Kako su humanitarci iz naše zemlje razveselili sirijsku djecu

Kako su humanitarci iz naše zemlje razveselili sirijsku djecu

Bosanskohercegovačka humanitarna organizacija MFS-EMMAUS nastavila je sa humanitarnim akcijama. Prije šest dana iz Klokotnice, sjedišta ove organizacije, krenuo je humanitarni konvoj sa pet šlepera brašna za pomoć Siriji.

Konvoj je stigao na odredište, a po dolasku u Siriju humanitarci iz Bosne i Hercegovine obradovali su malu grupu dječaka. Naime, konvoj je pratilo i nekoliko uposlenika ove organizacije koji će direktno uručiti prikupljenu pomoć i koji će biti uključeni u humanitarni rad na terenu.

Među njima je i Elmedin Škrebo, rukovodilac sektora za razvoj i saradnju u MFS-EMMAUS-u, koji je podsjetio da su prvi konvoj sa 25 tona brašna poslali 14. decembra prošle godine. Inače, Škrebo je selektor reprezentacije beskućnika BiH, a i u Siriji nije mogao bez fudbala, piše Faktor.

Na svom Facebook profilu ‘ispričao’ je zanimljiv susret sa sirijskim dječacima.

– Bio je to moj najdraži poraz u igri na male… – napisao je Škrebo, a potom ‘ispričao’ dirlkjivu priču:

– Sve je počelo našim ‘nepropisnim’ parkiranjem vozila ispred gola na koji su loptu šutala sirijska djeca okupljena na ulici ispred kuće u kojoj je zbrinuto nekoliko siročadi i majki sa djecom izbjeglih iz Sirije, a kojima smo došli u posjetu. Nisam ni stigao ugasiti vozilo a već se desetak dječaka našlo ispred kako bi me spriječili da tu parkiram.

Podsjetilo me to na djetinjstvo i mahalske igre na male, kada bih najradije bacio stativu (kamen) na vozilo koje nam prekine najdražu igru, obećavajuću kontru i ‘čist’ gol. Naravno, pomjerio sam auto na sigurnu zonu, ali prije toga moji saputnici, kolege već su iskočili na teren i izazvali dječicu na borbu. Djeca su već tada počela da slave pobjedu, ali ne onu u igri, nego onu u srcu, u svojim glavama, u kojima nije bilo više mjesta za brigu, tjeskobu ili strah od neprijatelja. Da smo imali više vremena i koji kilogram manje utakmica bi trajala do okončanja sukoba u Siriji.

Međutim, morali smo pružiti ruku sirijskoj djeci i priznati im poraz, ali i poraz cijelog čovječanstva. Držeći njihove ruke i milujući ih po glavama kroz glavu mi se vratiše sve one slike koje sam do kasno u noć listao po internetu, i osuđivao sebe i druge, osjećao se nemoćnim kao nikada do tada u životu, moleći Boga za njihovo dobro, jer ja im ga nisam mogao dati.

I dok su mi pluća bila stisnuta od loše forme, u trenutku sam počeo osjećati neko olakšanje, kao da mi je u grudni koš ušao miris njihovog halala. I danas, kada je moj poraz na male značio dječiju pobjedu, dječiju sreću, i zaborav nedavno proživljenog, osjećam da je naša misija uspjela.

Svi akteri današnje utakmice igrane između ekipa djece sirijskih izbjeglica i tima MFS – EMMAUS-a koristeći se svima razumljivim jezikom sporta, ljubavi, brige i solidarnosti, pomogli su jedni drugima pronaći unutrašnje zadovoljstvo. Na kraju rezultat je bio 4:5 za sirijsku djecu. Simbolično, za pet dječijih golova naših pet šlepera brašna. Dao Bog pa da bude još golova…

Previous Naselja bosanske srednjevjekovne države: Prozor u Rami
Next Zašto se žuri hrvatskoj politici da 'reorganizuje' Bosnu i Hercegovinu?

You might also like

BAŠTINA

Tragom dobrih Bošnjana: Hiža dobrog zbora Azira Šabića u Kalesiji

U Gornjim Raincima u općini Kalesija, ondje gdje Podrinjci prognani iz svojih domova napraviše naselje od 450 kuća i odmilja ga nazvaše Malom Kamenicom, jedan je čovjek snio o izgradnji

ŽIVOT

Šta je Čehinju privuklo u Srebrenicu: ‘Život je ovdje više prirodan. Na Zapadu su veze između ljudi porušene’

Mlada Čehinja Marketa Slavkova-Maja nikada nije mogla ni sanjati da će doći da živi u Srebrenici, o kojoj je preko medija čula sve same strahote. Za nju je Balkan mjesto,

ŽIVOT

Srebrenik: Supruzi poginulog borca uručeni ključevi novoizgrađene kuće

Gradonačelnik Srebrenika Nihad Omerović uručio je ključeve novoizgrađene kuće Behiji Fejzić iz Gornje Tinje kod Srebrenika, supruzi poginulog borca Armije RBiH, koja je u januaru ove godine ostala bez svog