Košava

Košava

Shodno narodnom tumačenju toponima i sarajevsko Koševo treba da duguje svoje ime uzviku sultana Mehmeda Fatiha “koš, koš – potrči, potrči”

Najkraće: to je olujni vjetar iz jugoistočnog kvadranta (od istoka ka jugoistoku) koji puše u sjeveroistočnom dijelu Srbije. U Srbiji se, ponegdje, i hladni zapadni, odnosno sjeverni vjetar naziva košavom, a istočni – košavac. Košava je pretežno ograničena na hladniji dio godine, od oktobra do aprila.

Poput bure puše uvijek u isprekidanim, naizmjenično slabijim i jačim, ponekad i vrlo jakim udarima, a istovremeno mijenja donekle i svoj pravac. “Košava je po svom geografskom rasprostranjenju najčešća u Vršcu, na Velikoj peščari u Banatu i u Podunavlju od Velikog Gradišta do Beograda, a odatle se smanjuje prema zapadu, sjeveru i naročito prema jugu, pod uticajem izrazitog planinskog reljefa istočne Srbije”.

Vjetrovi nose različita imena; nazivaju se prema stranama sa kojih pušu, a imaju i narodne nazive, kao Gornjak, Moravac, Bošnjak, Vardarac. Jedino je riječ košava tuđica (doduše, postoji stara, zaboravljena riječ – ustoka), tačnije, turcizam. Lingvista Petar Skok tvrdi da je u pitanju turska sintagma koš – brz i hava – zrak. Drugim riječima, balkanski turcizam, kao i košija – trka konja.

Koš je, međutim, imperativ od glagola košmak – trčati, a kuš, opet, znači ptica, ali i brz, okretan. Mogla bi, znači, biti imperativna imenica: koš hava, odnosno sintagma kuš hava – brzi zrak.

Ili je to, prosto, košan hava – zrak koji trči?

Postoji mišljenje da je, možda, riječ i o eufemizmu sintagmi: hoš – prijatan, ugodan, lijep, i hava –zrak.

Ne treba sasvim isključiti ni mogućnost da je košava nastala od turskih riječi: k’ š – zima, hladnoća, hladan; i hava.

Sintagma je skovana na našem prostoru, za lokalnu upotrebu, pa je, shodno tome, nema ni u turskom jeziku ni u raspoloživim turskim rječnicima.

“U narodu se kazuje – čitamo u Srpskom mitološkom rečniku – da je vjetar veliki božji dar. Kad ne bi bilo vjetra, uhvatila bi se paučina od zemlje do neba i od nje ljudi ne bi mogli da vide kuda idu, pa bi glavom udarali čas o drvo čas o stijenu.”

Ime vjetra danas pozajmljuju: jedan radio, jedna picerija, jedan paraglajding klub i jedno pjevačko društvo (uz raniju televizijsku stanicu u Zemunu). A shodno narodnom tumačenju toponima i sarajevsko Koševo treba da duguje svoje ime uzviku sultana Mehmeda Fatiha “koš, koš – potrči, potrči”), piše srbijanska historičarka Olga Zirojević.

Mediantrop, Antropološki pojmovnik (VII)

(MiruhBosne/Peščanik.net)

Previous Mudrost bosanskog čovjeka (Video)
Next Najbolji poslovni potez u januaru: Spašavanje Agrokomerca

You might also like

SEHARA

Kosta Herman: Ćuprija u Višegradu

Mehmed paša Sokolović rodom je Bošnjak; ostanci kućice, u kojoj se rodio, još se danas viđaju u malenom selu Ravancima između velike i male Varde, blizu varošice Rudo. Autor: Kosta

SEHARA

Bosanska kahva

Ako je bosanski lonac nacionalno jelo, bosanska kahva je nacionalno piće. prof. Edib Muftić Usred riječi kahva moramo izgovoriti aspiracijski glas (h) i tu nam zatrepti dah. Kahva je izvomo

SEHARA

Moja je majka imala seharu…

U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke bila je to sehara išarana svakakvim bojama. Više se i ne mogu sjetiti da li su to bili cvjetići ili šare poput onih