Ekonomsta iz Hrvatske Dejan Kovač o doseljavanju u RH te društvenim i kulturološkim promjenama u toj zemlji…
– Ak se pitate zašto nam Eurosong pjesma zvuči kao da ju je Thompson pisao sa prizvucima Bosne, bolje brinite jer će sljedeća pjesma na Eurosongu biti himalajski lelek.
Ako je vjerovati podacima iz DZS-a, u zadnjih 25 godina kumulativno je u Hrvatskoj (neto) doseljeno oko 109 000 građana iz BiH, dok je za strane radnike iz Azije da dođu do pola ovog broja — 54 476 — trebalo samo 3 godine.
Znači četvrt stoljeća za osobe koje pričaju isti jezik, ista kultura i najbitnije — živjeli zajedno 45 godina u istoj državi, dok je za osobe totalno drugačije kulture, jezika i običaja trebalo samo 3 godine za upola toliko.
Da li vam se ovo čini kao planirana i kontrolirana migracija ili kao krpanje demografskih rupa?
Mada je i ovo krpanje kao da Titanic ide lijepiti hanzaplastom.
Bitno je za napomenuti da je podatak za doseljene i odseljene iz Srbije i BiH velika statistička pogreška iz više razloga, koji ne vrijede za radnike iz Azije zbog viznog sustava, tj. skoro su skroz točni.
Bilo je i više građana iz BiH i Srbije, samo što statistički prođu ispod radara — dvojno državljanstvo ili jednostavno naturalizacija, a nije ni da ima malo ovih koji vole sjediti na dvije stolice pa crpe benefite i jedne i druge države, pogotovo kad je autobusima trebalo dolaziti zadnjih 30 godina na glasovanje. Onda su i najveći Srbi velike Hrvatine.
Zanimljivo je da je kumulativni zbir doseljenih i odseljenih iz Srbije postao negativan.
Osim naturalizacije postoji efekt da ih je dosta, isto kao i “autohtonih Rvatina”, odselilo za EU s otvaranjem tržišta rada.
No nekako ovi iz BiH i dalje rastu, mora da ih privlače Thompsonovi koncerti.
Zato nam i prizvuci Eurosonga imaju kulturološki prizvuk koji više odgovara Bosni nego Hrvatskoj.
Mislim da sam zadnja osoba u Hrvatskoj koja je ikad brojala krvna zrnca i svi koji me znaju znaju moje otvorene životne poglede.
Jednostavno, kao osoba koja više od 15 godina proučava migracije ljudskog roda, nemoguće je ne povući određene povijesne paralele s našom današnjom situacijom.
I sam sam “migrant” — dobrih 15 godina živio i radio u 5 različitih država.
Što me naučilo 15 godina analiza i preko 200 znanstvenih članaka i knjiga iz ovog područja te vlastito životno iskustvo?
1. Prosječan migrant kad se seli u drugu državu obično odlazi preko mreža poznanika i djelovanje ostaje vezano uz nacionalnu kohabitaciju.
Tako su Hrvati, Bosanci i Srbi u Njemačkoj, tako su Hispanci u SAD-u, ali tako su građani iz BiH u Hrvatskoj već 30 godina i tako će biti radnici iz Azije u budućnosti u Hrvatskoj.
Mene iskreno druženja po nacionalnoj liniji nikad nisu zanimala. Uvijek sam gledao jesi li poštena i dobra osoba i imamo li zajedničke poglede na svijet — rasa, vjera i nacionalnost bile su mi totalno nebitne.
Druga stvar je da sam se htio brže integrirati u društvo gdje živim — učenje jezika mi je bilo primarno, a to nisi mogao naučiti brže ako si svaki dan pričao “po naški”.
2. Problem nastaje, i to je identificirano u više od 150 studija u 50 različitih država — uvijek isti uzorak — kada se zajednice migranata same segregiraju ili bivaju segregirane od domaćina.
Za migrante je to prirodan način preživljavanja okupljanje u grupe jer se nalaze u stranoj državi i vjerujte mi, živio sam u 5 država, nisu vam uvijek svi životno naklonjeni.
Drugi problem je od strane domaćina kada su migranti percipirani od političkih opcija kao “neprijatelji”.
Puno političkih opcija koristi migrantsku retoriku za rast desnog populizma bez jasnih rješenja za migrantske krize.
Još davne 2016. predvidjeli smo u znanstvenom radu rast desnog populizma u cijeloj EU:
https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1155/2017/1580526
Danas je taj desni populizam upravo AfD koji smo identificirali još prije 10 godina, a koji je nedavno postao najjača politička snaga u Njemačkoj.
Taj trend + naoružavanje do 2030. — što bi moglo poći po zlu u Njemačkoj?
E sad, vratimo se na specifičan slučaj Hrvatske.
Doseljeni iz BiH su s 62% od ukupnih u 2001. pali na 11%.
Dva su razloga.
Prvi — realno svatko tko se htio doseliti već se doselio u zadnjih 30 godina. BiH ima sve manje ljudi.
Za Srbiju je bila opcija — EU ili Hrvatska s liberalizacijom tržišta rada — većina je izabrala EU nakon 2010.
Radnici iz Azije čine blizu 40% neto doseljenih u 2024., nema podataka za zadnje dvije godine, a vjerujem da je postotak još veći jer broj izdanih radnih dozvola iznosi oko 150 000 prema raznim izvorima.
Tj. radnici iz Azije su u 3 godine prestigli 30 godina migracije iz BiH.
I to vam je ova ista Vlada RH u kojoj je premijer svojim građanima poručio s govornice:
“Ako vam se toliko sviđa u Njemačkoj — Gute Reise! Bis bald! Auf Wiedersehen!”
I sada ta ista vlada zajedno s HDZ2 iz Travnika = DP hoće da im se ti isti ljudi vrate.
Genijalno.
Ne valjaju im hrvatski građani, ali im valjaju strani radnici koji će raditi po HDZ firmama jer hrvatski građani neće raditi za mizerne plaće.
Inače trebalo bi javno pokazati listu firmi koje po broju uvoze strane radnike pa pitati javnost kako to da ne mogu pronaći radnike.
Zašto to firme rade?
Pa imaš niži trošak plaća, a ujedno imaš osobe koje ne mogu glasati na izborima da bi se politički status quo promijenio.
Ovo nije demokracija.
Ovo je socijalistička monarhija s kastama.
Samo bih podsjetio naše briselske dečke Zokija i Andreja da Zapadno Rimsko Carstvo nije propalo izvana.
Romula Augustula smijenio je Odoakar koji je bio barbarski general u rimskoj vojsci.
Carstva se rijetko ruše izvana, već propadaju iznutra.
Hrvatskoj trebaju migracije, bez daljnjega.
I s migracijama prijeti nam uskoro puno niži demografski ekvilibrij od oko 3 milijuna građana gdje će minimalno biti 500 000 stranih radnika.
Pitanje je sinergije života na ovim prostorima.
Pa mi u Jugoslaviji nismo mogli ostvariti sinergiju bez rata među nacijama koje su imale istu rasu, istu zajedničku kulturu 45 godina, isti jezik i isto povijesno naslijeđe, a očekujemo da će to djeca ovih iz CKSK-a (ovo vrijedi jednako za Srbiju i BiH) ostvariti demokratsku i kulturološku sinergiju s pola milijuna osoba iz Azije.
Pa nama nisu valjali ni ovih 500 000 Hrvata koji su se odselili.
Svejedno, poanta ovdje je sinergija demokracije i kulture.
Samo zapamtite — kultura nije izvedbeni program koji se financira kroz udruge na našim prostorima da bi se prao novac iz proračuna.
Kultura je način života, norme ponašanja, poštivanje meritokracije van kulturoloških limita i djelovanja u društvu.
Ona definira naše djelovanje od kad se probudimo do kad odemo spavati.
Različite kulture mogu živjeti pod istim demokratskim okvirom ako svi poštuju pravila igre.
Ono što spaja tu sinergiju je meritokracija koja je iznad kulturoloških okvira.
Ne može posao ili unapređenje dobiti rođo zato što je iz mojeg kulturološkog plemena, već zato što je najbolja osoba za taj posao.
I upravo tu smo mi podbacili zadnjih 30 godina.
Tako da ne vidim kako će ovaj sociološki eksperiment uspjeti bez ozbiljnijih društvenih posljedica.
Jednostavno izgubili smo našu autohtonu kulturu življenja s ovih prostora i s demografskim izazovima bit će gotovo nemoguće harmonizirati je s globalnim izazovima.
