Komšić u Beču: Nametanje Zakona o zabrani negiranja genocida nije samo civilizacijski čin nego i dug svijeta prema žrtvama

Na poziv Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Austriji, a povodom obilježavanja 26. godišnjice genocida u Srebrenici, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, obratio se u nedjelju na javnom skupu u Beču.

Kako je kazao, ono što je učinjeno u tih nekoliko dana mjeseca jula 1995. godine, kada je takozvana Vojska Republike srpske ubila više od osam hiljada muškaraca i dječaka uz prećutno odobravanje i logističku pomoć Slobodana Miloševića, odnosno političkog i vojnog rukovodstva Srbije, predstavljalo je završni, konačni i najsvirepiji čin genocida nad Bošnjacima koji je sistematski provođen od 1992. do 1995. godine, gotovo na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, od Prijedora do Srebrenice, od Ključa do Vlasenice, od Višegrada do Sarajeva.

– Zločin je u glavama srpske intelektualne elite, u prvom redu SANU-a, osmišljen još sredinom osamdesetih godina, zločin koji je isplaniran od Karadžićeve i Krajišnikove antiustavne i zločinačke skupštine, na samom početku srbijanske agresije nad Republikom Bosnom i Hercegovinom – dodao je Komšić.

Ni priprema ni realizacija zločina genocida nad Bošnjacima, nije bila skrivena, nego javna i otvorena, a na kraju su ostali skriveni samo posmrtni ostaci žrtava koje i danas ekshumiramo i nastojimo da dostojno čovjeka sahranimo, naglasio je Komšić.

Međutim, istina, koliko god su je počinioci, i planeri genocida nastojali sakriti nije ostala skrivena, ona je danas pravosudno utvrđena, i čitavom civiliziranom svijetu poznata čak i onima koji ne žele da im bude poznata, upravo zato što im još nije prihvatljiva i što još nemaju snage za izlječenjem koje se može desiti tek prihvatanjem pojma istine koji je utemeljen na činjenicama, pravim i naučnim dokazima.

Naglasio je da poštivanje presuda o genocidu nije samo stvar ljudskog poštenja ili civilizacijskih vrijednosti, to je i pitanje vladavine prava jer nema pomirenja bez pravde, a pravde nema bez vladavine prava.

– Ona u slučaju genocida u Bosni i Hercegovini znači i zabranu negiranja genocida, zabranu slavljenja zločinaca, ali i daljnji uporan rad na krivičnom gonjenju stotina osumnjičenih i optuženih koji se nalaze u bjekstvu – podvukao je Komšić u Beču.

Pozvao je visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, da nametne Zakon o zabrani negiranja genocida, a to je zatražio od bilo kojeg visokog predstavnika aktuelanog Valentina Inzka ili novog Christiana Schmidta kao od ljudi, uime ljudi koje su unesrećili neljudi i fašisti.

Napomenuo je da genocid nije samo pitanje kulture i naroda, nego zakona, politike, u politici je osmišljen, kroz političku moć je proveden, kroz politiku se i slavi, kroz politiku se mora zaustaviti njegovo zvjersko i ogavno veličanje.

– Vrijeme dijaloga civiliziranog svijeta s razbojnicima je prošlo. Nemoguće ih je urazumiti, razgovor ne pomaže. Oni koji veličaju zločin genocida moraju biti kažnjeni, i to sad i odmah. Takvima se dalo i previše vremena – samtra Komšić.

Umjesto da to vrijeme iskoriste da se od zločina, imenujući krivce, ograde, desilo se suprotno, stali su da zločin genocida veličaju jer nisu kažnjeni, a Komšić smatra i da nema potrebe da se bilo ko plaši implementacije Zakona o zabrani negiranja genocida.

Podsjeća da je zabrana negiranja genocida evropska tekovina, onako kako Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama u članu 9. jasno povlači crtu između slobode govora i ugrožavanja tuđeg života i slobode, a slavljenje genocida je pokretačka snaga i motiv svima onima koji bi opet htjeli uzimati tuđe živote.

– Njih, upravo zakonskim sankcioniranjem, moramo demotivirati. Ako to ne uradimo, ne samo da će nastaviti da likuju nad grobovima žrtava, da se smiju u lica majki čija su djeca pobijena, nego će se dodatno motivirati u namjerama da slične zločine počine ponovo – kazao je.

Nametanje Zakona o zabrani negiranja  genocida nije samo civilizacijski čin nego i dug svijeta prema žrtvama genocida koje su od Ujedinjenih nacija na kraju dvadesetog stoljeća, u jednoj međunarodno priznatoj državi ostavljeni na milost i nemilost zločinaca, koji su izvršili najgrublji napad na temeljne vrijednosti čovječanstva, na vrijednost jednakosti među ljudima bez obzira na etničku, vjersku ili rasnu pripadnost.

Ideja genocida, podvlači Komšić, nastaje i provodi se onda kada se kritična masa putem političke moći uvjeri da svi ljudi nisu jednaki. Samo društvo jednakih ljudi, gdje tu jednakost garantiraju zakoni, sudovi i jako demokratsko društvo, može spriječiti buduće genocide i masovne zločine.

Pozdravio je stoga Rezoluciju o zabrani negiranja genocida koju je usvojila Skupština Crne Gore, i Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici koju je usvojila Skupština Kosova, potvrđujući svoju demokratsku i civilizacijsku opredijeljenost.

Napomenuo je i da se u posljednjih godinu dana, kada je riječ o genocidu, moglo svjedočiti o dva planetarna događaja, koji su genocid vratili u fokus interesiranja svijeta.

Pravomoćnom presudom Ratku Mladiću zaključeno je pravosudno dokazivanje genocida. Iza Haškog tribunala, ostale su presude i desetine hiljada dokaznog materijala koji će služiti istraživačima i historičarima genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini.

Zahvalio je Komšić i rediteljici Jasmili Žbanić koja je kroz film „Quo vadis Aida“ maestralno prikazala razmjere tragedije genocida, približivši tu temu ljudima na svim stranama svijeta, dokazujući da su razmjere te tragedije uvijek i više od brojeva i pravnih kvalifikacija.

– Kao što država Bosna i Hercegovina nije poražena, nije poražen ni narod kojemu je na prostoru Bosne i Hercegovine bio namijenjen nestanak. Sretan sam kada vidim entuzijazam rukovodstva, naučnika i istraživača u sklopu Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica, i kada vidim njihovu volju da čuvajući sjećanje na genocid – kazao je Komšić.

Kaže i da je sretan zbog spoznaje da danas u Bosni i Hercegovini, ali i izvan nje postoji čitava jedna generacija mladih, obrazovanih, poštenih, sposobnih Bosanaca i Hercegovaca koja će biti bolja i jača nego ijedna do sada u čitavoj historiji Bosne i Hercegovine, unatoč svim problemima s kojima se susreće, jer pokazuje da je spremna izdići se iznad njih, prkosno, možda baš u inat onima i onome što je ranije prijetilo njihovom egzistencijalnom i biološkom opstanku.

– U tome smislu, možemo i moramo biti optimisti. Državu Bosnu i Hercegovinu, i njen narod, koji više nije slab, i ljude koji je vole, nikada više niko neće ugroziti – zaključio je član Predsjedništva BiH Željko Komšić tokom obraćanja u Beču.