Korijeni
Tačno porijeklo imena Kurd nije razjašnjeno, iako se vjeruje da je sam termin stariji od formiranja etničke grupe nekoliko stoljeća ili čak milenija.
Jezik
Kurdski jezik ima status službenog u Iraku, gdje se smatra nacionalnim jezikom uz arapski, a prepoznat je kao regionalni jezik u iranu te manjinski jezik u Armeniji.
Postoje tri dijalekta Kurdskog jezika: Sjeverna grupa (kurmandži), Centralna grupa (dio sorani dijalekta) te Južna grupa (dio sorani dijalekta), uključujući kermašahi, asdelani i laki.
Populacija
Broj Kurda u Zapadnoj Aziji procjenjuje se između 26 i 34 miliona, dok se vjeruje da kurdsku dijasporu čini oko dva miliona Kurda. Kurdi su četvrta najveća etnička grupa na tom području nakon Arapa, Perzijanaca i Turaka.
Kurdi čine između 18 i 25 posto populacije u Turskoj, 15 do 20 posto u Iraku, devet posto u Siriji, sedam posto u Iranu te 1,3 posto u Armeniji. U svim navedenim zemljama, osim Irana, Kurdi čine drugu po redu najbrojniju etničku grupu. Oko 55 posto svjetskih Kurda živi u Turskoj, oko 18 posto u Iraku i Iranu posebno te nešto preko pet posto u Siriji.
Historija
Za kurdski narod se vjeruje da je heterogenog porijekla te da kombinuje pet ranijih etničkih grupa, Median, Lullubi, Guti, Cyrtian i Karduči. Isto tako vjeruje se da su apsorbirali neke elemente Semita, Turaka i Armenaca.
Postoje brojne legende o porijeklu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga (Džinija/Džina) kralja Hebrejskog kraljevstva i božjeg poslanika Solomona/Sulejmana. Sulejman a.s. ih je poslao u Evropu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se, on je već bio umro.
Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo kasnije je postalo poznato kao kurdski narod.
Stari vijek
Korištenje termina Kurd u to doba bilo je vjerovatno u društvene svrhe te je opisivalo iranske nomade, više nego etničku grupu.
Srednji vijek
U ranom srednjem vijeku , Kurdi se sporadično spominju u arapskim izvorima, iako se termin niti tad još nije koristio za specifičan narod.
Između 10 i 12 stoljeća, osnovano je više kurdskih dinastija koje su vladale Kurdistanom i okolnim područjima.
20. stoljeće
Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i sukladno raspadu Otomanskog carstva, koje je historijski gledano uspješno integriralo Kurde, kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za nezavisnost.
Religija
Kao narod, Kurdi praktikuju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod Zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u praktikovanju vjere.
Njihove najzastupljenije religije su islam, ahl-i-haqq, jazidis, zoroastrianizam, judeizam i kršćanstvo.
Salahuddin Ejjubi vjerovatno je najpoznatija osoba čije se porijeklo veže za ovu etničku grupu. Vladar i vojskovođa iz 12. vijeka zlatnim slovima je upisan u historiji islamskog svijeta. Posebno je upamćen kao oslobodilac Jerusalema/Kudsa, grada koji je bio u rukama križara. Zbog svoje pravednosti cijenjen je bio i u očima svojih protivnika. Zapad ga poznaje kao Saladina.
