Više od 600 godina nakon što je Ibn Haldun napisao djelo Al Muqaddimah, stručnjaci kažu da njegove ideje nude okvir za razumijevanje zašto geografija i dalje oblikuje moderne sukobe poput Hormuške krize.
U svom značajnom djelu Al Muqaddimah ( Uvod ), arapski historičar iz 14. stoljeća Ibn Haldun uveo je koncepte koji i danas utječu na političku misao, poput Asabije, koji se odnosi na grupnu solidarnost ukorijenjenu u kolektivnom identitetu.
Među njima je bilo i njegovo uvjerenje da geografija i klima, uz društvenu koheziju, igraju odlučujuću ulogu u oblikovanju političkih događaja i vojnih sukoba.
Više od šest vijekova nakon njegove smrti, stručnjaci kažu da su Ibn Haldunove ideje i dalje izuzetno relevantne za trenutne tenzije u Hormuškom moreuzu između Sjedinjenih Država i Irana.
Uprkos ogromnoj vojnoj neravnoteži između dvije zemlje, Teheran je iskoristio svoj geografski položaj da izazove Washington na načine koji odražavaju teorije naučnika.
„U konačnici, napetost oko Hormuškog moreuza potvrđuje fundamentalni uvid Ibn Halduna u moderno doba: historiju ne oblikuju samo namjere vođa i veličina vojski, već i geografski teren na kojem društva djeluju“, kaže za TRT World Kadir Canatan, sociolog na Univerzitetu Duzce i stručnjak za Ibn Haldunovo djelo.
Iako SAD ostaju dominantna svjetska vojna i ekonomska sila, Trumpova administracija se našla ograničena u Zaljevu daleko slabijim protivnikom.
Iran je iskoristio svoj strateški položaj duž Hormuškog moreuza – jedne od najvažnijih svjetskih naftnih trgovačkih tačaka – kao ekonomski pritisak na Washington.
Hormuški moreuz je ključna prometna tačka na naftom bogatom Bliskom istoku, koji prolazi preko iranske obale. Mapa: Enes Danis
Protežući se samo nekoliko kilometara na svom najužem dijelu, Hormuški moreuz prevozi otprilike 20 do 25 posto svjetske pomorske trgovine naftom, kao i značajne količine ukapljenog prirodnog plina.
Svaki poremećaj u tom području proteže se daleko izvan rivalstva SAD-a i Irana, s implikacijama na politiku Perzijskog zaljeva, globalna energetska tržišta i širu ekonomiju.
„Da je Ibn Haldun danas živ, vjerovatno bi smatrao Hormuz jednim od najjasnijih savremenih primjera transformacije geografije u politiku i ekonomiju“, kaže Canatan.
Geografija može pomoći u ublažavanju razlika u vojnoj moći, ovisno o tome gdje se sukob odvija. Iako SAD posjeduju ogromnu vojnu nadmoć, iranska obala duž tjesnaca, obližnja ostrva, pomorske baze te raketni i dronovi daju iranskoj strani značajnu stratešku prednost u tom području.
„Iran ne mora poraziti američku mornaricu u otvorenom ratu; samo ugrožavanje prolaza nekoliko brodova, povećanje mogućnosti mina ili promjena proračuna rizika osiguravajućih kompanija dovoljno je da uspori globalnu trgovinu“, kaže Canatan.
Uski plovni putevi poput Hormuškog moreuza daju regionalnoj sili poput Irana prednost nad globalnom supersilom, dodaje on.
Može li geografija diktirati?
Iako zemlje Perzijskog zaliva poput Saudijske Arabije i UAE traže alternativne rute za izvoz nafte, takvi napori će potrajati. Više od 80 posto globalne trgovine prevozi se morem.
Kao rezultat toga, zaustavljanje rada jednog od ovih prometnih grla, čak i na kratko vrijeme, može dovesti do “ekonomskih šokova”, napisao je u martu Alex Mills, stručnjak za međunarodnu trgovinu.
„Dugotrajno zatvaranje bi u najboljem slučaju moglo lahko izazvati dugoročne globalne poremećaje, a u najgorem veliku krizu.“
„Iran je pokazao koliko lahko strateški pozicionirana zemlja može stvoriti globalne ekonomske šokove. Geopolitički duh je pušten iz boce: iskorištavanjem geografije za poremećaj globalne trgovine, zemlje mogu ojačati svoju stratešku poziciju uz relativno nisku cijenu“, dodao je.
„Posljedice bi mogle biti daleko teže ako bi takav utjecaj imala nacija sa stabilnom ekonomijom ili najsavremenijom mornaricom“, rekao je, misleći na krhke iranske finansije i slabe pomorske snage zemlje, čija je većina ratnih brodova potopljena u zajedničkim američko-izraelskim vojnim napadima.
Uprkos Millsovom naglasku na rastućem značaju geografije nakon napetosti između Irana i SAD-a, stručnjaci upozoravaju da se Ibn Haldunove ideje ne svode na popularnu frazu ” geografija je sudbina “.
Iako se fraza “geografija je sudbina” često pripisuje Ibn Haldunu, stručnjaci kažu da on nikada nije koristio te riječi u svojim spisima.
Canatan također upozorava da se geografija ne tretira kao sudbina. On kaže da je Ibn Haldun geografiju posmatrao samo kao jedan dio šireg okvira koji je također uključivao dinamiku asabije , odnosno društvene kohezije.
„Da koristimo Ibn Haldunove koncepte, povoljna geografija može se transformirati u trajnu moć samo kada se kombinira sa snažnom asabijom (društvenom solidarnošću), organiziranim mulkom (suverenom vlašću/državnom strukturom) i dovoljnim ekonomskim resursima“, kaže on.
Iako je Iran pokazao otpornost usred sukoba između SAD-a i Izraela, Teheran se i dalje suočava sa značajnim ranjivostima, uključujući ekonomske poteškoće, političku izolaciju i domaće nezadovoljstvo, što dugoročni tok sukoba ostavlja neizvjesnim.
Tahsin Gorgun, stručnjak za islamsku misao na Univerzitetu Istanbul 29. maj, također vidi paralele između Ibn Haldunovih ideja i trenutnih tenzija u Hormuzu.
Poput Canatana, on kaže da Ibn Haldun nije smatrao geografiju jedinom odrednicom političkih pitanja, već ju je razmatrao zajedno s klimom i reljefnim oblicima.
Ipak, Gorgun vjeruje da Ibn Haldunov naglasak na geografiju pomaže u objašnjavanju trenutne blokade u Hormuškom moreuzu.
Ibn Haldun je rođen u Tunisu, ali su mu preci bili emigranti iz Andaluzije, današnje Španije.
„Iako bilo koja država (SAD i Izrael) može imati moćnu vojsku, mogla bi se suočiti s vlastitim ograničenjima ako naiđe na određenu geografsku prepreku poput Hormuškog moreuza“, rekao je Gorgun za TRT World.
Tokom Hladnog rata, činilo se da rakete dugog dometa umanjuju važnost geografije.
Ali od raspada Sovjetskog Saveza, geografija je ponovo dobila na značaju usred tenzija u regijama poput Balkana i Kavkaza, kaže Mehmet Akif Kayapinar, vanredni profesor na Institutu za islamske studije Univerziteta u Istanbulu.
On ukazuje na rastući korpus literature o toj temi, uključujući i djelo Roberta Kaplana ” Osveta geografije” , kao dokaz obnovljenog interesa za utjecaj geografije na globalnu politiku.
Međutim, Kayapinar je manje uvjeren da se Ibn Haldunove ideje mogu direktno primijeniti na trenutnu Hormušku krizu.
„Njegova analiza ima za cilj tumačenje dugoročnih političkih dešavanja, a ne kratkoročnih događaja poput trenutne krize u Hormuzu“, rekao je Kayapinar za TRT World.
Geografija Zaljeva je također važna
Geografija je također oblikovala složen odnos između Irana s većinskim šiitskim stanovništvom i njegovih sunitskih arapskih susjeda s druge strane Zaljeva.
Zaljevske države bogate naftom i plinom – uključujući Kuvajt, Katar, Bahrein, UAE i Oman – leže direktno preko puta Irana, stvarajući neizbježan geografski odnos s Teheranom.
Iako mnoge zaljevske države imaju američke vojne baze i održavaju bliske sigurnosne veze s Washingtonom, one su također nastojale očuvati radne odnose s Iranom, pomažući da trgovina kroz Hormuški tjesnac bude uglavnom neprekinuta sve do trenutne krize.
„Geografska blizina nameće različite vrste odnosa. Čak i neprijateljstvo ima svoje granice. Stoga, ako strane donekle razmisle o toj blizini, mogle bi zaključiti da je život u miru i slozi u najboljem interesu svih“, kaže Gorgun, misleći na napetosti između Irana i Zaljeva.
Gorgun također vidi paralele između Ibn Haldunovih ideja i širih tenzija između Irana i susjednih arapskih država, uključujući zemlje poput Jordana koje su domaćini američkim vojnim snagama.
Prema Gorgunu, Iran je razvio jači osjećaj asabije (pripadnosti) kroz svoj perzijski historijski identitet i šiitsku političku tradiciju.
Nasuprot tome, on tvrdi da su mnoge zaljevske države nastale iz političkih aranžmana nakon Prvog svjetskog rata koje su oblikovale zapadne sile, što im je dalo relativno slabiju društvenu koheziju.
Gorgun kaže da je Ibn Haldun tvrdio da predislamskim arapskim plemenima nedostaje kohezija potrebna za izgradnju trajne države sve dok ih nije ujedinila vjerska poruka poslanika Muhameda.
Primjenjujući taj okvir na danas, Gorgun tvrdi da se neke zaljevske monarhije uveliko oslanjaju na vanjske saveze, što je Ibn Haldun smatrao slabljenjem političke nezavisnosti.
S druge strane, Gorgun kaže da je strateška lokacija Irana, zajedno s partnerstvima s Rusijom i Kinom, ojačala njegov geopolitički položaj.
„Sila koja je svjesna svoje geografske dubine i posjeduje snažan osjećaj asabije može projicirati silu koja daleko nadmašuje moć koju zapravo posjeduje“, kaže on, misleći na napetosti između Irana i SAD-a.
„Ovo je nešto što je utkano u Ibn Haldunovu misao. Da je danas živ, analizirao bi situaciju na ovaj način.“
Canatan se slaže.
„Superiorna vojna tehnologija ne može automatski prevladati snažnu asabiju“, kaže on.
Ali on također dodaje da sama asabija ne garantuje pobjedu.
„To može vremenom erodirati ako nije podržano institucionalnim kapacitetima, ekonomskim resursima i dobrim upravljanjem“, kaže Canatan za TRT World, misleći na ranjivosti Irana.
„Za Ibn Halduna, odlučujuće pitanje nije koja strana posjeduje najmoćnije oružje, već koja strana može održati svoju solidarnost, finansijske kapacitete, društveno strpljenje i saveze tokom najdužeg perioda.“
