Nakon hapšenja Behudina Husića i Edina Vranja…
Ima li kraja hapšenjima ljudi iz “zaštićenih zona ” UN-a ?
Dok Nedžad Hasić, Ahmo Harbaš i Behudin Husić , koji su posljednji nakon genocida u Srebrenici živi stigli 11.maja 1996. godine do puta Kalesija – Zvornik, a IFOR ih predao policiji RS, sve do danas traje njihova golgota kojoj se kraj ne nazire. Prebijani u Zvorniku, vođeni i do pećina u Podžeplju i tamo prebijani, prošli torture kazamata i u Bijeljini, a onda dobili ukupno 51 godinu zatvora za navodno ubistvo četiri srpske drvosječe. Nedžad i Ahmo po 20, Behudin 11 godina robije. Bili su krivi jer su ostali živi !
Priznanja iznuđena prebijanjem, na montiranom suđenju kao dokaz umjesto 5 našlo se šest pušaka, čak se vještak dr. Zoran Stanković nije mogao izjasniti jesu li ugljenisani ostaci ljudski i je li riječ o ljudima za čije su ubistvo suđeni Srebreničani. Ali, sud u Bijeljini je osudio Srebreničane, a uskoro je postignut dogovor da se izvrši razmjena – Srebreničani su prebačeni u tuzlanski zatvor, a trojica pravosnažno osuđenih pripadnika VRS iz Zenice u zatvor Kula da bi ih tadašnji predsjednik RS Nikola Poplašen odmah nezakonito pomilovao i oni se više i ne sjećaju da su bili pravosnažno presuđeni ratni zločinci. Presuda Srebreničanima, koji su iz Tuzle pušteni kućama, kasnije je poništena i naloženo je novo suđenje. Srebreničani nisu smjeli opet na suđenje u Bijeljinu, krili su se 25 godina, postali ljudi koji su živi, ali ne postoje.
Onda je uhapšen Nedžad Hasić i kasnije pušten da novo suđenje dočeka na slobodi. Danas je uhapšen i Behudin Husić, a Ministarstvo pravde BiH sa ministrom Josipom Grubešom dvije godine je, po potjernici iz Bijeljine, od Švicarske tražilo izručenje Ahme Harbaša, koji u toj zemlji ima trajni azil. Očito demokratska Švicarska i njeno pravosuđe iznad svega poštuju pravdu, a ne podnose montirane optužnice. Ahmo Harbap ne smije nigdje iz Švicarske, ni na dženazu bratu, koji je žrtva genocida jer mu je nad glavom potjernica.
Ali, BH pravosuđe nikad nije ispitalo ekspresna nezakonita pomilovanja vojvode Nikole Poplašena. I Behudin Husić ode u zatvor, kriv što je među zadnjim preživjelim u genocidu.
Edin Vranj je nekadašnji policijski funkcioner u FBiH, bio je među braniteljima Goražda u opsadi koja je trajala 1.336 dana i gdjesu četnici ubili oko 2.000 civila, među njima 148 djece. Uhapšen je na graničnom prijelazu prema Srbiji, tereti ga se za navodni ratni zločin i odmah mu je određen mjesec pritvora. U svojim današnjim istupima prof. Sandi Dizdarević iz Mostara i poslanik, bivši visoki federalni policijski funkcioner Zlatko Miletić govorili su da bi BiH trebala recipročno hapsiti državljane Srbije, njih sesetine hiljada, koji su učestvovali ili bili prisutni u vrijeme počinjenja stravičnih ratnih zločina. Advokat Vlado Adamović založio se da se Edinu Vranju što prije obezbijede jaki advokati uz insistiranje da se kaže je li potjernica bila zbog sumnje na ratni zločin , a koju je Tužiteljstvo BiH proglasilo neosnovanom 2018. godine.
Edin Vranj je treći Bošnjak koji je u zatvoru u Srbiji. Tamo je već treću godinu Husein Mujanović, koji je bio osuđen na 10 godina robije, a onda presuda poništena i naloženo novo suđenje jer sud nije dozvolio da se pojavi ni jedan svjedok Mujanovićeve odbrane. Sudi se i Osmanu Osmanoviću iz Brčkog, Srbija je da puta hapsila i Krekinog rudara Muhameda Brkića, koji samo ima isto ime i prezime kao kao i već dugo rahmetli Muhamed Brkić, kojeg su optuživali za Brčansku maltu. O Tuzlaku Iliji Jurišiću i njegove 3 i po godine robijanja sa najvećim kriminalcima u Srbiji, koji je do pravde i razbijanja lažne optužnice stigao potpuno uništen i teško bolestan da i ne govorimo.
Prema posljednjim vijestima, Ministarstvo vanjskih poslova BiH upozorilo je građane BiH da ne putuju u Srbiju. Jer, imaju oni spiskovi od 2.500, neki pominju čak i 3.600 imena, napravljenih u RS. I ne bi čudila ni nova hapšenja. Zato Behudinu Husiću i Edinu Vranju treba hitno osigurati najbolje branitelje i pobrinuti se da se dođe do istine ! Sutra ćemo nekim institucijama i pravosudu BiH postaviti više pitanja. Jer, Bože moj, ima li kraja zulumu u kojem žrtva postaje krivać, dok se ledenim zidom šutnje kriju lokacije masovnih grobnica pa majke Srebrenice i Podrinja umiru, a da nisu našle ni kost svoje djece…, napisao je poznati bosanski novinar i reporter.
A više o slučaju Heseina Mujanovića govorila je njegova supruga Mirsada Mujanović…
