„Ljutko“: U tri godine, od balkonskog uzgoja do tri tone sosova

„Žutko“, „Merak“, „Mangup“ i „Bandit“ samo su neki od 11 sosova poizvedenih u Tuzli pod zajedničkim brendom „Ljutko“. Jedinstveni na tržištu Bosne i Hercegovine osvojili su ljubitelje ljutih začina i dodataka jelima te ispunili stroge kriterijume njemačkog lanca „dm drogerie market“ na čijim su policama od kraja prošle godine.   

„Ljutko“, kao samostalni biznis, 2015. godine pokrenuli su Dinko i Fatima Ratajc kada su neplanski zasadili malo veću količinu paprika te od balkona napravili urbanu džunglu sa 53 sadnice.

„Kada je došlo vrijeme berbe vidjeli smo da je to više nego što su naše stvarne potrebe i odlučili smo da pravimo proizvode, sosove. Kada bi išli na roštilje i zabave nosili bi naše proizvode i na nagovor prijatelja odlučili smo da pokrenemo mali biznis“, započinje priču za portal CAPITAL Dinko Ratajc.

Od balkonskog uzgoja i oko 20 kilograma sirovine prerađene u 2015, došli su do 3.000 kilograma i polica „dm drogerie marketa“ širom Bosne i Hercegovine u 2018.

Danas se pod brendom „Ljutko“ proizvodi 11 različitih sosova, a u svojoj ponudi imaju i ajvar „Belaj“, ljuti chilli senf „Roštilj majstor“, ljuti kikiriki puter i pikantni sir u maslinovom ulju.

Sosovima daju veoma specifična imena, pa tako iz njihove kuhinje izlaze sosovi naziva „Merak“ – blago ljuti sos sa Hungarian Wax paprikama, nanom, bosiljkom i medom, „Žutko“ – blago ljuti sos sa ananasom, svježe cijeđenim sokom od naranče, Fresno x Datil F5 paprikama, „Mangup“ – blago ljuti sos sa mangom, ananasom i Jalapeño paprikama, te „Habanero Bandit“ – bestseler „Ljutka“ sa Habanero Red Savina i rog paprikama.

Proizvode i sosove pod nazivima „TuZbasco“, „Analni zlotvor“, „Babuka“, zeleni i crveni „Šejtan“, „Ljutko“….

„Trebalo bi sada da izbacimo i novi sos „Rahmetlija“, to će biti broj dva jer ga proizvodimo jednom godišnje i njime obilježavamo godišnjicu postojanja“, kaže Ratajc.

Ova tuzlanska porodica ima zaokružen proces proizvodnje, od sjemena do gotovog proizvoda, a odlučili su se na širu lepezu sosova po pitanju ljutine.

„Imao sosove koji su blago ljuti, pravimo ih od najblažih paprika koje uzgajamo, pa sve do najljućih koje pravimo od paprika koje su svjetski rekorderi po ljutini. Sjemena smo u početku nabavljali preko interneta, povezali smo se s ljudima i nabavljamo provjereno sjeme, ali svake godine se trudimo da obnovimo 60 odsto sopstvenog sjemena“, ističe Ratajc.

Kaže da najljući sosovi idu najbolje, ali izdvaja i ljuti kikiriki puter koji je totalna novost na tržištu Bosne i Hercegovine.

„Ljudi su navikli na klasični kikiriki puter i kada probaju ovaj kažu da se ne mogu vratiti na stari. U našem kikiriki puteru nalazi se i med, paprika… što daje totalno drugačiji šmek“, naglašava Ratajc.

Što se tiče tržišta, Ratajc kaže da im je od početka primaran bio kontakt s kupcima i direktna prodaja, te razvijanje svijesti o ovoj vrsti sosova, a najbolja prilika za to su im bili kraft festivali piva, ali i lokalni kafići i pabovi.

„U međuvremenu je dm otvorio konkurs za podršku domaćim proizvođačima, u konkurenciji preko 40 proizvođača, ušli smo u 10 onih koji su dobili svoje mjesto na dm policama širom Bosne i Hercegovine. Za sada su tu sosovi kojih imamo dovoljne zalihe, kako ne bi u nekom momentu potrošači ostali bez njih. Polako uspijevamo da zadovoljimo tržište, iako još uvijek sve ručno proizvodimo supruga i ja. To daje posebnu čar našim proizvodima, a i jedini smo takvi na tržištu. To ne mora da znači da, ako se poveća potražnja, nećemo uznapredovati“, ističe Ratajc.

Od planova ima nabavku opreme većeg kapaciteta i otvaranje prodavnice u Tuzli u kojoj bi plasirali “Ljutko”, ali i druge tradicionalne proizvode.

Ratajc smatra da država treba više pažnje da posveti malim proizvođačima koji kvalitetom svojih proizvoda mogu da osvoje i evropska tržišta.

„Kada smo pokretali biznis imali smo podršku Udruženja samostalnih obrtnika Tuzle, dali su nam upute i pomogli oko registracije. Po pitanju lokalne zajednice, novčane podrške nismo imali. Da se država angažuje, sve potrebe bi mogli da pokrijemo sa domaćim proizvodima, a ne da uvozimo sve i svašta sumnjivog kvaliteta“, zaključuje Ratajc.