Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, sarajevska mladost dala je ogroman doprinos. Jedan od njih, Jan Doršner izgubio je život u opkoljenom Sarajevu 1992. godine. Bio je svestrani sportista – skijaš, ronilac, plivač i teniser. U spomen na njega, u Sarajevu se igra teniski turnir. U naselju u kojem je poginuo nalazi se ulica koja nosi njegovo ime…
“Jana kad je nešto zaista zanimalo, on bi postao najbolji u tome. Bio je najbolji skijaš naše generacije, izvanredan teniser, ronilac… Škola ga nije pretjerano zanimala, pa je čak i pao nagodinu, međutim, tamo negdje u trećem srednje me je nazvao i upitao da mu dam par instrukcija iz programiranja. Ni ja nisam bio neki uzoran učenik, daleko od toga, ali sam u programiranju bio jako dobar. Dao sam Janu tih par časova i nakon nekoliko mjeseci bio je bolji od mene! Završio je srednju bez po muke, upisao mašinstvo i bio jedan od najboljih studenata. Eto, takav je Jan bio”, kaže njegov dugogodišnji prijatelj Enes Zlatar za AJB.
-A onda je došla 1992. i s njom rat.
Jan Doršner, tada 22-godišnjak, sin arhitekte Zorana, porijeklom iz Slovenije, i majke Dragice, također arhitektice, porijeklom iz Hercegovine, nije se predomišljao ni sekunde. Ni on ni njegov otac i mlađi brat Ilja. Sva trojica su već prvih dana rata otišla u mjesnu zajednicu i prijavili se u Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine.
A mogli su otići.
“Mogao je otići, mogli su svi iz familije Doršner, to sigurno znam, ali su svi ostali”, kaže Zlatar.
I Janov otac to potvrđuje. Kaže da su čak od rodbine dobili novac za put, ali da takvu opciju oni u kući nikad nisu razmatrali.
Jan je, pričaju njegovi roditelji, kao pripadnik DIV-a (Diverzantsko-izviđačkog voda) Armije Bosne i Hercegovine na prvu liniju odbrane išao tako srčano baš kao što je išao na takmičenja u alpskom skijanju ili teniske mečeve. I usput, s prijateljem Edinom, maštao kako će “kad se rat završi, za koji mjesec, još stići otići na more”.
-Jan je, prema pričama njegovih preživjelih saboraca, 2. decembra 1992, na liniji u Azićima, mlađe saborce uputio u sklonište, a potom sam izašao na čistinu sa “zoljom” i ispalio raketu na tenk T-84. Oružje je zakazalo i nekoliko sati kasnije u porodičnoj kući Doršnerovih na Koševskom brdu ništa više nije bilo isto kao prije.
(Al Jazeera/MiruhBosne)
