LJELJENI
Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika
kojim bi mogli razgovaraii sa stablima u šumi
(Njima
Ljudima)
Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku
(I rastrkaše se na sve četiri strane)
Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje
(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekaju
Da nova šuma naraste i da se ponovo nasele
(U ono okrilje
iz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova)
~ Kameni spavač ~
Mehmedalija Mak Dizdar
‘LJELJENI’








