Kristijan Šmit i problem iza njegovog bijesa

Čini se da visoki predstavnik Kristijan Šmit nije podoban za svoju funkciju. Ne zbog izliva bijesa, već zato što ne može ili ne želi da sprovede demokratske reforme, smatra u autorskom tekstu za DW Jasmin Mujanović.

Video klip sa visokim predstavnikom Bosne i Hercegovine Kristijanom Šmitom postao je viralan u srijedu (17.08.). Prikazuje izliv bijesa bivšeg njemačkog ministra poljoprivrede na konferenciji za novinare u Goraždu nakon što je jedna novinarka postavila pitanje.

Ali šta je tačno podstaklo Šmita na ovaj izliv bijesa? Da bi se na to odgovorilo, moramo se vratiti malo unazad. Jer, riječ je o poslijeratnoj Bosni, jednom od najkonfuznijih političkih režima na svijetu.

Ured visokog predstavnika (OHR) je proizvod Dejtonskog mirovnog sporazuma uz posredovanje SAD-a kojim je 1995. okončan rat u Bosni. Ima vanredna izvršna ovlaštenja, takozvana bonske ovlasti, koje mu omogućavaju da jednostrano mijenja zakone, otpušta državne službenike, pa čak i da mijenja državne simbole zemlje.

Krajem 2000-ih, bosansko rukovodstvo (vlasti u BiH) i međunarodna zajednica počeli su da rade na ukidanju ove funkcije. Iza toga je bila ideja da će BiH tražiti puni suverenitet BiH (uspjeti ostvariti puni suverenitet) i da će međunarodna zajednica biti spremna da se odrekne svoje nadzorne uloge nad poslijeratnim poretkom zemlje.

Etnički ključ na skoro svakom nivou

Do toga nije došlo. Kada su i SAD i EU okrenule leđa Bosni, do izražaja je došla neadekvatnost dejtonskog ustavnog okvira.

Ustav Bosne – Prilog IV Dejtonskog sporazuma – za zemlju od 3,2 miliona stanovnika predviđa četrnaest različitih nivoa vlasti. Zemlja je administrativno podijeljena skoro u potpunosti po etničkim linijama, pri čemu je u ogormnom aparatu vlasti skoro svako pojedinačno javno, političko i administrativno mjesto zauzeto po etničkom ključu. Praktično sva prava na demokratsko predstavljanje rezervisana su za takozvane „konstitutivne narode“, odnosno Bošnjake, Srbe i Hrvate.

Manjine kao što su Romi i jevrejska zajednica sa dugom istorijom u BiH, kao i oni koji se izjašnjavaju jednostavno kao Bosanci, isključeni su kada se radi o mnogim funkcijama, uključujući tročlano državno predsjedništvo.

Sa ovim instrumentima u ruci, etablirane nacionalističke partijske klike brzo su gurnule BiH u trajni ciklus kriza.

Posljednjih godina – vodeći srpski (SNSD) i hrvatski (HDZ) nacionalistički blokovi – sve više koordiniraju svoje napore. Uz značajnu podršku Srbije, Rusije i Hrvatske, uspjeli su da gotovo potpuno unište sve što liči na državno i vladino rukovodstvo u BiH.

Nesprovedene sudske odluke

Bosanski aktivisti za građanska prava našli su na to svoj odgovor. Počevši od 2009. različiti pojedinci iz manjinskih zajednica i civilnog društva, podnijeli su žalbe Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR) i Ustavnom sudu BiH kako bi osporili diskriminatorne aspekte ustava zemlje, uključujući one koji se odnose na izborni zakon i ograničenja za manjine.

Uslijedilo je osam presuda. U svim slučajevima, nadležni sudovi su stali na stranu podnosilaca tužbe.

Nije iznenađujuće što je mejnstrim politička klasa – posebno SNSD i HDZ – kategorički odbijala da sprovede ove olduke, shvativši da bi to dovelo do daleko otvorenijeg, reprezentativnijeg i konkurentnijeg političkog sistema u Bosni – a samim tim vjerovatno i do njihovog odlaska sa vlasti.

Problem legitimiteta

Nakon više od decenije zastoja i rastućih političkih tenzija, Šmit, koji je preuzeo dužnost u avgustu 2021, stavio je izborni zakon i ustavnu reformu kao prioritet svog mandata.

Ali Šmit je od početka imao problem sa legitimitetom: prvo, okolnosti oko njegovog imenovanja bile su čudne. Čini se da je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel donijela odluku o imenovanju Šmita bez ikakve koordinacije sa ostalim članicama Kvite (SAD, Velika Britanija, Italija, Francuska i Njemačka,).

Uprkos glasinama da je Berlin o Šmitovom imenovanju obavijestio Moskvu ili se čak dogovarao, on je na kraju postao prvi visoki predstavnik koga je Kremlj uspješno spriječio da Savjetu bezbjednosti UN-a dostavi redovan izvještaj o napretku implementacije mira u BiH.

Postoji i još jedan problem sa Šmitovim pristupom: on je odlučio da u sprovođenju svoje agende izborne reforme ignoriše presude Evropskog suda za ljudska prava.

„Proigrano povjerenje“

Bosanski mediji su 19. jula izvjestili da se Šmit sprema da iskoristi svoja bonska ovlašćenja da promijeni Izborni zakon u entitetu Federacija BiH

Ne samo što je thtio da to uradi usred predizborne kampanje – prije izbora 2. oktobra. Već se i većina eksperata takođe plašila da bi promjena zakona koristila samo HDZ-u – partiji bosanskih Hrvata i njenim secesionističkim koalicionim partnerima u SNSD-u.

Jer, saznalo se da je Šmitova pravna reforma zasnovana na tekstu koji je napisan u Zagrebu.

Šmit je 27. jula popustio i odlučio se samo za niz tehničkih izmjena izbornog zakona. Ali integritet OHR-a kao nepristrasnog arbitra već je narušen.

Na primjer, kako je primjetio njemački poslanik Mihael Brand, član bivše Šmitove poslaničke grupe CDU/CSU, visoki predstavnik u Bosni je „neposredno prije izbora nanio ozbiljnu štetu i u velikoj mjeri proigrao povjerenje“.

Građani BiH zaslužuju demokratsku šansu

Ove srijede u Goraždu je reporterka Adisa Imamović sa N1 BIH postavila Šmitu vrlo konkretno pitanje: zašto se čini da se on bavi samo jednim od neriješenih ustavnih slučajeva u zemlji – onim čija bi presuda, ako bi se sprovodila izolovano, najviše koristila HDZ-u – a ne i sa ostalih sedam presuda čije je provođenje na čekanju?

Pitanje je bilo oštro, ali legitimno. Tokom izliva besa koji je uslijedio, Šmit je odbio da odgovori na suštinu novinarske kritike – ili zato što je nije razumio ili zato što je htio da je ignoriše.

Imajući u vidu izuzetna ovlaštenja njegove kancelarije – OHR-a i događaje u proteklih nekoliko nedjelja, i jedno i drugo ukazuju na čovjeka nesposobnog za tu funkciju.

To je postalo još jasnije ove nedjelje kada se ispostavilo da je Šmit istog dana kada je imao ispad, ozloglašenom šovinističkom reporteru iz hrvatskih novina dao prijateljski intervju u kojem je stalno ponavljao slogane HDZ-a.

Ali baš kao što se Šmit čini neprikladnim za svoju funkciju, i postojeći ustav Bosne je ustvari isto tako neadekvatan. Četvrt stoljeća nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Bosanci zaslužuju pokušaj sveobuhvatne, participativne ustavne reforme kako bi se stvorila istinska evropska liberalna demokratija.

Šmit bi trebalo da se povuče i svom nasljedniku pruži priliku da olakša takav proces, a ne da ga blokira.

Autor ove kolumne je Jasmin Mujanović, politikolog i autor knjige „Glad i bijes: kriza demokratije na Balkanu“.