Nikaragva je optužila Njemačku da pokušava sakriti svoju podršku Izraelu od sudske kontrole, rekavši Međunarodnom sudu pravde (ICJ) da je Berlin nastavio odobravati značajan izvoz vojne opreme uprkos tome što je bio svjestan ozbiljnog rizika od genocida i drugih kršenja prava Palestinaca.
Pojavljujući se pred sudom u Hagu u utorak, Nikaragva je pozvala sudije da odbace preliminarne prigovore Njemačke i dozvole da se njen slučaj protiv Berlina nastavi do suštine.
Postupak se odnosi na navodno kršenje Konvencije o genocidu i međunarodnog humanitarnog prava od strane Njemačke u vezi s njenom navodnom podrškom ponašanju Izraela u okupiranoj Palestini.
Nikaragva je podnijela tužbu u martu 2024. godine, optužujući Njemačku da je omogućavala genocid snabdijevanjem Izraela oružjem i obustavom finansiranja agencije UN-a za palestinske izbjeglice, UNRWA.
Saslušanje u utorak fokusiralo se na argumente Berlina da sud nema nadležnost ili da su zahtjevi Nikaragve neprihvatljivi.
Njemačka je, između ostalog, tvrdila da nije postojao pravni spor između dvije zemlje kada je Nikaragva podnijela tužbu, da neki zahtjevi izlaze izvan vremenskih ograničenja njenog prihvatanja nadležnosti suda i da je Izrael nezamjenjiva treća strana čije se ponašanje ne može suditi u njegovom odsustvu.
Nikaragva je odbacila svaki prigovor, insistirajući da se slučaj odnosi na ponašanje i obaveze Njemačke, a ne Izraela.
Nikaragvanski ambasador u Holandiji, Carlos Arguello Gomez, rekao je sudu da se Managua poziva na odgovornost Njemačke u vezi s navodnim kršenjima Konvencije o genocidu, međunarodnog humanitarnog prava, palestinskog prava na samoopredjeljenje i zabrana rasne diskriminacije, rasne segregacije i aparthejda.
Tvrdnje takođe uključuju navodne povrede obaveza Njemačke da ne priznaje niti pruža pomoć u slučajevima teških povreda međunarodnog prava, kao i da istražuje, krivično goni i kažnjava međunarodne zločine, poput ratnih zločina i genocida.
Arguello je rekao da su, za razliku od nacističke Njemačke, razaranje i patnja nanesena Palestincima javno dokumentovani i “prenošeni uživo”, što je njemačkoj vladi onemogućilo da tvrdi da nije znala za rizik od teških kršenja ljudskih prava.
„Tokom protekle tri godine, ljudi širom svijeta svakog dana svjedoče strašnim scenama brutalnosti, patnje i razaranja“, rekao je. „Školska djeca u Njemačkoj su danas vjerovatno svjesnija onoga što se dešava na okupiranoj palestinskoj teritoriji, a posebno u Pojasu Gaze, nego što su njihovi preci bili svjesni užasa tokom nacističkog režima.“
Bliski politički, trgovinski i vojni odnosi Njemačke s Izraelom značili su da ona “nije mogla [ne] biti svjesna, ili je normalno trebala biti svjesna”, ozbiljnog rizika da se čine djela koja predstavljaju genocid, rekao je.
Njemačka je drugi najveći dobavljač oružja Izraelu i jedan od njegovih najvažnijih trgovinskih partnera, što Berlinu daje značajna sredstva da utiče na njegovo ponašanje, tvrdi Nikaragva.
Izvoz oružja se nastavlja
Nikaragva je podsjetila da je u svojoj naredbi iz aprila 2024. godine o odbijanju uvođenja privremenih mjera protiv Njemačke, MSP ipak podsjetio sve države na njihove obaveze u vezi s transferom oružja stranama u oružanim sukobima.
Sud je saopćio da su te obaveze bile na Njemačkoj prilikom isporuke oružja Izraelu. Nikaragva je tvrdila da je Berlin ignorisao to upozorenje.
Osporila je raniju tvrdnju Njemačke da se 98 posto dotičnog izvoza sastojalo od podređene ili zaštitne opreme. Prema podacima koje je predstavila Nikaragva, Njemačka je odobrila više od 1,15 milijardi eura (1,34 milijarde dolara) vojnog izvoza Izraelu između početka aprila 2024. i kraja juna 2026. godine.
Samo u prvoj polovini 2026. godine, Njemačka je odobrila gotovo 800 miliona eura vojnog izvoza, saopštila je Nikaragva. Informacije koje je njemačka vlada objavila neposredno prije saslušanja ukazuju na to da se 508,8 miliona eura od ovog iznosa odnosi na ratno oružje.
Licence su uključivale veliki projekt pomorske odbrane, za koji se vjeruje da uključuje podmornicu, kao i municiju, projektile, pogonska punjenja i druge bitne komponente.
Nikaragva je također istakla motore i sisteme mjenjača njemačke proizvodnje koji se koriste u izraelskim tenkovima Merkava, koji su široko raspoređeni u Gazi i okupiranoj Zapadnoj obali.
Ukupna vrijednost njemačke vojne opreme odobrene za izvoz u Izrael od 7. oktobra 2023. godine premašila je 1,5 milijardi eura (1,75 milijardi dolara), saopštila je Nikaragva sudu.
Berlin je u augustu 2025. godine najavio da će obustaviti nova odobrenja za vojnu opremu koja bi se mogla koristiti u Gazi. Nikaragva je mjeru opisala kao uglavnom simboličnu jer je dozvoljeno da se nastave isporuke po prethodno odobrenim licencama. Nova odobrenja su nastavljena u novembru 2025. godine.
Njemačka je, prema navodima Nikaragve, uvjeravala da svaku licencu zasebno procjenjuje i da od Izraela dobija garancije da će se oprema koristiti u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, što nije ispunila njene međunarodne obaveze.
Arguello je također ukazao na opsežnu trgovinu koja teče u suprotnom smjeru. Njemački sporazum o kupovini izraelskog sistema protivraketne odbrane Arrow 3, prvobitno procijenjenog na 3,5 milijardi dolara, proširen je u decembru, čime je njegova vrijednost porasla na približno 6,6 milijardi dolara.
“Ovo je opisano kao najveći ugovor o izvozu odbrane u historiji Izraela”, rekao je Arguello.
Nikaragva je tvrdila da su ovi ugovori stvorili obostrano profitabilan, dugoročan vojni odnos koji je pomogao Izraelu da se zaštiti od sankcija.
Arguello je osporio tvrdnju Njemačke da je njena podrška Izraelu dio njenog državnog razloga, ili “Staatsrasona”, koji proizlazi iz njene historijske odgovornosti za Holokaust.
„Suđenje ratnim zločincima u Nürnbergu bilo je za višestruke zločine protiv čovječnosti u cjelini, a ne samo za jevrejski Holokaust“, rekao je. „Ako postoji iskreni moralni imperativ koji opravdava ovaj državni razlog, to mora biti odgovornost za sve ove zločine protiv čovječnosti i trebalo bi uključivati obavezu da se učini sve što je moguće da se ovo spriječi da se dogodi drugim ljudskim bićima.“
“Iskren državni razlog bi značio da Njemačka čini sve što je moguće kako bi zaustavila zločine koje Izrael čini protiv palestinskog naroda.”
Dužnost Njemačke da spriječi genocid
Ključni prigovor Njemačke zasniva se na “principu monetarnog zlata”, prema kojem Međunarodni sud pravde uglavnom ne može odlučivati o slučaju ako bi pravna odgovornost odsutne države koja nije dala saglasnost predstavljala sam predmet njegove presude.
Njemačka tvrdi da sud nije mogao odlučiti da li je Berlin propustio spriječiti ili olakšati kršenja zakona, a da prethodno ne utvrdi da je Izrael počinio osnovna nezakonita djela.
Nikaragva je odbacila taj argument, rekavši da nije tražila od suda da presudi da je Izrael odgovoran ili da donese bilo kakvu obavezujuću presudu za Izrael.
U svojim podnescima traži od suda da utvrdi da li je Njemačka prekršila vlastite obaveze i da naloži Berlinu da u potpunosti obešteti štetu uzrokovanu vlastitim međunarodno nezakonitim djelima.
Izraelsko ponašanje je bila činjenična pozadina na osnovu koje će se procijeniti postupci Njemačke, ali slučaj nije zahtijevao presudu o međunarodnoj odgovornosti Izraela, rekao je advokat Nikaragve Alain Pellet.
Za mnoge tvrdnje Nikaragve, bilo je dovoljno utvrditi da je postojao ozbiljan rizik od genocida ili drugih teških kršenja ljudskih prava, umjesto da se konačno dokaže da je Izrael odgovoran za genocid.
Obaveza sprječavanja genocida nastaje kada država zna, ili bi normalno trebala znati, za ozbiljan rizik da će biti počinjen genocid, saopštila je Nikaragva. Od tog trenutka, mora koristiti sva razumno dostupna sredstva da ga odvrati ili spriječi.
Ovo je obaveza ponašanja, a ne garancija da će se zabranjeni ishod izbjeći.
Nikaragva je saopštila da je sposobnost Njemačke da utiče na Izrael “neosporna” zbog bliskih političkih, vojnih i ekonomskih veza između dvije države.
Pellet je priznao da je MSP prethodno, 2007. godine, izjavio da država u konačnici može biti odgovorna za neuspjeh u sprječavanju genocida samo ako se genocid zaista dogodio. Ali je tvrdio da dužnost djelovanja nastaje ranije, u trenutku kada ozbiljan rizik postane poznat.
“Obaveza sprječavanja i odgovarajuća dužnost djelovanja nastaju za državu u trenutku kada postane svjesna, ili je normalno trebala postati svjesna, postojanja ozbiljnog rizika da će biti počinjen genocid”, rekao je.
Čekanje da se genocid ili zločini protiv čovječnosti završe prije nego što se riješi neuspjeh u njihovom sprječavanju bilo bi “apsurdno”, rekao je, jer bi to osujetilo svrhu relevantnih obaveza.
Nikaragva je naglasila da se ozbiljna opasnost sada ostvarila i da se genocid nastavlja u Gazi i drugim dijelovima okupirane Palestine.
“Tragično, genocid se dogodio i nastavlja se događati, ne samo u Pojasu Gaze već i na cijeloj okupiranoj palestinskoj teritoriji, uključujući Istočni Jerusalem”, rekao je Pellet sudu u prezentaciji na francuskom jeziku.
“Najteža kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, koja sve države imaju dužnost – zakonsku obavezu – spriječiti, nastavljaju se; a pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje se uskraćuje više nego ikad.”
Aparthejd i rasna diskriminacija
Nikaragva je također branila nadležnost suda nad svojim tvrdnjama koje se tiču rasne diskriminacije, rasne segregacije i aparthejda.
Advokat Ardi Imseis rekao je da ove zabrane ne proizlaze isključivo iz Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (Cerd). One su također dio običajnog međunarodnog prava, međunarodnog humanitarnog prava i drugih ugovornih obaveza.
MSP je prethodno priznao zabranu rasne diskriminacije kao obavezu prema međunarodnoj zajednici u cjelini. Također je utvrdio da je ta zabrana temeljna komponenta humanitarnog prava.
Nikaragva je tvrdila da zahtjevi koji proizlaze iz ovih nezavisnih pravnih tijela shodno tome spadaju pod njemačku fakultativnu izjavu o prihvatanju nadležnosti suda.
Njemačka je tvrdila da ključni zahtjevi ne spadaju u njenu deklaraciju o prihvatanju nadležnosti Međunarodnog suda pravde samo nad sporovima koji se tiču činjenica ili situacija nakon 30. aprila 2008. godine.
Ali Nikaragva je saopštila da je “pravi uzrok” slučaja nedavno ponašanje Berlina, posebno odobrenja za izvoz oružja i druga podrška Izraelu nakon oktobra 2023. godine, dok je dugogodišnji odnos zemalja samo historijska pozadina.
Nikaragva bi trebala održati drugu rundu usmenih izlaganja u četvrtak, kada će također iznijeti svoje konačne argumente.
Ako sud prihvati argumente Nikaragve, slučaj će se nastaviti, ali bi moglo proći nekoliko godina dok se ne donese konačna presuda.
MSP trenutno saslušava zaseban slučaj koji je Južna Afrika pokrenula protiv Izraela, optužujući ga za kršenje Konvencije o genocidu u ratu protiv Gaze od oktobra 2023.
Panel eminentnih stručnjaka UN-a, kao i najveće svjetsko udruženje stručnjaka za genocid, već su zaključili da izraelska kampanja u Gazi predstavlja zločin genocida.
Krhko primirje, dogovoreno uz posredovanje SAD-a, na snazi je od oktobra prošle godine. Ali od tada je Izrael ubio najmanje 1.300 Palestinaca u Gazi, čime je broj žrtava genocida porastao na preko 73.651. Hiljade drugih se vode kao nestali i pretpostavlja se da su mrtvi pod ruševinama. – piše Middle East Eye.
