosna i Hercegovine će uskoro u Maleziju izvoziti meso goveda i ovaca

You might also like

HISTORIJA

U Zenici obilježeno 827. godina od nastanka Povelje Kulina bana

Povelja govori o uređenoj državi koja je imala pisarsku radionicu, zvaničnu kancelariju vladara. Povelja govori i o bosanskom jeziku, jer je pisana na bosančici, i danas smo imali priliku da

NAUKA I TEHNOLOGIJA

Jeste li znali da su ovi izumi nastali u muslimanskom svijetu?

Muslimani su izumili prvu četkicu za zube, naočare, bolnice… 1. Dekadni sistem Arapski brojevni sistem s brojevnom bazom 10 (svi se brojevi mogu predstaviti ciframa od 0 do 9) nastao

HISTORIJA

1.aprila 1911. godine u Kaknju rođen legendarni partizanski pilot Rudolf Rudi Čajavec

  Rudolf Rudi Čajavec je partizanski avijatičar koji se, uz Franju Kluza, smatra jednim od pionira partizanskog vazduhoplovstva. Rođen je 1. aprila 1911. godine u Kaknju. Otac Pavo i majka Anka imali su, osim Rudija,