12. Februara 2018.

Kurdi: ‘Potomci džina’ i narod od 30 miliona bez države

Korijeni

Tačno porijeklo imena Kurd nije razjašnjeno, iako se vjeruje da je sam termin stariji od formiranja etničke grupe nekoliko stoljeća ili čak milenija.

Jezik

Kurdski jezik ima status službenog u Iraku, gdje se smatra nacionalnim jezikom uz arapski, a prepoznat je kao regionalni jezik u iranu te manjinski jezik u Armeniji.

Postoje tri dijalekta Kurdskog jezika: Sjeverna grupa (kurmandži), Centralna grupa (dio sorani dijalekta) te Južna grupa (dio sorani dijalekta), uključujući kermašahi, asdelani i laki.

Populacija

Broj Kurda u Zapadnoj Aziji procjenjuje se između 26 i 34 miliona, dok se vjeruje da kurdsku dijasporu čini oko dva miliona Kurda. Kurdi su četvrta najveća etnička grupa na tom području nakon Arapa, Perzijanaca i Turaka.

Kurdi čine između 18 i 25 posto populacije u Turskoj, 15 do 20 posto u Iraku, devet posto u Siriji, sedam posto u Iranu te 1,3 posto u Armeniji. U svim navedenim zemljama, osim Irana, Kurdi čine drugu po redu najbrojniju etničku grupu. Oko 55 posto svjetskih Kurda živi u Turskoj, oko 18 posto u Iraku i Iranu posebno te nešto preko pet posto u Siriji.

Historija

Za kurdski narod se vjeruje da je heterogenog porijekla te da kombinuje pet ranijih etničkih grupa, Median, Lullubi, Guti, Cyrtian i Karduči. Isto tako vjeruje se da su apsorbirali neke elemente Semita, Turaka i Armenaca.

Postoje brojne legende o porijeklu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga (Džinija/Džina) kralja Hebrejskog kraljevstva i božjeg poslanika Solomona/Sulejmana. Sulejman a.s. ih je poslao u Evropu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se, on je već bio umro.

Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo kasnije je postalo poznato kao kurdski narod.

Stari vijek

Korištenje termina Kurd u to doba bilo je vjerovatno u društvene svrhe te je opisivalo iranske nomade, više nego etničku grupu.

Srednji vijek

U ranom srednjem vijeku , Kurdi se sporadično spominju u arapskim izvorima, iako se termin niti tad još nije koristio za specifičan narod.

Između 10 i 12 stoljeća, osnovano je više kurdskih dinastija koje su vladale Kurdistanom i okolnim područjima.

20. stoljeće

Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i sukladno raspadu Otomanskog carstva, koje je historijski gledano uspješno integriralo Kurde, kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za nezavisnost.

Religija

Kao narod, Kurdi praktikuju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod Zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u praktikovanju vjere.

Njihove najzastupljenije religije su islam, ahl-i-haqq, jazidis, zoroastrianizam, judeizam i kršćanstvo.

Salahuddin Ejjubi vjerovatno je najpoznatija osoba čije se porijeklo veže za ovu etničku grupu. Vladar i vojskovođa iz 12. vijeka zlatnim slovima je upisan u historiji islamskog svijeta. Posebno je upamćen kao oslobodilac Jerusalema/Kudsa, grada koji je bio u rukama križara. Zbog svoje pravednosti cijenjen je bio i u očima svojih protivnika. Zapad ga poznaje kao Saladina.