U martu sada već davne 1992. godine, kada su i posljednji optimisti morali priznati da je rat u ovoj zemlji neizbježan, četverogodišnji Miralem sa roditeljima i sestrom je svoj život u općini Gornji Vakuf-Uskoplje zamijenio izbjegličkim statusom u Njemačkoj. Nakon nekoliko godine sa porodicom seli u Sjedinjene Američke Države, gdje je stekao dvije diplome, iz biologije i antropologije, te imao sigurno i dobro plaćeno radno mjesto.
„Radio sam u mnogim laboratorijama – u istraživačkoj laboratoriji u državi New York, onda sam radio na MIT-u… Pravio lijek za mišićnu distrofiju“.
Međutim, odlučio je ostaviti sve to i vratiti se kući. Jer kaže – kuća je ondje gdje si rođen, sve ostalo je privremeno. A ključni razlog za povratak su ljudi koje je moguće prepoznati svugdje u svijetu.
Priča o 34-godišnjaku Miralemu Prijiću, koji je, umjesto nastavka života u Americi, odabrao povratak u Bosnu i Hercegovinu. Kaže, godinama je sanjao povratak u zemlju u kojoj vidi nadu u budućnost. I vratio se prije tri mjeseca.
Videoprilog FTV.
(FTV/MiruhBosne)
