Tokom protekle sedmice, stotine Palestinaca spakovalo je svoje stvari i demontiralo svoje šatore u južnim i centralnim guvernoratima Gaze , okupivši se na najbližoj tački kontrolnom punktu Netzarim.
Ove scene, koje počinju u ponedjeljak 27. januara, dolaze nakon implementacije sporazuma o prekidu vatre između Hamasa i Izraela , u kojem su, nakon više od godinu dana genocida, Palestinci osigurali prolaz u zamjenu za predaju izraelskog zarobljenika Arbela Yehuda i nekoliko drugih.
Scene koje se široko dijele na društvenim mrežama, također prikazuju automobile i kamione prepune ljudi, njihova vozila natrpana madracima, ćebadima i osnovnim stvarima.
Za mnoge koji putuju duž obalne ceste Rashad i ceste Salah al-Din, kako automobilom tako i pješice, iskustvo je bilo neodoljivo – mješavina radosti, gubitka i šoka – dok su svjedočili skoro potpunom uništenju siromašne, blokirane enklave.
‘Biblijska kiša uništenja bez presedana’
U oktobru 2024., godinu dana nakon što je Izrael pokrenuo napad na Gazu , za koji je Međunarodni sud pravde (ICJ) smatrao da bi uvjerljivo mogao predstavljati genocid, nezavisni istražitelj UN-a za pravo na adekvatan smještaj, Balakrishnan Rajagopal , opisao je pojas Gaze kao podvrgnuti “biblijskoj kiši razaranja bez presedana”.
Balakrishnan je naveo da je do januara 2024. između 60% i 70% kuća u Gazi bilo uništeno, dok je sjeverni region pretrpio stopu uništenja od 82%. On je naglasio da se situacija od tada značajno pogoršala.
On je također upozorio da će obnova biti moguća samo ako se okonča okupacija Izraela i obezbijedi odgovarajuća finansijska sredstva. Čak je i tada, naveo je on, kontaminacija podzemnih voda i tla dostigla “katastrofalan nivo”, do te mjere da bi bilo nemoguće da se ljudi vrate svom normalnom životu “unutar ove generacije”.
Odmjeravajući izraelsko uništenje, Ured za medije Vlade Gaze naveo je da je Izrael uništio preko 90 posto zgrada i infrastrukture u dvije sjeverne provincije tokom rata. Dodali su da je “Gradu Gaze i Sjevernoj Gazi odmah potrebno 135.000 šatora i karavana (mobilnih stambenih jedinica)”.
Dugo očekivana okupljanja
Izvještavajući ovog ponedjeljka, palestinski sigurnosni zvaničnik u Gazi rekao je da je preko 200.000 raseljenih Palestinaca stiglo do grada Gaze i sjevernih regija “unutar prva dva sata” nakon što im je dozvoljeno da putuju na sjever.
Policijska služba Gaze je također navela da je stotine policajaca stacionirano duž oba autoputa kako bi organizirali i osigurali njihov prolaz.
Usred pružene pomoći, na jedva prepoznatljivim ulicama sjevernih guvernerata, koji su sada vrvi od sve većeg broja ljudi, mnogi Palestinci grozničavo iščekuju povratak svojih rođaka.
Hanan Zaaneen sa zebnjom čeka da joj se djeca vrate sa juga, a pogled joj skače lijevo-desno. “Jedva čekam da se moja djeca vrate. Neka mi ih naš Gospodar vrati zdrave i zdrave”, kaže ona za Al-Araby Al-Jadeed , sestrinsko izdanje New Araba na arapskom jeziku.
Hanan, koja živi u Beit Hanounu na sjeveroistoku Gaze, dodaje: “Hvala Bogu, put se otvorio. Konačno ću vidjeti svoju djecu nakon više od godinu dana. Ako Bog da, obnovićemo naše domove. Do tada ćemo postaviti šator i živjeti u njemu jer nam je okupacija bombardovala kuću.”
Muhammad Halaweh također dijeli svoju priču. Ranije ove sedmice, on je od 5:30 sati sa porodicom čekao povratak svojih rođaka.
“Čekam svoju kćer, brata i mnoge druge voljene. Velika je pobjeda što se konačno vraćaju nakon toliko patnje u proteklih 15 mjeseci”, objašnjava on.
Kada dođe njegova porodica, emocije preplave i njega i njegovu suprugu, i oni se slome, nekontrolirano plačući.
„Moja osjećanja se ne mogu opisati“, kaže, dok mu suze teku niz lice. “Hvala Bogu, ponovo sam se ujedinio sa svojom porodicom nakon što nas je okupacija razdvojila tokom rata. Mi smo postojan narod, koji brani svoju zemlju. Uprkos svim razaranjima u Pojasu Gaze, mi ćemo je obnoviti jer smo mi ljudi koji zaslužuju život.”
Subhi Arafat se vratio samo nekoliko sati nakon što ga je prošle subote obuzela frustracija kada ga je izraelska vojska spriječila da krene prema gradu Gazi.
Dok se pješke kreće prema sjeveru, obuzima ga osjećaj nade i radosti dok gleda raseljene ljude kako se vraćaju kući obalnim putem.
„Ova osjećanja su neizreciva“, kaže on.
Dodaje: „Ovo je trenutak koji sam čekao mjesecima prisilnog raseljavanja. Vraćam se pješice sa dva moja brata i nekoliko prijatelja.
“U međuvremenu, moj stariji brat Muhamed će se vratiti automobilom sa ženama, djecom i nekim osnovnim potrepštinama putem Salah al-Din. Naći ćemo se u okrugu Sheikh Radwan , sjevernog grada Gaze. Tada ćemo saznati sudbinu našeg doma i susjedstva.”
Fayez Miqdad također govori o putu kući. Iscrpljen, ali odlučan, hoda polahko.
„Uprkos dugom i teškom putu, moja osjećanja se ne mogu opisati“, kaže on. „Konačno, vraćamo se u sjevernu Gazu — uprkos svim onima koji su se urotili protiv palestinskog naroda.“
Brzo prepričava: „Raseljeni smo na početku rata i božjom milošću vraćamo se svojim kućama. Ostaćemo ovdje, u Pojasu Gaze, i nećemo otići ni u jednu drugu zemlju. Idem pravo u svoj dom u kampu Šati u zapadnom gradu Gaze. Naša porodica će ponovo biti zajedno.”
Imad Farina se ponovo ujedinio sa svojom porodicom na obalnom putu Rašida i kaže za Al-Araby Al-Jadeed : “Nikad nisam zamišljao da ću se vratiti u svoje rodno mjesto u Sheikh Radwanu, sjevernom gradu Gaze, usred ovog genocida koji nije poštedio ništa i nikoga. Porodica i ja proveli smo posljednju noć na brdu al-Nuwairi na ulazu u kamp Nuseirat .”
“Bila je to teška noć”, nastavlja on. “Pogotovo nakon što nam je okupacija prvobitno odbila da se vratimo u sjeverni dio Pojasa. Ali kada se put otvorio, vratili smo se u život. Ovaj rat je bio razoran, a mi smo pretrpjeli nezamislive patnje, posebno odvajanje od našeg porodica – bilo je izuzetno teško.”
Younes Abed, po dolasku, počinje da grli članove svoje porodice jednog po jednog.
Sa suzama koje su mu tekle niz obraze, kaže: “Hvala Bogu. Sretan sam. Konačno sam ponovo sa svojom porodicom, a oni su sigurni nakon dugog perioda raseljenja.”
Shadi Abu Sala’a, još jedan mladić koji se vraća kući, kaže da se osjeća kao da je “ponovo rođen”.
Nakon dužeg perioda raseljenja u Rafi, sada se vraća svojoj kući i rodnom mjestu u kampu Jabalia .
„Čim stignem na lokaciju svoje kuće, postaviću šator iznad ruševina“, kaže on. “Ako Bog da, život u Gazi će se vratiti na staro kako je bio prije agresije. Gaza je nama najljepše mjesto na svijetu.”
Ništa ne može pokvariti duh Palestinaca
Uprkos brutalnoj izraelskoj kampanji u sjevernoj Gazi, koja je izgleda imala za cilj trajnu depopulaciju tog područja , jedna stvar ostaje jasna: ništa ne može pokvariti duh Palestinaca.
Trenutno se sporazum o prekidu vatre u Gazi provodi u tri faze. Uslovi prve faze, koja traje 42 dana, uključuju prekid vatre, povlačenje izraelskih snaga iz gusto naseljenih područja i razmjenu zarobljenika.
Osim toga, sporazum predviđa povratak raseljenih u njihove domove u Pojasu i olakšavanje putovanja u inostranstvo za bolesnike i ranjene na liječenje.