Mediji su prethodnih dana objavili snimak policajca iz Sarajeva koji pjeva guslarsku pjesmu, spornu u širem regionu.
Komentar na priču o svemu tome – novinarka Dženana Karup Druško.
-Dan nakon što sam pisala o tome kako sam učila svoje dijete o multikulturalnosti, Klix je objavio vijest o “sarajevskom policajcu“ koji s djetetom pjeva četničke pjesme uz gusle. Pregledala sam snimak. I sledila se. Pomislila sam o kojem multikulturalizmu ja pričam!? I prećutala to. Ali, onda nam je “sarajevski policajac“ poslao pismo koje su, naravno, mediji objavili, isti onaj koji je pjevao “leleču Turci, kukaju bule… udrite braćo srpstvo je naše“ i objasnio kako je izložen linču, da je njemu nanesena nesaglediva šteta, udarili mu na ugled, objasnio je i kako pjesma nije četnička (nastala je u Cnoj Gori i vezuje se za tamošnja dešavanja), da su to uradili zlonamjernici, da je to poraz “čovječanstva i civilizacijskih vrijednosti, poraz multikulturalnosti…“ Niti jedne riječi izvinjenja, ili pokajanja ako je tom pjesmom nekoga uznemirio. Ne znam za druge, jer nisam vidjela reakcije, ali ja sam bila duboko uznemirena.
Pjesma je sama po sebi strašna, ali je još strašnija, kad slušate dječiji glasić koji ponosno pred odraslima pjeva (a oni ga onda horski prate): “Od glave Zete do grada Spuža, krvavi lanac vojske se pruža, pritisli Srbi turske livade, Turcima u Spuž zadaju jade. A serdar Vule s visoke kule, Džeferdar pali, kukaju bule. Leleču Turci, kukaju bule, Oj lele lele, evo ga Vule. A serdar Janko sa sabljom maše, Udrite braćo, srpstvo je naše.”
Klix je objavio i ovo: “U novije vrijeme, pjesma je postala predmetom spora i u samoj Crnoj Gori. Na proslavi Pravoslavne Nove godine 2023. u Nikšiću, pjesmu je izveo guslar Milomir Miljanić, što je izazvalo medijsku buru i optužbe za ‘podjelu društva’. Neki kritičari smatraju da stihovi poput ‘Udrite braćo, srpstvo je naše!’ mogu poticati nacionalnu netrpeljivost, posebno prema bošnjačkoj i albanskoj zajednici. Miljanić je pozvan na ‘informativni razgovor’ u policiju, a gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević dobio je prijetnje.“
Tekst pjesme je na X komentirao Jahja Muhasilović ironično govoreći o multietičnosti i pitajući je li to policija koja bi trebalo da čuva građane Sarajeva, na šta mu je oštro odgovorio Dragan Mioković, ni riječju ne osuđujući ni tu pjesmu ni njeno izvođenje, ni tog policajca.
Muhasilovića ne znam, ali Dragana Miokovića dobro znam. Kao novinar sam napisala brojne tekstove i o organiziranom i o “običnom“ kriminalu. Samim tim puno sam surađivala s policijom. Ja sam njih poštovala zbog onoga što rade, nije to lak posao, a oni mene zbog onoga što pišem i jer su svi znali da je kod mene jasno povučena linija između kriminala i zakona, i da ću uvijek stati na njihovu stranu u borbi protiv kriminala. Još tada sam shvatila da je jedan korumpirani policajac opasniji od 100 ozbiljnih kriminalaca.
Zbog onoga što sam radila uvijek sam imala otvorenu (veliku) podršku policije. Posebni su to ljudi, mislim na one koji čestito i odgovorno rade svoj posao. Ako vas prihvate, a procijenju vas po rezultatima rada, spremni su poginuti za vas. Primjer: kad je Gaši sa svojom grupom napao moju porodicu i mene u Hrvatskoj, i ne znam koliko sam poziva dobila iz Sarajeva. Zvali su me i svi sarajevski policajci koji su bili na odmoru s porodicama u okolnim primorskim gradovima i nudili pomoć, da dođu i budu sa mnom i mojom porodicom. Kad su hrvatski inspektori došli da uzmu izjavu, jedan od njih mi je rekao: vi ste izgleda veoma ugledni u svojoj zemlji, naši šefovi su imali puno poziva iz Sarajeva. Objasnila sam da sam dio onih koji se bore protiv ozbiljnog kriminala i da me zbog toga ljudi poštuju.
Da vam ne nabrajam još bezbroj takvih primjera, kako sam s policajcima SIPA-e rušila ludog Zubca, kako su mi federalci dostavljali podatke o tome ko me prati, upozoravali me gdje da se čuvam, ponavljali da ih za ne daj Bože mogu zvati u po dana u po noći… Čuvali i mene i porodicu u više navrata…S druge strane, uvažavali su mene i kriminalci. Zijad Turković mi je rekao kad su me istjerali iz novinarstva: gazila si ti i mene, ali gazila si ti sve, fale tvoji tekstovi… A kriminalci su uvijek znali i koji su policajci korumpirani, kome se nose koverte, kome koji pokloni, parfemi za supruge, kožne jakne… Prepričavali su to uz smijeh, ismijavali one koje mogu kupiti… Čudan vam je to, i opasan svijet.
Dragan Mioković je u to vrijeme radio u kantonalnom MUP-u. Koliko se sjećam zbog mojih nekih tekstova je bila pokrenuta interna istraga protiv njega, zbog nekih sumnjivih veza s nekim sarajevskim kriminalcima. Ne znam kako je to završeno, interna istraga, interna odluka. Znam za to jer sam pozvana na razgovor. Poslije ću saznati da je bila rasprava ko će me zvati, jer nisam ja bila bilo kakav novinar, i onda je na sebe “odgovornost“ preuzeo Zlatko P. Momak bez oraha u džepovima koga sam poštovala. Čovjek je živ, nije više u MUP-u i znat će bolje od mene ove detalje i šta je bilo s tim. Ne bi me čudilo da je to sve završeno, a Mioković čist, “teško“ je dokazati ima li kakvih ugovora, ko ih je potpisivao, je li bilo kakve materijalne koristi… Helem, tako vam je to nekad bilo…
Sad je Mioković vlast. I nije mu dovoljno da nam vodi državu i objašnjava kako se to radi. Mioković je sad i moralna verikala, objašnjava nam šta je multietičnost u Sarajevu, štiti sarajevsku policiju od “napada“, odnosno policajca koji pjeva četničke pjesme. Nova normalnost. Kad može Nešić s tri prsta u studiju FTV što sarajevski policajac ne može pjevati privatno šta hoće? Ljudska prava? Slobode? Lijepo bi bilo da oni koji se pozivaju na to znaju i gdje su granice toga, i ponešto o ljudskim pravima i slobodama i drugih.
E, he..ga više, šta je nenormalno?!
