Konjaništvo u Bosanskoj krajini – od ilirskih Japoda, legendarnih Hrnjica do naših dana

Konjaništvo u Bosanskoj krajini – od ilirskih Japoda, legendarnih Hrnjica do naših dana

Ulomak kamene japodske urne sa predstavom japodskih konjanika, pronađen je u selu Malo Založje 6 km sjeveroistočno od Bihaća.

Na platou brežuljka Gromile, krajnjeg obronka Grmeča, otkrivene su dvije crkve i jedna srednjovjekovna zgrada. Jedna crkva i stambena zgrada je iz VI stoljeća n.e. Na ivici tog brežuljka, na lokalitetu Taločke njive, u velikoj gromili, otkrivena je druga, srednjovjekovna crkva sa ukopanim grobovima unutar zidova. Uz sjeverni zid crkve, u grobu br. 2., nađena je ploča sa urezanim prikazom japodskih konjanika, koja je služila kao pokrovna ploča, a nalazila se u nivou poda, što znači da je grob istovremen sa crkvom.

Iskopavanja su vršena 1954. godine, a sva relevantna građa je objavljena. Konzervacija crkava nije urađena.Ploča je od lapora, lokalnog kamena bihacita, dimenzija: 1.94×0.74×0.1 m. U stilu prikaza na ploči zapažaju se utjecaji grčke arhajske umjetnosti, umjetnosti venetskih situla i latenski utjecaji.

Ploča je vjerovatno bila nadgrobni kamen nekom japodskom princepsu. Slične predstave pokojnika nađene su na urnama i u obližnjem Ribiću. Ova ploča spada u red jedinstvenih japodskih spomenika iz rimskog doba. Datirana je u period I-II stoljeća naše ere. Predstava na njoj, kao i mnogim drugim spomenicima koji su pripadali Japodima, pokazuje trajanje prahistorijskih oblika iz posljednja četiri stoljeća stare ere i u I i II stoljeću nove ere, dok još rimski utjecaj nije preovladao.

Ukrašene su gornja površina i bočne strane. Predstave na ploči su urezane. Na gornjoj površini ploče prikazano je pet konjanika koji jašu u redu jedan za drugim, okrenuti na desnu stranu. Scena konjanika je uokvirena urezanom crtom. Sa donje strane je ispod okvira uokvireno polje popunjeno neprekidnim ornamentom rombova, koji po strukturi sliči meandru.

Na desnoj bočnoj strani prikazana je uspravljena životinja, koja je slična panteru, sa podignutim prednjim šapama i glavom okrenutom unazad.

Na lijevoj bočnoj strani su dvije slike. Na donjoj je ihtifalična muška figura vojnika sa istom kapom kakvu imaju i konjanici.

U gornjem dijelu, odvojenom linijom, ostao je dio urezanog prikaza stražnjeg dijela neke životinje, vjerovatno pantera. Scene na bočnim stranama su dio glavne scene, povorke koja se kreće s lijeva na desno od posmatrača. Na čelu joj je ihtifaličan ratnik kao vođa, a na začelju panter koji se osvrće unazad. Ulomak kamene japodske urne sa predstavom japodskih konjanika, nalazi se u stalnoj izložbenoj postavci muzeja Unsko-sanskog kantona u Kapetanovoj kuli u Bihaću (inv. br. A 62)

Opis fotografije nije dostupan.
Opis fotografije nije dostupan.

Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

Njegovanje tradicije

Krajina je poznata po konjaništvu. Čuveni su junaci iz bošnjačke epike i krajiških junačkih pjesama – braća Hrnjice , a u pričama o njima neizostavni su i konji. (‘Pjesme o Muji Hrnjici’ priredio je dr. Munib Maglajlić, a o braći su pisali i naši historičari u prošlosti.)

Zanimljiva je i skulptura Muje Hrnjice na konju, koju je izradio akademski kipar iz Velike Kladuše Zlatko Dizdarević – Buco. Međutim, ista već decenijama nikako da ugleda svjetlo dana – sakuplja prašinu, kako kaže autor.

“Trudio sam se da Mujin lik što vjernije oponaša karakter Krajišnika. Zbog toga ima grube crte lica, jer je vrijeme u kojem je živio, a radi se o početku 17. vijeka, bilo ratno vrijeme, grubo i surovo. U ruci drži sokola, jer je soko simbol slobode, a obučen je u tradicionalnu nošnju tog vremena te naoružan jataganom, kuburom i puškom”, pričao je Dizdarević u jednom intervju od prije par godina.

Objašnjava da se radi o stvarnoj historijskoj ličnosti, koja je poput mnogih drugih opjevana u narodnim epskim pjesmama.

“Mujo Hrnjica je opisan kao vječiti buntovnik i kavgadžija, spreman da se u svakom trenutku suprotstavi upadima uskoka i Habzburgovaca koji su pljačkali žito i stoku”, dodaje ovaj kipar.

Ističe da je skulptura trebalo da bude prepoznatljiv simbol Velike Kladuše, jer su Hrnjice porijeklom s ovih prostora.

Ovaj kip je visok 8,5 i dug 10 metara.

-U grbu velike Kladuše nalazi se konj. Krilati konj bio je istaknut i u obilježjima slavnog 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine.

Danas u USK imamo nekoliko respektabilnih konjičkih utrka, što nam pokazje da Krajišnici drže do tradicije i ljubavi prema ovim plemenitim životinjama. Nadamo se da će se konjički sport u Bosanskoj krajini, ali i cijeloj državi, dići na još veći nivo.

Slika može predstavljati 4 osobe, ljudi stoje i na otvorenom
Gledaoci Međunarodne konjičke utrke u Bihaću – 18. Memorijal “Alija Izetbegović”
Previous Bosanski jezik u danskim institucijama
Next Boračko jezero, idealno mjesto za odmor i rekreaciju u ljetnim danima (Video)

You might also like

BH RAZGLEDNICA

Fotografije KRALJEVSKOG GRADA BOBOVCA

Kraljevski grad Bobovac je smješten u brdima srednje Bosne na području gdje graniče općine Kakanj i Vareš. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima oko 1350.godine. Na Bobovcu se čuvala

BAŠTINA

Na Sorboni upriličena prezentacija bosanskohercegovačkog kulturnog naslijeđa

  Na poziv INALCO instituta (Institut national des langues et civilisations orientales) i Sorbonne Paris Cité Univerziteta, profesorica Emina Zejnilović s Internacionalnog ‘Burch’ Univerziteta iz Sarajeva i profesorice Maja Popovac

BAŠTINA

Džamija Ali-bega Kapetanovića: Svjedok opstanka Bošnjaka u zapadnoj Hercegovini

  Uprkos miniranju u ratu u Bosni i Hercegovini 1993. godine i činjenici da je više od decenije bila bez krova, džamija Ali-bega Kapetanovića je ipak ostala i opstala više