Kako je jedna porodica napravila čudo usred Bosne, fabriku luksuznog dizajnerskog namještaja koji je postao svjetski hit

Kako je jedna porodica napravila čudo usred Bosne, fabriku luksuznog dizajnerskog namještaja koji je postao svjetski hit

Trenutno svojim namještajem opremaju i Hermèsove dućane po svijetu. ‘Evo, baš smo prije par dana poslali namještaj i za njihov dućan u Tokiju. Opremali smo i dućane Louisa Vuittona, a prije dvije godine i jedan dio seta za američki film ‘Angel has Fallen’ s Gerardom Butlerom i Morganom Freemanom’

Vozimo se uskim vijugavim cesticama kroz Bosnu. Tražimo selo Medakovo na čijim se brdima pored starog gradića Tešnja, svega sat i po vožnje udaljenog od Slavonskog Broda, izrađuje dizajnerski namještaj Artisan. Nakon nekoliko pogrešnih skretanja po okolnim zaseocima stižemo pred upravnu zgradu tvornice gdje nas dočekuje generalni direktor Mirza Ćostović, počinje svoju reportažu Telegram.hr.

Plan nam je provesti dan u njihovim proizvodnim pogonima iz kojih svakodnevno izlazi namještaj koji se može naći u luksuznim hotelima i restoranima širom svijeta. Priča je, objašnjava nam odmah na početku Mirza, krenula prije četrnaest godina kada je tešanjska porodica Ćostović ljubav prema drvetu odlučila pretvoriti u ozbiljan biznis. Njihov je plan mnogima tada zvučao suludo; odlučili su usred Bosne proizvoditi skupi dizajnerski namještaj i prodavati ga na inozemnom tržištu.

“Ljudi su se tome čudili kao da planiramo lansirati raketu i ispaliti se gore u svemir”, komentariše. Najprije su krenuli raditi custom made namještaj, a dvije godine kasnije stvorili su svoju kolekciju. Počeli su izlagati po sajmovima u Evropi i kroz nekoliko godina doživjeli su ogroman uspjeh. Mirza Ćostović, direktor razvoja Edo Mandžukić i direktor prodaje Armin Huremović pokazali su nam sve faze proizvodnje i prepričali svoje početke, uspjehe i poteškoće s kojima su se kao bosanska kompanija susretali kada su se probijali na svjetsko tržište.

Artisan se razvio iz malene stolarske radionice

“Drvo je naša porodična tradicija”, govori nam Mirza Ćostović dok se uskim brdovitim puteljcima vozimo prema prvoj lokaciji odakle kreće cijeli proces proizvodnje. Objašnjava nam da Artisan vuče korijene iz njihove malene porodične radionice koja se obradom drveta počela baviti još u Jugoslaviji, 70-ih godina. U to vrijeme u selu nije bilo industrijske struje, pa su ručno izrađivali stolariju, lamperiju, podne i zidne obloge, a njegov stric/amidža Fadil Ćostović, jedan od vlasnika Artisana, još je kao klinac počeo oblikovati drvo i raditi u toj radionici.

U vrijeme rata sve je stalo, pa je i ta malena radionica zatvorila svoja vrata. No, nakon završetka rata ponovno kreću s radom. U to su vrijeme, opisuje Mirza, mnogo radili i na renoviranju razrušenih kuća, a igrom slučaja početkom 2000-ih u Tešanj dolazi jedna nizozemska kompanija koja je ondje prebacila svoju proizvodnju. “Priča se posložila tako da smo krenuli surađivati s njima i vrlo brzo smo dobili iskustvo i u izradi namještaja”, govori Mirza i dodaje da se nakon šest, sedam godina njegov amidža/stric Fadil ipak odlučuje vratiti porodičnom poslu i s partnerima osniva Artisan. Startali su, govori, s petnaestak ljudi, a danas ih u proizvodnim pogonima imaju više od 250.

Posebnost njihovih proizvoda je u ručnom radu

Inače pogoni tvornice Artisan nalaze se na tri lokacije. Stigavši na prvu Mirza nam pokazuje gomilu nabacanih debelih trupaca koji čekaju na piljenje. “Koristimo drvo evropskog oraha, hrasta, brijesta, trešnje, javora i jasena, a dobavljamo ih iz Bosne, Srbije i Hrvatske. Radimo namještaj i od američkog oraha koji naručujemo iz SAD-a”, govori dok krećemo prema mjestu na kojem se prirodno prosušuju ispiljene daske.

“Jeste li osjetili kako ovdje cijelo vrijeme puše?”, ubacuje se u razgovor Edo i objašnjava da je konstantno strujanje vjetra razlog zbog kojeg su odlučili upravo na tom mjestu, na vrhu brda, postaviti primarnu preradu. “Ovdje imamo jako dobre uvjete za prirodno prosušivanje”. Objašnjava nam da cijeli taj proces – od siječe drveta u šumi, pa do ugradnje u krajnji proizvod može potrajati i do godine dana.

Na istoj lokaciji, stotinjak metara niže, nalazi se i velika hala u kojoj je pilana. Osjeća se snažan miris mokrog drveta i piljevine. Ispred hale radnici miniwashom peru trupce kako bi drvo očistili od kamenčića i prljavštine, pa ih odnose na piljenje.

No, posebnost Artisan proizvoda, naglašavaju naši sugovornici, u ručnom je radu. Nakon što komad drveta izađe iz mašinske obrade, sve se radi rukama. “Naši majstori ručno lijepe i spajaju dijelove, a onda kreće finalna obrada, odnosno to fino brušenje i na kraju uljenje”, govori Mirza i dodaje kako je Artisan jedna od rijetkih kompanija u Evropi koja cijeli proces proizvodnje kontrolira sama. Objašnjava nam i da je pojavom savremenih strojeva ovakav tip namještaja postao dostupni luksuz.

Neke linije razvijaju i do godinu dana

“High end namještaj su 50-ih počeli raditi Skandinavci, kasnije i Talijani i to je tada bilo nevjerovatno skupo jer su se svi elementi radili ručno, pa je proizvodnja jednog komada trajala danima. Pojavom tih pametnih mašina, CNC se nazivaju, višestruko se ubrzao proces proizvodnje i dobila se mogućnost proizvodnje većih količina za manju cijenu. Tako da je sve to postalo nešto dostupnije”, govori nam Armin dok se vozimo prema drugoj lokaciji, udaljenoj svega nekoliko minuta autom.

Ulazimo u ogromnu bučnu halu s CNC rezalicama. Ovdje nastupa Edo i njegov tim inženjera koji rade na programiranju tih strojeva. Kad od dizajnera dobiju konkretne prijedloge u obliku rendera, svi zajedno sjedaju za sto i procjenjuju mogu li predloženi dizajn tehnički izvesti. “Ako je to moguće programeri, naprave program za mašine koji potom režu daske u organskim formama”, govori Edo i vodi nas kroz bučni pogon prema jednom od tih velikih strojeva oko kojeg stoji tim od nekoliko ljudi. Upozoravaju nas da se pomaknemo od naznačene linije na podu jer mašina kreće s rezanjem.

“Evo, recimo, ovaj stroj upravo oblikuje dasku za naslon prototipa stolice Addo poznatog milanskog studija Inoda + Sveje na kojoj trenutno radimo”. Objašnjava nam da je to treća verzija, a pritom ne isključuje da će raditi i četvrtu. Na nekim prototipovima znaju raditi i po godinu, a neke uspijevaju usavršiti već za mjesec dana, a proizvod bude gotov tek kada dizajner bude u potpunosti zadovoljan.

Njihov se namještaj pregledava dodirom

Artisan u ponudi ima stolce, stolove, komode, ormare, krevete, lampe, a njihov najuspješniji proizvod je stolica Neva za koju su dobili svjetska dizajnerska priznanja poput Red Dot Design Awarda i Interior Innovation Awarda. Tu su kolekciju razvili 2012., a dizajn potpisuje Regular Company iz Zagreba.

Do sada su, govore, surađivali s četrdesetak dizajnera iz cijelog svijeta, a s oblim linijama po kojima su danas prepoznatljivi prvi put su se susreli 2009. Tada su počeli surađivati sa sarajevskim profesorom s Likovne akademije Salihom Teskeredžićem. Njegov stol Latus i danas je jedan od njihovih najprodavanijih proizvoda, a prije mnogo godina, prisjeća se Mirza, s tim su stolom napravili i maleni eksperiment. Izložili su ga na jednom sajmu i to na mjestu gdje je najveća fluktuacija ljudi.

“Bilo je fascinantno gledati kako se ljudi u prolazu zaustavljaju i imaju ga potrebu dodirivati. I činili su to potpuno nesvjesno jer je naš namještaj toliko gladak i savršeno obrađen da se pregledava dodirom. Mi smo prepoznatljivi po tim oblim formama mekim na dodir i često kažemo svojim kupcima da naš namještaj trebaju osjetiti rukama”. Za taj dio je najviše zaslužan tim od tridesetak mladih ljudi koje smo u zadnjem pogonu zatekli kako uz miziku uigrano sklapaju, lijepe i po nekoliko sati ručno bruse, a potom krpicama i uljem pažljivo poliraju namještaj koji se poslije ručno pakira.

Trebalo je puno vremena da steknu povjerenje kupaca

Dok hodamo pogonom, Mirza nam skreće pažnju na gotovu, tek ispoliranu komodu WU poznatog dizajnerskog studija Pang iz Bergama. I to je, govori, najskuplji komad namještaja u njihovom katalogu jer je njena izrada najkompleksnija. Danas su, govori, došli do faze da im se dizajneri iz cijeloga svijeta sami javljaju i šalju svoje prijedloge.

“Prije smo mi morali zvati njih”, smije se i prisjeća kako su prije desetak godina trebali veliko dizajnersko ime za svoj portfolio, pa su se javili jednom od najpoznatijih produkt dizajnera u svijetu, Karimu Rashidu. “Nismo bili sigurni hoće li pristati, no kad je vidio šta i kako radimo, napravio je 20 modela od kojih smo prihvatili nekoliko, a neki od njih se i danas proizvode”, prisjeća se.

Prodaja u inozemstvu, nastavlja Ćostović, krenula je zahvaljujući sajmovima. Nakon što su razvili prve kolekcije shvatili su da je to najvažniji alat za prodaju. Prvo izlaganje imali su u Kölnu, najznačajnijem sajmu u Evropi. Kasnije su nastavili izlagati na sajmovima u New Yorku, Šangaju, Stockholmu, a prije dvije godine su prvi put bili u Parizu.

Već na prvim sajmovima nailazili su na oduševljenje trgovaca i ostalih izlagača, no najveći problem bila je zemlja porijekla, pa im je na početku bilo izrazito teško uvjeriti ljude da je nešto što dolazi iz Bosne zbilja kvalitetno. “Mnogi kupci koje smo upoznavali nisu nikada čuli za Bosnu. Sjećam se da me jedan čovjek upitao imamo li mi ovdje struje. Ljudi su generalno bili sumnjičavi i prošli smo trnoviti put do uspjeha”, objašnjava Ćostović.

Danas opremaju dućane Hermèsa i Louisa Vuittona

Odlasci na te prve sajmove, govori, bili su im posebno uzbudljivi. “Brzo smo zapamtili sve te naše potencijalne kupce koji su dolazili iz godine u godinu i divili se kako je sve to napravljeno. Doživiš veliki aplauz, ali na tome ostane”, prisjeća se. No, treću godinu na sajmu u Kölnu stvari su se pokrenule. Ponovno ih je posjetio i jedan od potencijalnih kupaca iz Belgije.

“Taj je čovjek čitav svoj život u tom biznisu, a prodaje vrhunske brendove poput Giorgettija i Ceccottija. Kad je ponovo došao do nas i konačno napravio narudžbu, upitali smo ga zašto se na to nije odlučio prijašnjih godina. Odgovorio je da se morao uvjeriti da je to prava priča i da je želio biti siguran da ćemo opstati. Kad su se ljudi konačno uvjerili da smo ozbiljni, krenule su narudžbe kao da se džabe dijeli”, smije se Ćostović.

Danas su im najveća tržišta u Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, a puno se prodaje i po SAD-u i Aziji. Samo su u Južnoj Koreji prisutni u jedanaest trgovina s drugim top brendovima, a prodaju se i u Hong Kongu, Tajvanu i Kini gdje imaju svoje dućane. Trenutno svojim namještajem opremaju i Hermèsove dućane po svijetu. “Evo prije par dana smo poslali namještaj i za njihov dućan u Tokiju. Opremali smo i dućane Louisa Vuittona, a prije dvije godine i jedan dio seta za američki film ‘Angel has Fallen’ s Gerardom Butlerom i Morganom Freemanom u glavnim ulogama”, govori Mirza.

Iznenade se kada vide gdje je završio njihov namještaj

Artisanov namještaj nalazi se i u desetak restorana s Michelinovim zvjezdicama, a neki od njih su Ox&Klee u Kölnu, zatim čuveni Marsan s dvije Michelinove zvjezdice u Parizu i Harvest u Sankt-Peterburgu, restoran koji je proglašen u top 100 restorana u svijetu.

“Jedan od mojih najdražih projekata je sky bridge u New Yorku, dakle most koji spaja dvije zgrade, a 2017. ga je na sedamdesetom spratu izgradila kompanija American Copper Buildings. U tom mostu nalazi se lounge bar s našim foteljama, tako da sjedite u tom staklu i gledate na Empire State Building”, govori nam Armin.

Osim poznatih svjetskih restorana, Artisanov namještaj naručivali su za svoje sobe, restorane ili lounge barove i luksuzni hoteli poput Hyatt Regency Chicaga, berlinski boutique Michelberger, te Aman hoteli, a njihove stolice Neva nalaze se i u restoranu na vrhu Four Seasons hotela u Dubaiju. “Često ni sami ne znamo gdje je završio naš namještaj jer ,kad nam dolaze arhitekti, ne znamo za koga uzimaju”, objašnjava Armin i dodaje da se nebrojeno puta iznenadio kada je na Instagramu naletio na fotke hotela i restorana s njihovim namještajem.

“Ne volimo baš javno govoriti ko je sve kupovao naš namještaj, ali recimo, od naših prodavača u Londonu čuli smo da je Christian Bale umalo kupio blagovaonski stol. Bio je na snimanju u Londonu i došao je u salon kupiti neke lampe i kad je vidio naš Latus rekao je da mu je žao što je mjesec dana prije kupio neki drugi sto, a dobili smo informaciju i da Kevin Spacey ima naš namještaj”, govori Armin.

Bilo je i prijedloga da se ured Artisana otvori u Milanu

Na pitanje jesu li očekivali da će doći do tako velikog uspjeha, Armin odgovora da se očekivalo puno, ali ipak možda ne u ovakvom omjeru. “Kao što smo već rekli bilo je tu puno skepse, čak i ismijavanja, i uvijek smo se susretali s komentarom ‘ma ko će to kupiti iz Bosne”. U početku je, kaže, bilo čak i prijedloga da se otvori ured u Milanu kako bi se namještaj prodavao pod talijanski. “No, vlasnici za to nisu htjeli niti čuti. Bio je to hrabar potez, rekao bih -vizionarski”, govori.

Zadnjih godina su, naglašava Armin, u Tešanj zbog Artisana došli nebrojeni ljudi. “Naši kupci dolaze obilaziti tvornicu i usput upoznaju Bosnu i Hercegovinu. Recimo, prije dvije godine došli su nam klijenti iz Hong Konga. Poželjeli su upravo ovdje proslaviti Novu Godinu, pa smo ih nakon obilaska tvornice odveli u Sarajevo”. U sjećanju mu je ostala i jedna Holanđanka koja je svog oca za rođendan dovela u Tešanj u obilazak tvornice.

“Ta je gospođa u nekom salonu kupila naš sto, a njezin otac koji je nekada radio kao stolar, bio je toliko oduševljen izradom da je krenula u istraživanje i otkrila da se Artisan nalazi u Bosni i Hercegovini. Poslala nam je email i molila nas da im omogućimo razgledavanje tvornice. Vlasnik je toliko bio pozitivno iznenađen što su od cijelog svijeta izabrali Tešanj da im je platio hotel na Jahorini koji je radio Artisan”, opisuje Armin i dodaje da se kroz ovaj posao susreo s mnogo pozitivnih priča. Dogodila se, prisjeća se, i jedna zaruka s Artisanovim stolom.

“Jedna momak iz Zagreba odlučio je zaprositi svoju djevojku i umjesto prstena odlučio joj je pokloniti naš sto u koji se zaljubila, a kako mu nije ostalo više novca, zamolio nas je da mu napravimo simbolični drveni prsten. I naravno da smo mu ispunili tu želju”, smije se Armin.

Više im nije problem prodati, nego proizvesti

Artisan godišnje izbaci desetak novih proizvoda, no ne idu svi u prodaju. “Mi stalno razvijamo nešto novo i pokušavamo unaprijediti stvar s tehnološke strane”, govori Edo i dodaje da im je kvalitet uvijek na prvom mjestu.

“I baš zato nama nije više problem prodati, nego proizvesti. Kvalitet ne smije trpjeti i toga se držimo, pa ponekad i kasnimo s rokovima jer se ne želimo zezati s kvalitetom”, nadovezuje se Ćostović i dodaje kako se za deset godina vide kao jedni od najznačajnijih proizvođača namještaja od punog drveta u svijetu.

“Malo je svjetskih fabrika koje mogu ponuditi ovaj nivo kvaliteta, a i dosta ih je odustalo od rada s punim drvetom tako da smo već sada mnogima postali prijetnja. Mi konstantno ulažemo, a sve što naša kompanija zaradi reinvestiramo u nove hale, drvo i mašine. Strast nam je graditi brand, ostati prepoznatljiv i to nas drži da se ne uljuljamo u postojeći uspjeh”, zaključuje Ćostović.

Previous Čanak o sjevernoj Bosni i Hercegovini koja je ambiciozno i potpuno pogrešno nazvana republikom
Next Golf Fest u Sarajevu okupio ljubitelje najpopularnijih VW automobila

You might also like

Ekonomija/Biznis

Uduplana domaća proizvodnja sredstava za dezinfekciju i ličnu higijenu

Vrijednost uvoza sredstava za dezinfekciju i ličnu higijenu, kao i preparata za pranje i čišćenje u Bosnu i Hercegovinu u prvih deset mjeseci ove godine manja je za 16 miliona

Ekonomija/Biznis

Hercegovački maslinari prezadovoljni ovogodišnjim urodom

Hercegovački maslinari ovih dana imaju pune ruke posla. Na plantaži maslinara Dragana Mikulića iz Ljubuškog je oko 10.000 stabala. Urod i kvaliteta ploda ove godine su, kaže, vrhunski što će

MADE IN BOSNIA-387

Bikovi iz Bosne i Hercegovine morem do Libana

  Pored izvoza mesa za Tursku, stočari iz Bosne i Hercegovine tokom prošle godine imali su priliku i da dio prihoda ostvare izvozom žive stoke u Liban, koji je, i