Kako je Miralem Šabić postao “kisikdžija” iz Konjica, heroj svakodnevnice

U doba pandemije iznimno su vrijedne priče o ljuskoj nesebičnosti i požrtvovanosti. A, upravo naredna priča dokaz je ljudske snage, izdržljivosti, ali prije svega humanosti i odgovornosti prema svojim sugrađanima. Budi i nadu u bolje sutra.

Iz Konjica za Sarajevo svakog drugog dana Miralem Šabić ili kako ga prijatelji zovu kisikdžija Miko dovlači u svom privatnom kombiju prazne boce kisika na punjenje. Zaposlen je kao ložač u konjičkoj bolnici, a trenutno volontira u izolatoriju. RVI, sa gelerom u plućima nerijetko ove boce sam na leđima iznosi na drugi sprat izolatorija koji nema lifta. 

“Nema te prepreke koju ćemo uraditi da sve bude uredu, da naši Konjičani ozdrave i da bude sve kako treba”, rekao nam je Miralem Šabić Miko.

Priča o konjičkom izolatoriju, o nadljudskim naporima, herojima koji spašavaju ljudske živote postala je viralna nakon niza objava pacijentice Dine Alić. Kroz otvoren prozor izolatorija Dina prepričava lične ali i tegobe drugih pacijenata.

“Htjela bih vam prenijeti poruku da sam očima gledala smrt u oči i da sam vidjela šta znači borba medicinara da spase jedan ljudski život. Ja ću do života biti zahvalna ljudima koji su ovdje spašavali naše živote koji su ovdje spašavali naše živote kao vitezovi iz bajke, kao junaci iz najljepših priča. Mislim da nigdje u BiH toliko ljubavi nema, ni u jednom izolatiruju i nema takvih doktora i tehničara koji vanljudskim naproma spašavaju živote nas 22 pacijenata, a zna nas biti i više”, ispričala je Dina Alić.

Medicinari Dinu nazivaju dobro dušom izolatorija, jer svojom pozitivnošću prevalizali granice realnosti u kojoj se nalazi. Za više od 20 godina rada medicinska sestra Jevo Mirsada ne pamti teži period rada.

“Vrlo teško je ovdje raditi. Pacijenti kojima se radi RTG pluća se moraju nositi na nosilima, bez obzira radi li se o lakšim ili težim slučajevima”, poasnila je Mirsada Jevo.

“Mi smo s pacijentima zadovoljni, nadam se da su i pacijenti sa nama. Trudimo se koliko je u našoj moći da im pomognemo, da tu budemo za dodatnu čašu vode, a plus uz to i naš redovni posao”, kazao je Kenan Vapo, medicinski tehničar.

Na čelu izolatorija je mladi doktor Mirza Gačanin. Pristaje na snimanje, ali pod uslovom da se o njemu ne govori kao o heroju. Ja sam samo čovjek posvećen svom poslu, radim ono za što sam se školovao, naglašava.

“Možda jedan od najtežih primjera bilo je pomaganje pacijentu kojem nažalost nije bilo pomoći, koji je već predaleko otišao, nismo uspjeli dogovoriti transfer jer ne bi bilo smisla, to mi je najteže palo, znate tu ste, ali… Ja sa tim ne mogu da se pomorim”, rekao je dr. Gačanin.

Ekipi se pridružilo i troje volontera koje ne plaši pandemija koronavirusa i koji žele biti od pomoći svojim bolesnima sugrađanima.

“Iskreno ne bojim se mnogo situacije i nemam problema s tim da pomognem u bilo kojoj situaciji, ili bilo koliko vremena da je potrebno”, rekao je Inas Ćosić.

Dok smo snimali ovu izvrsnu ekipu, iz Sarajeva pristiže Miko sa bocama kisika. Po dolasku istovar i priprema za distribuciju.

50 kilograma prazna, a 70 kilograma puna – toliko je teška boca kisika koja je dovoljna za svega sat i pol u najtežim slučajevima. Gotovo dvostruko više vremena potrebno je da bi se ovakva boca dopremila iz Sarajeva za Konjic.

Izvor: N1